Evolucija feminizma i oblik koji je poprimio danas

Valovi feminizma

Glavni cilj prvog vala bio je pokušaj zacementiranja da žene zaslužuju pravo glasa i druga osnovna prava. Ta je ideja bila prva takve vrste i za to vrijeme iznimno radikalna. Žene su se počele čuti i tako je započeo pokret ženskog prava glasa. Prepoznale su nepravde u svom društvu i odlučile progovoriti i napraviti promjenu. Njihova hrabrost pokrenula je pokret koji je i danas živ.

U drugom valu fokus se prebacio s osiguravanja osnovnih prava žena na borbu za oslobođenje. Žene su dobile pravo glasa, ali to im nije bilo dovoljno i počele su prozivati ​​i druge nepravde koje su primijetile u svijetu. Uspjeh u pokretu za žensko pravo glasa bio je inspiracija za one u drugom valu feminizma i potaknuo ih da nastave svoju borbu. Nove platforme koje je pokret preuzeo sadržavale su jednak tretman u radnoj snazi, reproduktivna prava i borbu protiv objektivizacije žena. Nastavak prethodnih borbi i uvođenje novih platformi je definirajuća karakteristika feminističkog pokreta koja traje do danas.

Treći val započeo je 1990-ih i sastoji se od pokreta kao što je #MeToo pokret i ima veliki naglasak na reproduktivnim pravima i inkluzivnosti svih identiteta.

Oblik koji je feminizam poprimio danas

Kada dublje pogledamo treći val feminizma u kojem se danas nalazimo, može se smatrati prihvatljivijim pokretom koji prepoznaje postignuća onih koji stoje iza njih i nastoji ih graditi u sadašnjosti. Ovaj val feministkinja odrastao je gledajući mnoge žene koje su razbijale stakleni strop i imale su bezbrojne uzore. Generacije žena koje su rođene u ovom tisućljeću odrastale su gledajući žene u STEM-u, politici, na vlasti i nikada nisu ni pomislile da je neka karijera za njih nemoguća samo zato što sužena.

Danas je feministički pokret i dalje jak , no negdje u tim valovima značenje riječi „feministkinja“ zamaglilo se stereotipima koji su se izgradili tijekom trajanja pokreta. Feministkinje su stavljene u kutiju i suočene s negativnom konotacijom, potpuno odbacujući cijelu demografiju pokreta. Te su stereotipe stvorili oni kojima je prijetila spoznaja žena o njihovoj vrijednosti i onome što zaslužuju.

Tek u kasnim 90-ima žene su počele gubiti imidž stereotipne feministkinje i počele su se prepoznavati različite višedimenzionalne žene koje stoje iza pokreta. Feminizam je postao intersekcionalan i preuzeo borbu za prava mnogih skupina ljudi.

Pokret danas uspijeva na svojoj inkluzivnosti svih demografskih skupina. Intersekcionalnost podrazumjeva preuzimanje borbe ne samo za žene, nego i za druge identitete koji su danas nedovoljno zastupljeni. Tijekom ranih 2000-ih došlo se do spoznaje da je kroz povijest u pokretu previše naglaska na heteroseksualnim, bijelim ženama i da je intersekcionalnost ključna u osiguravanju da se nepravde poprave.

One žene u ovom pokretu koje se danas neustrašivo bore za jednakost vođene su svim onim ženama prije njih koje su im hrabro utrle put.