"Generalno, moj cilj je nastup na Olimpijskim igrama u Parizu"

Lea Rakovac u posljednjih desetak godina jedna je od najboljih hrvatskih stolnotenisačica, prije nešto više od četiri godine povukla se iz stolnog tenisa. Bila je do tada reprezentativka, višestruka državna prvakinja i jedna od dvadeset najboljih europskih igračica. Bila je više od četiri godine izvan stolnog renisa i Hrvatske, živjela je u Londonu i bavila se nekim drugim stvarima. Ove godine odlučila se vratiti s 25 godina stolnom tenisu, rođena je 3. ožujka 1996. godine. U njenom povratku pomogla je i ponuda trenera Nikice Vukelje da dođe u "Aquaestil". Rakovac je počela s treninzima, registrirana je za klub i u ovoj sezoni veliko je pojačanje za dugorešku ekipu, koja uz HEP Superligu igra i Europski kup. Razgovarali smo s Leom Rakovac o razdoblju prije prekida, o četiri godine bez stolnog tenisa, o povratku, o "Aquaestilu" i o treneru Nikici Vukelji.

Kako je došlo do povratka stolnom tenisu, je li bilo dugog razmišljanja?

-Moram biti iskrena, u toj pauzi od više od četiri godine, jednostavno u tom razdoblju nisam bila u kontaktu s nikim iz stolnog tenisa, niti s trenerima, niti s igračicama. Tako su prošle četiri godine. U toj zadnjoj godini, prije Nikice Vukelje, javili su mi se neki drugi klubovi, tako da sam uzela vremena da sagledam sve strane. Ponuda od Nikice Vukelje bila mi je najozbiljnija po pitanju samih uvjeta, a meni je najvažnije bilo po pitanju treninga, tako da sam se odlučila za "Aquaestil".

Kako si više od četiri godine živjela bez stolnog tenisa?

-Moram vam reći, živjela sam tako da sam počela raditi neke druge stvari, od kojih niti jedna nije bila vezana uz stolni tenis. Studirala sam, živjela sam u Londonu, bavila sam se raznim stvarima. U svim tim godinama sam se i dalje bavila sportom, išla sam u teretanu, igrala sam badminton, squash, padel. Generalno sam ostala u sportu, jer sport je moja ljubav od malih nogu. Jako volim sport, uživam u njemu. Sport je moj život.  

Da li je do prekida sa stolnim tenisom s 21 godinom došlo zbog zasićenja, ili je razlog nešto drugo?

-Jednostavno da, napravila sam dosta rezultata, provodila sam generalno puno vremena od drugog razreda osnovne škole uz stolni tenis, uz treninge, vani i u dvorani. U selekcijama reprezentacije bila sam od najmlađih kadetkinja, pa do seniorske kategorije. Cijeli taj niz godina provela sam, radila i živjela za stolni tenis. Naravno, u jednom trenutku upalila mi se lampica u glavi da bi jednostavno voljela raditi i neke druge stvari, da upoznam neki drugi svijet izvan stolnog tenisa. Apsolutno ne žalim za svojom odlukom, nikako. Vjerujem da uvijek ima vremena i da nikada nije kasno za ono što želiš ponovno.

Još si relativno mlada, pa sigurno srećeš igračice s kojima si nekad igrala. Kakav je sada osjećaj nakon četiri godine?

-Sada sam počela igrati HEP Superligu, tu smo odigrale prve mečeve. Isto tako, imali smo jedno natjecanje u Italiji. Da, igračice koje su i prije igrale u Hrvatskoj i sada su ovdje, tako da mi je sada zanimljivo. Izazovno mi je igrati s njima. Generalno, volim igrati mečeve, jer mi je to pokazatelj na čemu moram raditi dalje i što mogu poboljšati. Uživam, stvarno uživam u mečevima, osim ako imam neku ozljedu, pa mi to pomuti stvari. Uživam od Italije, to mi je bio prvi turnir, koji smo imali u Sgonicu. Jako sam bila sretna, osvojila sam turnir. Do tog turnira nisam igrala više od četiri godine i zapravo mi nije bilo samo do osvajanja turnira, do zlatne medalje, već mi je bilo uživanje u igri, vratiti jednostavno vjeru u sebe, da ja to mogu. Ja sam to na početku znala, prije nego sam krenula, da vjerujem u sebe i mislim da je to važno kod sportaša, pogotovo u mom slučaju.  

Je li naporno raditi s trenerom Nikicom Vukeljom, možeš li izdržati napore?

-Nikica i ja još se upoznajemo, dan po dan. Za sada po meni sve funkcionira kako treba. Meni je žao da ne mogu trenirati svaki dan, jer konstantno, zapravo od svibnja imam problema. Izgubila sam nokte na oba nožna palca, imala sam žuljeve i dan danas imam žuljeve. Sada je već prošlo šest mjeseci od kako sam počela trenirati i trenutno imam bol u leđima, pa imam bol u ruci, tako da mi je žao trenera u ovom kontekstu, ali jednostavno je tako. Ja sada nekako slušam više svoje tijelo. Suradnja između mene i trenera je dobra, ali nažalost ne mogu trenirati kontinuirano. Trener i ja bi to željeli, kako bi mogla ostvariri cilj koji želim, ali vjerujem da će s vremenom biti dobro. Saniram ozljedu po ozljedu, kako god mogu i liječim se. Tako da se nadam da će sve biti u redu.

U HEP Superligi doživjele ste neočekivani poraz u Varaždinu. Kako je bilo?

-Nismo naravno očekivali poraz u Varaždinu, ali gledam na svaki poraz kao na nešto uzbudljivo, jer znam da imam još puno prostora za napredak. Nakon takvih mečeva, nakon bilo kakvog poraza, želim uzeti vrijeme za sebe i malo poraditi na tome zašto se to dogodilo, zašto sam izgubila, zašto se nisam dobro osjećala. Volim voditi tako svoj dnevnik. Prvenstvo dugo traje, možemo nadoknaditi poraz u Varaždinu, idemo meč po meč. Naravno da želimo pobijediti u svakom susretu.

Jesi li zadovoljna u "Aquaestilu", kako su te primili?

-Jesam, stvarno sam jako zadovoljna, ekipa je super, na početku su mi dali toplu dobrodošlicu. Ne samo trener, već i sve igračice. Vjerujem stvarno da dobro funkcioniramo. Još se upoznajemo, sve će vrijeme pokazati. Za sada sam zadovoljna s uvjetima u dvorani, s treninzima i s trenerom te generalno s načinom rada.

Kakva je situacija s reprezentacijom, želiš li ponovno igrati za Hrvatsku?

-Naravno, kako sam počela igrati, imala sam viziju da kada krećem ovaj put, da krećem profesionalno. Kako sam i prije prestanka igranja bila profesionalka, tako da i sada gledam na taj način. Mogu reći iskreno da se profesionalno bavim stolnim tenisom, tako da samim time mi je cilj ostvariti neke dobre mečeve u HEp Superligi, odigrati neke turnire na proljeće iduće godine, igramo i Europski kup i ti su mi mečevi bitni za daljnji napredak. Kako to ide postepeno, vjerujem da će se u jednom trenutku dogoditi s mojim rezultatima i sama reprezentacija.

I danas se priča da si prije prestanka igranja bila "otrov" za Azijatkinje. Hoće li se to sada nastaviti?

-Da, imala sam dosta "skalpova" visoko rangiranih igračica i Azijatkinja i Europljanki i generalno. Ja vjerujem u sebe, od početka, kako sam potpisala za klub, imam viziju za sebe, imam cilj a naravno s time dolaze ponovno te igračice za protivnice. Svojim kontinuiranim radom, ne samo po pitanju stolnog tenisa, već i po pitanju generalno kondicije i ostalih sitnih detalja, koji zapravo utječu na moju igru, vjerujem da mogu, da mogu ponovno igrati s tim igračicama.

Jesi li zadovoljna s turnirom prvog kruga Europskog kupa?

-Jesam, jako sam zadovoljna turnirom. Bila sam jako uzbuđena na tom turniru, sada kada sam se vratila, na sve mečeve gledam s uzbuđenjem, sretna sam da mogu uopće nastupati i igrati s tim igračicama. Tako da dobro je prošlo, osvojili smo prvo mjesto, hvala Bogu, imamo dosta jaku ekipu i Han i Amy Wang bile su tu i vodile ekipu. U svakom svom meču igram poen po poen, dajem sve od sebe i učim, učim i dalje učim, svaki dan učim. Tako da to je nešto što me može vratiti i dovesti do nečega što želim.

Osjećaš li napredak u igri?

-Naravno, kada sam odmah stala za stol nisam iskreno ništa mislila, ali kada sam stala za stol osjetila sam da je sve u redu, da imam osjećaja i počela sam naglo lupati, malo testirati, pa me počelo i rame boljeti, imala sam odmah problema, ali to je bio taj prvi trening, kao neki test. Rekla bih da ja nisam iskreno osjetila da je prošlo toliko vremena da nisam igrala.

Trener Nikica Vukelja rekao je da uživa raditi s tobom, kako to komentiraš?

-To je jako lijepo i hvala treneru na podršci. Vjerujem da imamo neku zajedničku viziju prema mojoj igri generalno i prema stolnoteniskoj karijeri. Tako da sada su jedine stvari koje me sputavaju, moje ozljede. Imala sam problema sa žuljevima, pa s nožnim palčevima, pa s ramenom, trenutno s leđima i to su recimo te neke stvari, koje me trenutno sputavaju da ne mogu kontinuirano trenirati.

Jesu li te ozljede zbog toga što nisi dugo trenirala, pa se organizam treba priviknuti?

-Vjerujem u to da se moj organizam treba priviknuti postepeno na te treninge, jer ja kako sam se vratila, bila sam kondicijski spremna, jer sam radila na kondiciji cijelo to vrijeme od pojave korone. Jednostavno, stolni tenis, to su drugačiji pokreti, nagli su pokreti, jednostavno pokreti su nepredvidljivi. To je totalno nešto drugo, nego kada ja radim svoju kondiciju, tako da ne mogu predvidjeti što će biti s ozljedama, ali kažem to je jedina stvar koja me sputava i koja me može spotaknuti u budućnosti.

Koji su ciljevi zacrtani u stolnom tenisu?

-Za sada sam zadovoljna što mogu igrati, to mi predstavlja zadovoljstvo. Naravno da imam svoje ciljeve. Prvi su mi ciljevi vezani uz HEP superligu, naravno osvojiti je, igrati Europsku ligu, volim imati viziju u glavi da ćemo osvojiti i to natjecanje, za to živim i radim. Moji rezultati donijeti će ulazak u reprezentaciju, a onda će sve ići turnir po turnir. Generalno, ono što bi htjela ostvariti je nastup na Olimpijskim igrama u Parizu.

U Dugu Resu dolaze na treninge igračice i igrači iz cijelog svijeta. Kako gledaš na to?

-To su neki dugogodišnji kontakti, koji se razvijaju u samom krugu stolnotenisačica i stolnotenisača, a i trenera. Tako da me to ne čudi. Ja sam sretna kada Amy Wang dođe i kada možemo skupa trenirati. Volim mijenjati sparing partnere, različite igre, različite stilove igre, možda neka druga razmišljanja, kako možemo učiti jedni od drugih. Vjerujem da su te stvari odlične, ne samo za mene, nego generalno i za mlađe igračice i igrače, a mi ih imamo u klubu. Vjerujem da to može biti beneficija za sve.

Je li trener strog, jesu li treninzi teški?

-Generalno se dogovaramo po pitanju treninga, po pitanju kondicijskih treninga, nekih ostalih vježbi, koje nisu vezane uz stolni tenis. Možemo otvoreno pričati po pitanju hrane i nutricionizma, možemo otvoreno pričati o svemu. Ne smatram ništa strogim, jer imamo zajednički cilj, a to je da ja dobro igram. Tako da to neko obostrano povjerenje, vjerujem da gradimo, kažem još jednom, upoznajemo se, to su još uvijek neki lagani počeci, ali sve ide svojim tijekom.