Klub radioamatera Duga Resa

Entuzijasti i stručnjaci iz Duge Rese već 50 godina čuju se na svim kontinentima u svijetu, a čak i šire

VIŠE IZ RUBRIKE

Zaljubljenici u radiovalove

Želja nam je proširenje aktivnosti i povećanje broja članova, te da prostorije radiokluba posluže kao mjesto za održavanje tečajeva i stjecanje novih znanja i vještina, poručuje Maričić.

Davne 1972. godine, 12. ožujka, nekolicina entuzijasta, a prvenstveno zaljubljenika u radio valove, osjetila je potrebu te organizirala skup na kome je osnovan klub radioamatera u Dugoj Resi, te kojem je tada dodijeljena identifikacijska oznaka i pozivni znak YU2CEP. Osamostaljenjem Hrvatske radio klub mijenja pozivni znak u 9A1CEP kojim se i danas koristi.

-Od skromnih početaka s malo opreme (amaterskih radio uređaja, od kojih su neki bili samogradnje) ubrzo se zalaganjem svih članova, te kupovinom opreme dolazi u posjed nekoliko tvorničkih i kvalitetnih KV i UKV  uređaja koji omogućuju održavanje radioamaterskih veza doslovno po cijelom svijetu, a isto tako omogućuju i učestvovanje u radioamaterskim natjecanjima (contest-ima) od kojih valja istaknuti dugovječno i tradicionalno natjecanje “Pokuplje contest”, u kojem dugoreški radioklub sudjeluje kao organizator, a koji obuhvaća radio klubove s područja sliva rijeke Kupe.

 “Contest-25“ Prvi UKV primopredajnik (“lampaš” => s elektronskim cijevima) u vlasništvu radio kluba 9A1CEP

Za vrijeme bivše države ovaj radioklub aktivno je sudjelovao u aktivnostima civilne zaštite (posebno su bile poznate akcije skraćenog naziva NNNI) te je doprinosio, uspostavom kvalitetnih i brzih veza, učinkovitosti odgovora na sve moguće ugroze, kojih smo nažalost svjedoci i današnjih dana (poplave, potresi i sl…). Članovi radiokluba dali su svoj nemjerljiv doprinos u Domovinskom ratu kao i kasnije, stalno učeći i usvajajući nova znanja, vještine i tehnike a sve to bazirano isključivo na entuzijazmu i neizmjernoj zaljubljenosti u radio tehniku i radio valove, ističe jedan od dugogodišnjih članova kluba, Nikola Maričić.

Dodaje kako su gotovo svi sadašnji članovi pohađali tečaj za radioamaterskog operatora unutar kluba, te je na taj način osigurano najučinkovitije prenošenje znanja i iskustava.

Polaznici tečaja za ispit radioamaterskog operatora 1981 godine

-Tih davnih dana, kada se većina sadašnjih članova, kao vrlo mladi (osnovnoškolci), po prvi put susretala i zaljubljivala u radio tehniku, još su postojali uređaji kojima su aktivne komponente bile elektronske cijevi (popularno zvane lampe). Njihova užarena katoda je magično svjetlucala u tami, te uz glas nekog radioamatera s drugog kontinenta stvarala gotovo nestvarno lijepu atmosferu i svojom tako jednostavno neodoljivom čarolijom pridonijela tome da svi koji su održali nekoliko radioveza jednostavno su se “upecali”, te ostali vrijedni i marljivi članovi sve do današnjih dana.

Većini, tako “upecanih” mladih ljudi, neka od mnogo grana elektrotehnike postala je životni poziv uz naravno onu dječačku zaljubljenost u radiovalove koja je neizbrisiva i ostaje za cijeli život.

Maričić napominje i kako su radioamateri poznati kao ljudi dobre volje i koji žrtvuju dio svog slobodnog vremena da bi učinili ili naučili nešto novo, pri tome nesebično pomažući i dijeleći znanje kolegama.

-Kao plod jedne tako fantastične suradnje i sinergije je i zadnje postignuće članova radio kluba 9A1CEP, gdje je uspostavljena dvosmjerna komunikacija sa satelitom QO-100, a preko njega je omogućena uspostava radio veza s radioamaterima na gotovo polovici zemljine polutke, vidljive s tog satelita.

 Za takvu dvosmjernu komunikaciju je potrebna radiostanica (transverter) koji preko satelitske antene komunicira s satelitom. Transverter je kupljen sredstvima radio kluba (ZTK), dok je antena plod samogradnje tj. članovi radio kluba su je izradili sami. Važno je napomenuti da se antena ustvari sastoji iz dvije nezavisne antene  (predajne na 2,4GHz i prijemne na 10,5GHz) koje trebaju biti savršeno usklađene i poravnane da „pogađaju” jednu točku u svemiru tj,  satelit. Kod izrade idejnog rješenja te same konstrukcije korišten je najsuvremeniji CAD/CAM software. (CAD - Computer Added Design, CAM - Computer Added Manufacturing), dok je kod same fizičke izrade dijelova korišten CNC stroj. (CNC – Computer Numeric Control), govori ovaj veliki zaljubljenik u radio valove.

Antena za komunikaciju s satelitom QO-100, samogradnja članova radio kluba 9A1CEP

-Radioklub okuplja ljude širokog spektra znanja i sposobnosti koji svojom sinergijom, entuzijazmom, znatiželjom i stremljenjem k nečem novom u stanju su otići mnogo dalje od onoga što se „običnim” ljudima čini moguće i izvedivo u nekoj kućnoj radionici ili garaži.

Štitnik elektronike antene => od CAD skice/zamisli, preko 3D modela do izrade na CNC stroju

Godina 2022. bila nam je posebno važna jer smo proslavili značajni jubilej, 50 godina neprekidnog rada radio kluba iz Duge Rese 9A1CEP, sa željama za proširenje aktivnost i povećanjem broja članova u narednim godinama, te da će prostorije radio kluba poslužiti kao mjesto za održavanje tečajeva i prijenos znanja kroz koje će mladi ljudi steći nova znanja u koja će se zaljubiti, te ih nastaviti razvijati do samo njima znanih granica.

Ovim putem pozivamo i sve one koji žele saznati nešto više (ili kako se to danas popularno kaže “sve od 8 do 88“) da fizički dođu u radio klub i/ili posjete web stranicu http://web.hamradio.hr/9a1cep/ te se informiraju o aktivnostima kluba, a direktnim kontaktima s članovima razmjene iskustva iz svih STEM područja kao i područja radiotehnike i elektronike.

Inače, u proteklih 50. godina postojanja, radioklub "Duga Resa" odgojio je i osposobio mnoge generacije mladih radioamatera, njih oko 150. Danas klub broji dvadesetak članova, koji preko svojih radiopostaja održavaju radioamaterske veze s radioamaterima iz cijelog svijeta, zaključuje Maričić.

Klikni za ostatak članka