Edita Gojak: "U studiju u Šebetićevoj ulici propao je pod i ja sam skoro završila u podrumu"

Našu seriju razgovora povodom 60. rođendana Radio Karlovca, a ta serija povezuje radio, Karlovački tjednik i naš portal, završavamo u ovom broju. Da podsjetimo, da smo na Danima HURIN-a, Hrvatske udruge radijskih nakladnika dobili dvije nagrade, jednu za 60 godina djelovanja i Zlatni mikrofon za ovaj projekt u sklopu kojeg razgovaramo s bivšim djelatnicima i suradnicima. U prvoj emisiji ovog serijala razgovarali smo s našim legendama Editom Gojak i Ivicom Sertićem, a seriju razgovora završavamo upravo s njima. Osim što je ovaj serijal nagrađen od HURIN-a, reakcije ljudi su odlične i putem ovih razgovora svi su se podsjetili na povijest i važnost Radio Karlovca. Mladi su saznali stvari koje do sada nisu znali, a koje su im približili našu tvrtku.

-Drago mi je da sam ponovno čula neke ljude, koje nisam dugo vidjela niti čula. Drago mi je da ste našli za potrebno da to na neki način obilježite i da su ljudi, Karlovčani, koji su uvijek bili uz svoj radio čuli te ljude i drago mi je da se nastavlja ta tradicija da ovaj radio bude uvijek uz svoje građane. Rekla bih ovako, mnoge ljude smo zaboravili spomenuti, ali zato je naš Ivica Sertić Ico napisao knjigu u kojoj svaki Karlovčanin, ako je samo jednom pomogao i pridonio programu Radio Karlovca, može naći svoje ime ili čak i sliku. Jedino što nismo uspjeli još do sada naći novce da tu knjigu tiskamo i promoviramo u Gradskom kazalištu Zorin dom, kako se nadam da će biti. Ovim putem apeliram na našeg današnjeg gradonačelnika da on uđe u legendu i da konačno objavi tu knjigu, istaknula je legendarna Edita Gojak.

Povodom pedeset godina Radio Karlovca Ivica Sertić napisao je knjigu pod nazivom "Ovdje radio…", koja na dvjesto stranica donosi priču i nastajanju i povijesti Radio Karlovca. Nažalost, zbog nedostatka sredstava knjiga nije ugledala svjetlost dana 2012. godine povodom obilježavanja 50 godina Radio Karlovca, a nije objavljena ni do danas. Postoji inicijativa da se napravi dodatak o posljednjih desetak godina i da kompletna knjiga bude konačno objavljena.

-Knjiga je tu i čeka da ugleda svjetlo dana. Nažalost, ne znam zašto nije bilo razumijevanja, ne krivim nikoga, možda ja nisam dovoljno uporan, tako da ako mogu nekoga kriviti, onda mogu sebe kriviti, što nisam bio malo žešći. Iako sam se ja u pet godina pet puta pojavljivao na natječajima koje su raspisivali Grad Karlovac i Karlovačka županija, međutim, za Radio Karlovac je uvijek nedostajalo novaca, uvijek smo bili trinaesto prase. Djelatnici Radio Karlovca imali su najmanje plaće od svih djelatnika gradskih tvrtki, ponavljam, najniže plaće od direktora do čistačice od svih gradskih firmi, kazao je Ivica Sertić.

Bivši šef tehnike Ivica Sertić zadovoljan je kako je obilježeno 60 godina Radio Karlovca i zahvaljuje na tome sadašnjoj ekipa, ali nije zadovoljan na koji je način obilježeno 50 godina, a za to su krivi ljudi koji su tada bili na čelu tvrtke.

-Moram se zahvaliti sadašnjoj ekipi, koja vodi tvrtku, što je vidjela šansu da se vratimo malo u one dane početka. Normalno, mi stariji, ako ne prenesemo na mlade što je bilo, znači da se to nije dogodilo. Ono što se ne prenese mladima ode u zaborav. Edita i ja imali smo za 50 godina Radio Karlovca sat vremena emisiju, ništa drugo osim sat vremena emisije. Zamislite, a bilo je to obilježavanje 50 godina, neki obilježavaju pet godina djelovanja, neki čak i tri godine, a mi pedesetu obljetnicu i ništa. Niti je knjiga bila objavljena i ništa drugo, imali smo samo emisiju od sat vremena. To je sve zasluga ekipe, koja je tada vodila naš radio, ne nekog sa strane, nego naših ljudi koji su bili na čelu firme. Neki se hvale s manjim godišnjicama, a mi šutke pređemo preko nekih, ipak, za ovu kuću vrijednih pedeset godina. U ovoj knjizi ima više od 300 imena, ti su ljudi dali svoj obol, neki i fale. Ja sam uzimao u obzir one koji su duže radili, a ne one koji su došli na dvije, tri emisije, pa nestali. Uvijek sam govorio, ono što ode u eter je gotovo, danas je druga situacija, bilo gdje na svijetu mogu nas slušati i vidjeti. Onda je bilo drugačije, imali smo emisije s Kanadom i Australijom, radili smo emisiju Svi za sve, koja je išla na više od 80 radio stanica u bivšoj državi, osnovali smo Udruženje lokalnih radio postaja, čak je i naš čovjek bio tajnik tog Udruženja. Osnovali smo Zajednički reklamni program u kojem smo mi bili nositelji. Toliko puno stvari ima se za reći, istaknuo je Ivica Sertić.

Edita Gojak izuzetno je sretna što tvrtka ima vrhunske uvjete za rad, što ima moderni studio. Ona je istaknula da su u počecima Radio Karlovca uvjeti bili vrlo loši, a ona je jednom prilikom u studiju u Šebetićevoj ulici skoro propala kroz pod.

-Puno ljudi je prošlo kroz Radio Karlovac. Hvala sadašnjoj ekipi na ovom svemirskom studiju. U kakvim sam ja uvjetima radila, jednom sam čak skoro propala u podrum u sindikatu, dok je studio bio u Šebetićevoj ulici. Počela se kotrljati olovka sa stola i mi vidimo da nešto nije u redu, kada ono stol na kojem je stajao mikrofon je propao. Dolje je bila drvarnica od sindikata. Ja bih se prisjetila da smo imali emisiju Vi i vaše zdravlje, onda smo imali posebnu emisiju koja se bavila alkoholičarima, dr. Nikica Paunović je tu emisiju pripremao i vodio, to je bilo utorkom. Nedavno me zvao dr. Tirolt i rekao mi da se sjeća emisije o zdravlju, gdje su sudjelovali liječnici, a zvala se Pet do pet i išla je petkom. Tu je prošla čitava plejada naših karlovačkih liječnika, koji su ljudima davali savjete. Onda je bila emisija Priča za vas, tu sam priču ja radila. Jednom sam prilikom zaboravila prevesti priču i onda sam čitala direktno iz knjige, ionako sam stalno prevodila vezano uz suradnju s Alessandriom, pa mi nije bio problem izravno prevoditi iz knjige. Sjećam se, to je bila Cavaleria Rusticana, za koju su svi mislili da sam ja prevela sadržaj opere. To nije točno, tu novelu napisao je Giovanni Verga i prema toj noveli napravljen je libreto za operu Cavaleria Rusticana u kojoj je naša Ivanka Boljkovac prvi put nastupila kao Santuzza. To ja neću nikada zaboraviti, kazala je Edita Gojak.

Već šezdesetih godina Radio Karlovac je imao javljanja uživo, a posebno su zanimljiva bila javljanja iz tada vrlo popularnog Adamo kluba. Tajnu tih javljanja, što se tiče tehničkog dijela zna samo Ivica Sertić. Edita Gojak prisjetila se tih javljanja uživo.

-Tada su bili popularni fan klubovi, kojih ima i danas, mi smo se često javljali iz Adamo kluba. Naš "dvorski frizer" Mišo Bajić Baja, kod kojeg su sve žene išle na frizuru, osnovao je Adamo klub i svake srijede su bile nove ploče, ne znam od kuda ih je nabavljao, tko god je išao u inozemstvo, morao mu je donijeti ploče. Mi smo iz tog kluba emitirali uživo, to je bilo čudo, samo Ico zna kako. Kada smo dobili prvu Nagru, magnetofon, Ico je bio u devetom nebu. Kod jedne snimke falilo je jedno slovo, a ta Nagra bila je tako precizna, to vi sada ne možete razumjeti, Ico je izrezao glas s tim slovom i nadoštukao, tako da je govor bio potpun. Onda smo imali emisiju za žene, zanimljivo da ju je vodio muškarac, to je bio naš Marijan Dukovčić Sikira, koji je inače mucao, ali pred mikrofonom ne. On je vodio tu emisiju i niti jednom nije zamucao. Onda je bio Frane Mastelić, koji je nažalost kasnije otišao u političare, obično su nam dolazili spikeri. Karlovački tjednik stalno je opstruirao Radio Karlovac, ne zbog toga što netko nije volio radio, nego je na radiju trebalo raditi svaki dan 24 sata, puniti ga vijestima i emisijama. Karlovački tjednik bio je komotan, jednom na tjedan napišeš i ideš po drugu temu. Oni nam nisu htjeli pomagati, tako da smo teško dolazili do sredstava, ali imali smo sva sreća neko vrijeme za direktora Milana Rakasa, koji nam je čak dozvolio da prošvercamo iz Italije Binsona i kasetofone. Išli smo u Trst i u dogovoru s jednim carinikom, kojem ovim putem zahvaljujem, možda je živ možda nije, Gojko se zove, on nam je rekao, do sedam ako dođete, neću vas gledati, pa vozite. Rekli smo je da je to za Radio Karlovac i da švercamo. Onda recimo program, ja sam bila muzička urednica, tako da sam ja bila autor svih emisija, osim, ovih tvojih rokera, koje ni danas ne mogu smisliti. Ja sam morala osam dana unaprijed napisati sve što ide u eter, svaku pjesmu, autora, izvođača, aranžera i koliko minuta pjesma traje. Moja draga kuma Barkica, njezinoj kćeri sam ja kuma, sve je to prepisivala. Ovim putem i nju pozdravljam, Ja sam sve to rukom pisala, prisjetila se Edita Gojak raznih situacija iz tih dana.

Ovaj serijal razgovora povodom 60 godina Radio Karlovca mnogim ljudima vratio je sjećanja na dane osnutka Radio Karlovca i na godine i godine marljivog rada. Ivica Sertić Ico istaknuo je da je sretan što je doživio ovu obljetnicu.

-Meni je drago što prateći sve te naše emisije, ljudima smo vratili sjećanja na te dane, sretan sam što sam to doživio. Ja ipak imam 80 plus, a kao dvadesetogodišnjak ušao sam u taj posao, u tu bitku za sve to skupa. Normalno da te to ispunjava s nekakvom radošću, nadam se da se nastavlja i dalje aktivnost. Radio Karlovac ima drugačiju ulogu nego onda, može se čuti i u svijetu, imali smo te emisije s Australijom, ljudi su se javljali sa suzama u očima, bilo im je drago što ih vraćamo u njihov kraj. Ima jako puno detalja, koje nažalost ne možemo spomenuti, jer ne može se sve reći. Oni koji znaju što smo radili drago im je, njima hvala, a oni koji ne znaju mogu saznati. Kroz ove razgovore zaista smo sve rekli, kazao je Ivica Sertić Ico.

Legendarna Edita Gojak ima zaista sjajno pamćenje, sjetila se mnogih zanimljivosti, a i dala je jedan zaista lijepi prijedlog današnjem vodstvu.

-Imali smo zaista mnogo zanimljivih emisija, ali jedna naša novinarka radila je intervjue sa starim Karlovčanima i to je bilo nešto jako lijepo. Ja se sjećam gospodina Neskusila, dr. Morsana, gospođe Lume Badalić, koja je imala sobicu u našem kazalištu. To su bili stari Karlovčani koji su nama govorili o građanskom Karlovcu, prije Drugog svjetskog rata, o tom Karlovcu tridesetih godina prošlog stoljeća. Mislim da bi bilo dobro da imate takve emisije u kojima bi gostovali stari Karlovčani koji imaju što reći o povijesti našeg grada, dala je zanimljiv prijedlog Edita Gojak.

Glavni urednik Ivica Pilaković

Ponosan sam što sam došao u ovu tvrtku

-Naravno da sam ponosan što sam došao u ovu tvrtku. Prije, sada ima nešto više od godinu dana kako sam na ovoj funkciji, kako sam se uhvatio uredništva, nekako sam moram priznati, ovih 60 godina uzimao zdravo za gotovo. OK, 60 godina, razumijem da je Hrvatski radio Karlovac medijska institucija na ovom području, da je puno doprinio svojim izvještavanjem za vrijeme Domovinskog rata, u onom razdoblju, kada internet nije bio toliko jak. Sigurno da je radio izuzetno moćan, ali tu brojku sam shvaćao nekako možda olako. I onda su počele ove emisije petkom, 25 komada emisija odrađeno je kroz šest mjeseci, svaku sam poslušao, a uz to sam i pročitao, s obzirom da su svi razgovori bili preneseni i u Karlovačkom tjedniku i na našem portalu. Kroz sve te priče naših gostiju, koji su sudjelovali u emisiji i razgovarali s Kinom o povijesti Radio Karlovca, o tih 60 godina, zapravo sam sklapao jedan mozaik, jednu priču puno širu, nego sam je imao do tada i zapravo sam shvatio da nije mala stvar što sam se prihvatio uredništva ovako velikog medija s velikom poviješću i tek me kasnije postalo strah. Stvarno kada poslušamo sve te priče ljudi koji su kroz 60 godina prošli kroz Radio Karlovac bilo kao tehničari, spikeri, novinari i suradnici shvaćamo koliko je zapravo Radio Karlovac kao medij bio važan. Moram priznati da je ovaj Zlatni mikrofon koji je došao na kraju ovog seta emisija, kojeg smo povodom 60 godina odradili, da je to nekakva trešnja na torti i zapravo je lijep osjećaj primiti ove dvije nagrade jubilarnu i zlatni mikrofon. Hvala legendama Editi Gojak i Ivici Sertiću s kojima smo krenuli u prvoj emisiji i s kojima smo zatvorili serijal. Ponosan sam što sam u ovom trenutku u 61. godini Radio Karlovca na uredničkoj poziciji.