"Europsko prvenstvo do 23 godine za mlađe seniore u Finskoj, to mi je želja, nadam se da ću ispuniti normu na 800 metara"

Članovi Atletskog kluba "Karlovac" bili su ove zime na dvotjednim pripremama u gradu Monte Gordo na jugu Portugala. Po povratu iz Portugala dočekala ih je dvoranska sezona s niz natjecanja. Izgleda da je Andrej Belčić odlično odradio pripreme, jer je počeo ovu godinu zapaženim rezultatima na dvoranskim natjecanjima. U Zagrebu na Dvoranskom prvenstvu Hrvatske za mlađe seniore i mlađe seniorke Andrej Belčić osvojio je zlatnu medalju na 800 metara s osobnim dvoranskim rekordom 1:51,59. Na Otvorenom prvenstvu Zagreba u dvorani. Andrej Belčić bio je drugi na 400 metara s osobnim rekordom 48,64. Prvi je bio Slovenac Rok Ferlan. Na seniorskom mitingu u Zagrebu Andrej Belčić sjajno je trčao na 600 metara i osvojio prvo mjesto s rezultatom 1:17,68, a to je novi državni seniorski rekord. Članovi Atletskog kluba "Karlovac" nastupili su u Zagrebu na Prvenstvu Hrvatske u štafetama u dvorani. Muška štafeta 4x800 metara u sastavu Sven Franjković, Matko Belčić, Bruno Belčić i Andrej Belčić osvojila je drugo mjesto s rezultatom 7:44,01, a tu je Andrej Belčić dao značajan doprinos. Razgovarali smo s Andrejom Belčićem o odličnim rezultatima u dvorani, o natjecanjima u ovoj godini te o planovima i ciljevima.

Andrej, možemo reći da je ova godina počela u tvom znaku, sjajno ti ide u dvorani, kako ti gledaš na to?

-Pa da, tako ispada, sve se nekako tako posložilo, odradili smo sve treninge kako se spada, bili smo na pripremama u Portugalu u gradu Monte Gordo u prosincu i početkom siječnja, to smo odradili odlično. Grad je predivan, taj u kojem smo bili, ima puno staza za trčanje, puno kisika, ono sve što se može poželjeti i eto valjda smo to odradili u najboljem mogućem redu i vidi se na rezultatima.

Koliko ustvari znače te zimske pripreme, to su ustvari bazične pripreme?

-Nama se treninzi baziraju na tome da radimo puno kilometara, neću sada ulaziti u detalje i otkrivati treninge, ali da, tamo je recimo prvenstveno zbog vremena puno bolje, vrijeme je puno bolje, temperatura ugodnija za treniranje i onda mislim da zbog toga se svi treninzi zapravo mogu odraditi puno kvalitetnije nego tu kod nas u Karlovcu ili recimo u dvorani u Zagrebu. Tako da opet vrijedi ono, maknemo se malo od kuće i putujemo puno i ovo i ono i tako svega se skupi, tako da psihički to dosta podigne čovjeka, a i onda ima puno više volje i za treniranje i za sama natjecanja.

Gotovo cijela Europa ide zimi u te južne krajeve, pretežno zbog vremena i zbog odličnih uvjeta, prošle godine ste bili na Tenerifima, a sada u Monte Gordu u Portugalu, je li se isplatilo?

-Evo, stvarno nas je super vrijeme pogodilo, znalo je puhati nešto malo, nije to bilo nešto  drastično da se trening ne može odraditi, ali evo stvarno je bilo dobro. Znali smo vidjeti puno poznatih lica iz svijeta atletike i protiv kojih smo trčali na međunarodnim natjecanjima, tako da evo stvarno ti južni krajevi očito svima pašu za te neke pripreme kao malo egzotičnije destinacije.

Jesi li računao s takvim početkom godine da će biti takvi rezultati da će tako uspješna biti dvoranska sezona?

-Pa mi uglavnom gledamo na to kao da ćemo tu dvoranu odraditi uz put, pa što bude, ali svakako, mislim ja volim trčati u dvorani u najboljem mogućem redu, tu se može svakako puno osobnih rezultata popraviti. Uostalom vidi se kako stojimo s tim utrkama, u kakvoj smo formi i zapravo je li uopće napredujemo, je li ima smisla ovo što radimo na treninzima, nešto smo bili malo i promijenili u principu treniranja, tako da vidim da je tu svakako neki napredak i da samo trebamo nastaviti tim putem i za ljeto ćemo onda vidjeti. Za ljeto se spremam, neću ništa najavljivati, ali Europsko prvenstvo do 23 godine za mlađe seniore u Finskoj, to mi je neka želja, pa ako se ta želja ispuni super, ako ne opet idemo dalje.

U dvorani si ostvario odlične rezultate na 800, 400 i na 600 metara, jesi li zadovoljan s ostvarenim rezultatima?

-Ma jesam, naravno, evo, kažem, samo mogu reći da sam se htio nadati takvim rezultatima, htio sam očekivati takve neke osobne rezultate. Taj državni rekord bio je isto prošle godine neki cilj, ali tu me bolest spriječila da uopće nastupim na tom natjecanju, ali kako smo se vratili s tih priprema, imali smo svega par dana da se adaptiramo uopće na klimu, na tu dvoranu. Tamo je, kažem, bilo puno više kisika, puno je bolja temperatura za treninge, puno je bolja atmosfera, puno tih poznatih atletičara. Kažem, tih 800 metara bilo je prvo natjecanje, ne zna se tko je u kakvoj formi, ne zna se tko će kako trčati i tu sam ja odlučio, neću se dovesti u situaciju da to bude utrka na finiš. Ja sam krenuo naprijed, tako sam izdržao do kraja i pobijedio. Isto tako ova utrka na 400 metara je priča za sebe, ne znam baš toliko trčati u dvorani, nije mi to baš neka primarna disciplina, više je to 800 metara i recimo 600 metara i sada ovaj zadnji rezultat je dodatna motivacija da nastavim tim putem i da se što više natječem u toj disciplini.

Hoćeš li nastaviti i na otvorenom, dakle, kada iziđete na stadione i na 400 i na 800 metara, kakvi su planovi?

-Pa svakako, mislim to mi je svake godine ista priča, ide mi 400 i 800 metara, jer ne bih baš rekao da sam trkač za 1.500 metara, jer je recimo natjecanje vani po dva dana i onda jedan dan odem 400 metara, drugi dan odem 800 metara i onda mi je to zapravo u redu, mi to u svijetu atletike zovemo tonizacija. Lijepo se pripremim za 800 metara i onda tih 800 metara najbolje odradim, ako dan prije imam utrku na 400 metara, malo je brže, malo je kraće, idealno se pripremim.

Ovih 600 metara, nije ni 400 ni 800 metara, tvoj rezultat 1:17,68 je državni rekord za seniore i mlađe seniore, je li se vodi ta disciplina na svjetskim tablicama, kakva je situacija?

-Pa, svaka disciplina zapravo koja je na tim svjetskim tablicama, od svjetske atletike, disciplina se vodi normalno pod rezultate, evo gledao sam nešto te tablice, zapravo sam drugi u Europi za mlađe seniore na 600 metara. Trenutno je tako kako stvari stoje, tako da vidjet ćemo kako će ostali moji vršnjaci trčati tih 600 metara u dvorani, tu disciplinu, ali to je svakako, kažem neka motivacija, neka potvrda za moj rad i za moj trud koji ulažem zapravo u tu atletiku.

U toj si utrci isto krenuo žestoko od početka, jurnuo si i vodio od početka do kraja, kako je ustvari bilo?

-Da, to je bio dogovor s trenerom, s tatom, da probam srušiti taj državni rekord, jer nije dugo stajao taj državni, to je nešto malo mlađi od ostalih rekorda, pa kao bio sam ja bio blizu i prošle godine sa svojim osobnim rezultatom, ali kažem ta se ozljeda ispriječila i onda nije bilo više mogućnosti. Ove godine smo tako odabrali tih 600 metara, tata je rekao, idi i opali to, pa što bude i tako uvijek najbolje odradim.

Andrej, ova godina odlično je počela, no prošle godine bilo je puno problema, mučio si se s ozljedom, kako je bilo?

-Bila je to čudna godina, nekako bih se usudio reći, zimu sam odradio opet u revijalnom tonu, kako se spada, sva natjecanja sam odradio, to završava i sada gledamo što ćemo dalje. Bio je ekipni kros i kaže opet tata, hajde odradi to, nije to neka predugačka disciplina 4 kilometra, opet ja kažem može zašto ne. Bila je kalkulacija, je li ozljeda bila od tog krosa ili od nečeg drugog, ta ozljeda je pojavila i cijela sezona otišla je nizbrdo. Otišli smo na pripreme u Makarsku, tamo sam probao trenirati, no ozljeda se ponovno vraćala i vraćala, nikako je se riješiti. Bio je onda Kup Hrvatske za seniore, to je bilo izborno natjecanje za Balkansko prvenstvo, tu sam se nadao nekom rezultatu, ali opet se ta ozljeda nekako vratila i nikako je se riješiti. Na kraju sam tek na Prvenstvu Hrvatske za seniore zapravo imao prvu utrku da sam mogao otrčati bez ikakvih bolova, ali tu sam onda onako zalegao, falilo je treninga i tu sam zapravo trčao prvu utrku na 800 metara uopće u toj sezoni, a to je bio kraj šestog mjeseca, to je bilo već debelo u sezoni. Nakon toga sam imao još jednu utrku i onda je bila ljetna pauza u osmom mjesecu zbog Olimpijskih igara i nije ostalo još puno natjecanja. Na kraju je bilo još samo Prvenstvo Hrvatske za mlađe seniore u devetom mjesecu, tu sam opet odradio kako je trebalo, znači na neki način sam se malo i vratio, ali uglavnom je to bilo kroz neke treninge, kroz pripreme. Išli smo opet u Sloveniju, na Roglu, to je isto bilo je krajem osmog mjeseca, ali kažem čudna neka godina je bila zbog te ozljede, nije se tu moglo ništa previše učiniti, trebalo je čekati da ozljeda prođe i odraditi najbolje što se može.

Prošla godina bila je teška i za tebe i za brata Brunu zbog tih ozljeda, jeste li sada u potpunosti zdravi, je li to iza vas?

-Pa ja jesam, mogu se pohvaliti, recimo da je ta ozljeda prošla, to je riješeno. Bruno je isto u redu, ozljeda koju je imao je riješena, valjda se neće opet nešto dogoditi, vidjet ćemo. Bruno je dogovorio s trenerom, s tatom, da će manje nastupati u dvorani, on trči zapreke, toga nema u dvorani. Mislim da će trčati samo na Prvenstvu Hrvatske u dvorani za seniore.

Po povratku iz Portugala nastavili ste s treninzima u Karlovcu, koristite i stazu u Sportskoj dvorani, ali idete i na treninge u dvoranu u Zagreb, kako se ustvari odvijaju treninzi?

-Da, malo prođemo u dvoranu u Zagreb, to uglavnom budu dionice, to je jedino što ovdje zapravo nam je malo teže odraditi, to puno kvalitetnije možemo odraditi u Zagrebu, jer je to baš atletska dvorana, nekako je specifično napravljena za to i onda su tu baš zapravo uvjeti recimo idealni i uostalom onda se najbolje pripremamo za tu dvoranu što se tiče natjecanja. Ostale treninge, ne znam, kilometražu, teretanu, to sve odradimo ovdje normalno bez ikakvih problema i to odradimo najbolje što možemo.

Mlađi brat Matko dobro je izvukao prošlu godinu, njega su ozljede zaobišle, kakva je situacija s njim?

-On isto trči tu dvoransku sezonu, imao je dobar rezultat sada na 1.000 metara. Mislim, on isto izvuče najbolje što može izvući, sada se malo motivirao za 400 metara, kako je trčao ove štafete, tako da ja se nadam da će i to malo probati i u vanjskoj sezoni.

U ovoj godini bit će puno natjecanja na otvorenom, rekao si da ti je prioritet odlazak na Europsko prvenstvo za mlađe seniore, hoće li biti naporno?

-Da, bit će puno natjecanja, ta natjecanja kada krenu onda to traje dugo, u osmom mjesecu zna biti pauza, tada i mi pauziramo u dogovoru s tatom. Kreću mitinzi već krajem travnja, dođemo s priprema u Makarskoj i idemo na natjecanja. Tu treba pažljivo tempirati formu i izabrati na kojima ćemo natjecanjima nastupiti, jer ovisi dosta o konkurenciji, ako konkurencija ne bude najbolja na nekom natjecanju, onda se meni i dečkima ne isplati ići na to natjecanje.

Što te još očekuje u dvoranskoj sezoni?

-Pa, zapravo sada idemo, ide i mlađi brat Matko sa mnom, idemo 5. veljače u sastavu reprezentacije Hrvatske u Beograd na tromeč u dvorani za seniore i seniorke Srbija, Hrvatska i Slovenija. Poslije toga zapravo odradimo to Prvenstvo Hrvatske za seniore, bit će tu još koja utrka, neki miting ili u sklopu državnog prvenstva za mlađe uzraste, zna se staviti neka disciplina pa ćemo to vidjeti, to ćemo nekako odraditi. Osim toga u dvorani nema ništa, trebalo je biti za mlađe seniore Prvenstvo Mediterana, ali to je, nažalost, otkazano ne znam iskreno iz kojeg razloga, ali ja sam se tome nadao.

Andrej, ti si student, kako uspijevaš uskladiti sve obaveze?

-Ovaj dio godine odradio sam treninge najbolje što sam mogao, jer nisam ima obaveza što se tiče fakulteta, studiram arhitekturu i to je dosta zahtjevan fakultet i tu sada neku pauzu sam uspio uhvatiti, odradio sam te treninge i pripreme i kažem nemam puno obaveza što se toga tiče, ali evo sada opet na vanjskoj sezoni ćemo vidjeti kako će to sve ispasti. Druga sam godina fakulteta, jedan predmet ponavljam tako da malo sam produžio, no to rješavam, ne žuri mi se, kažem dok mogu gurati atletiku i fakultet ja sam zadovoljan, nemam tu previše što za pričati.

Sada imate u klubu jednu jako dobru ekipu, većina je bila i u Portugalu, prava ste klapa, kakva je situacija u klubu?

-Pa zapravo, mogu reći da je sve bolje i bolje, evo skupilo nas se opet, znači do par godina je bila isto velika ekipa, ali nekako su svi oni prestajali polako trenirati, pa se, ne znam, ekipa prorijedila. Netko je prestao zbog fakulteta, netko je izgubio volju za treninge, ali nekako sve se uvijek vrati na svoje. Sada smo se dobro okupili, sve smo si bolji i onda opet tu ekipa se dodatno motivira na treningu i na natjecanju da se sve odradi što bolje, zapravo onda tu zna biti i međusobno nekih malih natjecanja, a to je ustvari dobro u smislu motivacije, ja bih tako rekao.

Jesi li možda za sezonu na otvorenom zacrtao s kojim bi rezultatima bio zadovoljan na 400 i 800 metara?

-Pa recimo, sada je Europsko prvenstvo za mlađe seniore sve bliže, norma je 1:48,00, ja bih svakako htio istrčati bolje od te norme, uhvatim normu i onda idem na Europsko prvenstvo, pa neka bude baš i koliko je norma 1:48,00. Na 400 metara osobni rekord mi je ispod 48,00, točnije 47,98, tako da recimo da se približim ovoj granici od 47,00 ja bih bio iznimno zadovoljan, nadam se da će tako i biti.

Prema ovim rezultatima koje si imao u dvorani koje ćeš sigurno još i imate, kada bi uspoređivao i da to usporediš s rezultatima vani, jesi li blizu tim očekivanjima?

-Ja ne volim baš to uspoređivati, ne volim kalkulirati, kada računamo koliko bi to bilo vani i onda to zapravo ne ispadne tako. Uglavnom rezultati budu nešto brži u vanjskoj sezoni jer uostalom bolje se pripremimo za tu vanjsku sezonu i skupi se boljih treninga, što se tiče i brzinske izdržljivosti i brzine same. Tako da kažem bit će tu vjerojatno i bolji rezultati, ali ne volim ja previše nešto tu uspoređivati.

Kada planirate trenirati na stadionu?

-Mi već sada kada je bolje vrijeme odemo na stadion, tamo je ugodna atmosfera, ako nije, napravimo ugodnu atmosferu i kažem sve treninge odradimo u sklopu s vremenom, koliko možemo. Uglavnom, ja volim otići na stadion, volim tamo što više treninga odraditi, jer ipak to je bolja priprema za vanjsku sezonu nego odraditi puno treninga u dvorani. U četvrtom mjesecu idemo u Makarsku, tamo je stvarno u tom razdoblju vrijeme puno bolje, puno je toplije nego kod nas, eventualno se zna desiti da pada kiša koji dan. Bolja je atmosfera jer dolje idu u četvrtom mjesecu i drugi klubovi iz Hrvatske, pa su tu neka druženja, znaju se dogovoriti u nekom slučaju i zajednički treninzi.