„Gdje ćemo se liječiti nakon reforme zdravstva?“

„Gdje ćemo se liječiti nakon reforme zdravstva'“ bila je tema današnje SDP-ove konferencije za novinare.

-Najavljenu reformu zdravstvenog sustava unazad tri godine, kako je izabran za Ministra zdravstva, pompozno najavljuje ministar Vili Beroš. Jedna od mjera koju ćemo itekako osjetiti je izuzetno neugodna činjenica da bi OB Karlovac, kada prijeđe iz županijskih pod skute države, trebala izgubiti oko 60 akutnih kreveta, od 297 koliko ih trenutno ima. Govorimo o gubitku većem od 20 posto.

Prijedlog Ministarstva zdravstva da se OB Karlovac ukine toliko kreveta, kod vladajućih garnitura u bolnici, gradu i županiji prolazi u tišini i poniznosti. Ukidanje tolikog broja akutnih bolničkih postelja opravdava se jačanjem dnevne bolnice, da su kreveti samo nebitan broj, a centralizacijom sredstava dodatno tvrde da do pada kvalitete neće uopće doći.

Smanjenjem broja akutnih kreveta, bolnica bi po starom pravilniku prešla u nižu kategoriju što znači da dugoročno gubi vrhunski kadar specijalista i subspecijalista za koje se očekuje odlazak u veće centre npr. u neki od KBC. Vrhunski stručnjaci podrazumijevaju bolju zdravstvenu skrb, drugim riječima jedan dio građana će morati mnoge zdravstvene usluge tražiti izvan granica naše županije ili u privatnim ustanovama, koje kao što vidimo nezaustavljivo rastu.

Još donedavno OB Karlovac je bila prosperitetna bolnica. Napravljen je heliodrom, postala je nastavna baza medicinskog fakulteta u Rijeci, stečeni su uvjeti za obavljanje torakalnih i neurokirurških zahvata. Postojala je nada i za boljom kategorizacijom. Novom uredbom sve to bi trebalo otići u prošlost, istaknuo je županijski vijećnik SDP-a Srećko Curman, dr.med.vet.

Županijska vijećnica Ehlimana Planinac također je konstatirala kako se reformom neće smanjiti liste čekanja.

-Iz svega navedenog možemo zaključiti da će liste čekanja u javnom zdravstvu biti još dulje i da će se građane usmjeravati u privatne poliklinike, gdje svaku uslugu moraju platiti, iako kao zaposleni odvajaju za zdravstveni doprinos. Trenutno stanje s listama čekanja je dijelom javno objavljeno, no podaci koji se nalaze na stranicama HZZO-a, stranicama bolnica i KBC-ova se ne podudaraju, kao ni podaci o slobodnim terminima koje u sustavu vide naši liječnici obiteljske medicine kada nas žele naručiti u bolnicu. Poražavajuće je da se danas prema javno dostupnim podacima primjerice za jedan UZV dojke u karlovačkoj bolnici čeka čak 239, u Ogulinskoj 52 dana, a u KBC-ovima u prosjeku čeka 375 dana. Na web stranici KBC Zagreb je primjerice posljednji termin za UZV dojke 25.1.2025. a rezerviran je 7.11.2023.  Za kontrolni pregled dijabetologa se u KBC-ovima u prosjeku čeka 141 dan, u OB Ogulin manje od 20 dana. Na prvi pregled na fizikalnoj medicini se u OB Karlovac čeka oko 43 dana, u OB Ogulin 12, a u KBC-ovima oko 77 dana. Možemo nabrajati do sutra situacija je takva da se u velikim državnim bolnicama čeka duže i nužne pretrage koje često znače život su nedostupnije, naglašava

Dok je zdravstveni sustav na koljenima i nema na vidiku ni snage ni vizije kako postaviti sustav u funkciju služenja građanima s pravom se pitamo – Gdje ćemo se i kako liječiti? Stoga poruka SDP-a je recimo NE ovakvoj reformi zdravstvenog sustava, koja nam ne donosi napredak i boljitak. Da napredak za privatnike, možda da i napredak za KBC, no ne za male bolnice kao što su karlovačka i ogulinska, poručuje između ostalog Planinac.

Prim. dr.sc. Andreja Marić, dr.med., saborska zastupnica i članica saborskog odbora za zdravstvo i socijalnu politiku, izjavila je kako godinama iščekujemo potrebnu reformu zdravstvenog sustava.

-Zdravstveni sustav nije se još urušio jedino zahvaljujući entuzijazmu i predanom radu zdravstvenih djelatnika, uz ogroman broj odrađenih prekovremenih sati, uz rastrganost između potreba pacijenata i organizacijskih potreba zdravstvenih institucija.

Ovakav zdravstveni sustav nije održiv niti organizacijski, niti kadrovski, niti financijski, što je priznao i sam ministar Beroš.

 Na to zdravstvenu administraciju i Vladu Republike Hrvatske upozoravamo godinama i oporba, strukovne udruge i udruge pacijenata. Predložili smo niz rješenja kako bi se gorući problemi u zdravstvu što prije počeli rješavati. No, vladajući učestalo ne uvažavaju što im govori struka.

Financijska neodrživost najvažniji je problem u našem zdravstvu. Niske su cijene zdravstvenih usluga koje monopolistički određuje HZZO, premali limiti koji se dodjeljuju zdravstvenim ustanovama po tko zna kojim kriterijima, brzorastući dugovi za lijekove i potrošni materijal, nedostatak djelatnika u zdravstvu uz neravnomjernu raspoređenost i nejednaku opterećenost diljem Hrvatske, kadrovski devastirana primarna zdravstvena zaštita, problem prekovremenih sati, neomogućavanje strukama u zdravstvu koje moraju obaviti pripravnički staž da ga obave- jer država ne osigurava dovoljan broj kvota, odnosno dovoljno novaca, administrativna preopterećenost, visoka smrtnost od onkoloških,  kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa, nepraćenje ishoda liječenja, duge liste čekanja, niska zdravstvena pismenost građana itd.

Nitko od nas, pogotovo medicinari, neće reći da ne želi reformu zdravstva koja bi donijela boljitak građanima i zaposlenicima, da ne želi nove specijalizacije ili  preventivne preglede građana.

Međutim, sve ono što je zamišljeno i navedeno u izmjenama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, koje su izglasane u ožujku 2023.g., lijepo stoji na papiru, no ne rješava bitna pitanja i probleme koji postoje u našem zdravstvu. Stvari se pomiču puževim korakom, zdravstvena administracija je troma i spora.

Ministar kaže da će se financijski problemi riješiti kroz naredne 2-3 godine. Predugo!

Nadalje, od 1.1.2024. država preuzima opće i županijske bolnice. Potezom pera, bez da je itko pitao za mišljenje dosadašnje osnivače i vlasnike. Ministar Beroš tvrdi da se prijenosom osnivačkih prava omogućava adekvatnije upravljanje hrvatskim zdravstvenim sustavom, reforma i reorganizacija bolničkog zdravstvenog sustava. Nažalost, ministre, niste nas do sada uvjerili da je država dobar gospodar nad onim bolnicama (KBC-ovima i KB-ovima) koji su već pod upravljačkom palicom države. Ove ustanove generiraju oko 70% ukupnog duga u zdravstva. Nismo vidjeli nikakva jamstva, planove i viziju kako će centralizacija bolničkog sustava pridonijeti financijskoj stabilnosti, rješavanju lista čekanja, povećanju dostupnosti zdravstvenih usluga građanima, rasterećenju zdravstvenih djelatnika. Nemamo odgovore na više puta postavljena pitanja: kako će se organizirati zdravstvena djelatnost u tim ustanovama i u kojem opsegu, koje djelatnosti će se obavljati, koji odjeli će ostati u bolnici, koja vrsta pacijenata s obzirom na dijagnoze će se zbrinjavati, gdje će raditi djelatnici ako se ukinu pojedini odjeli.  Bolesnici pak ne smiju biti oštećeni manjom dostupnošću zdravstvenim uslugama.

Ministarstvo zdravstva planira na razini RH redukciju akutnih kreveta za gotovo 1.000, uz povećanje broja stolaca u Dnevnim bolnicama te palijativnih kreveta. Prema nedavno dostavljenim njihovim dokumentima u pojedinim bolnicama zaista se planira potpuno ukidanje pojedinih akutnih odjela, što je neprihvatljivo bez detaljnije analize. Ministarstvo je pritom dalo mogućnost protuargumentacije na njihove planove, stoga je važno da svaki odjel i svaka bolnica dobro argumentira zašto bi negdje bila prihvatljiva redukcija broja kreveta, a negdje ne, ovisno o broju kadrova, opremljenosti odjela, gravitirajućim pacijentima, broju usluga koje se pružaju, specifičnostima regije, itd. 

Županijske vlasti i vodstvo bolnice moraju odgovoriti na sva pitanja zainteresiranih građana, vijećnika ili zaposlenika. Jer ova se problematika tiče svih, poručuje između stalog Marić.