Dr. Salopek: „Postoji problem postavljanja granica, gdje su današnji roditelji dosta podbacili“

Nezapamćena tragedija koja se dogodila u zagrebačkoj OŠ Prečko, a potom i nove mjere sigurnosti u školama koje se primjenjuju od početka drugog polugodišta, nameću pitanja kakve posljedice to ostavlja na djecu i mlade i kako to utječe na njihovo mentalno zdravlje. Teme su to o kojima je u emisiji Aktualno na našem radiju govorio voditelj Integrativnog centra mentalnog zdravlja, Igor Salopek, dr. med.

• Prije nekoliko godina mentalno zdravlje je bilo svima u fokusu, no u zadnje vrijeme je nekako palo u drugi plan. Kako Vi tumačite tu pojavu?

- Nezreli ljudi i društva gurnu stvari pod tepih i tako misle da su riješili problem. Početkom pandemije, mislili smo da će ono najveće posljedice ostaviti na starije ljude, nakon toga smo očekivali da će patiti i radno sposobni ljudi zbog nemogućnosti odlaska na posao, međutim istraživanja su nam pokazala nešto što nismo uzeli u obzir koliko smo trebali, a to je da je pandemija najveće posljedice ostavila na mentalnom zdravlju mladih. Oni su bili izolirani od svojih vršnjaka, čini se da to sada dolazi na naplatu. No, razloge pada mentalnog zdravlja mladih moramo tražiti i u drugim aspektima, osim pandemije, a na prvo mjesto bih stavio roditeljske stilove. Roditelji više ne odgajaju djecu kao što su nas odgajali naši roditelji, a njih njihovi. To je u jednu mjeru prirodno, no postoji problem postavljanja granica, gdje su današnji roditelji dosta podbacili. U ovom teškom periodu u svijetu, ako djeca nemaju postavljene jasne granice, vrlo lako dođemo do današnje situacije.

• Što podrazumijeva pojam mentalno zdravlje mladih?

- Mi uvijek možemo reći da prolazimo kroz neke cikluse. Kada govorimo o djeci, onda imamo razliku između djetinjstva i adolescencije, ali pod mlade se podrazumijeva svi ispod 35 podina života. Ono što posebno mladost obilježava je period adolescencije, tada se događa mnogo promjena, većina su uzrokovani hormonima, a samim time dođe i do psiholoških promjena. Adolescencija otprilike završi kada mladi završe školovanje i zaposle se, jer funkcija adolescencije je da se osoba osamostali i bude spremna na stvaranje svoje obitelji.

• Kako Vi tumačite zaključavanje škola, hoće li to imati posljedice?

- Moram priznati da podržavam svaku mjeru koja će pomoći u povećanju osjećaja sigurnosti, jer zbog posljedica događaja u Prečkom, mnoga djeca i njihovi roditelji osjećaju strah i nesigurnost. Ovakve barijere možda pomognu spriječiti takve posljedice, no neće riješiti sustavno probleme vezane za mentalno zdravlje mladih, pogotovo u školama. Ovu mjeru kao i svaku drugu koja se donosi, potrebno je prije svega dobro iskomunicirati, jer u razgovoru sa nastavnicima sam primijetio da su oni tu mjeru tražili već duži niz godina, jer se osjećaju nesigurno. No, puno važnije je da na tome ne stane, nego da se pomaže djeci i njihovim roditeljima.

• Vrlo često se naglašava komunikacija, koliko je ona bila dobra nakon tragedije u Prečkom?

- Teško mi je to komentirati, jer nemam dovoljno informacija, ono što sigurno znam je da se u slučaju ovakvih tragedija aktiviraju krizni timovi, što je sigurno bilo učinjeno. Pitanje je koliko je šira populacija dobila pomoć, ali bitno je imati jasnu i cjelovitu komunikaciju, jer sve što se polovični iskomunicira ljudi će shvatiti na krivi način. Danas živimo u vrijeme fake newsa, to smo imali i pri ovom slučaju, gdje se vrlo brzo proširile lažne informacije, koje straše ljude.

• Kakvu kontrolu mora imati roditelj da bi zaštitio svoje dijete u digitalnom svijetu?

- Kada smo kao roditelji odgajali djecu da trče po ulici? Odgovor na ovo pitanje je identičan, dijete je dijete i ono ima pravo na to. Na roditelju je odgovornost za fizički i mentalni razvoj djeteta. Danas će ljudi zbog vlastitih problema tu odgovornost probati prebaciti na nekog drugog, no oni ne smiju pobjeći od svoje uloge. Gledanjem u ekran se izlučuje ogromna količina dopamina, to je hormon sreće koji se izlučuje i prilikom konzumiranja alkohola i drugih opojnih sredstava. Na neki način korištenjem tog sadržaja se mi drogiramo. Ako vam dijete donese na stol gram neke droge, bili bi ste se zapitali? Kupovanjem pametnih telefona djeci mi im zapravo štetimo.

• Zašto još uvijek postoji stigma da roditelji ne žele potražiti stručnu pomoć kada ju trebaju?

- Ljudi još nemaju informaciju što kao roditelji mogu napraviti u osnaživanju svog djeteta. Ljude treba educirati i dati im neke alate kojima će pomoći svom djetetu. U najboljoj namjeri ponekad se mogu desiti pogreške, no one uz ispravan rad se mogu ispraviti. Usluge psihoterapijske podrške su izuzetno teško dostupne. Postoji velika potreba za tim, no neki roditelji i kada ih se upozorava od strane stručnih službi si ne žele priznati problem. Problem je i deficit kadrova, gradu kao što je Karlovac treba centar za mentalno zdravlje mladih. To je mjesto gdje bi svi mogli potražiti stručnu pomoć i to treba našem gradu.

• Kako to da neki roditelji ne prepoznaju da je njihovo dijete nasilnik?

- Nažalost, tek petina djece će prijaviti vršnjačko nasilje. Nemojmo zaboraviti vršnjačko nasilje nije samo fizičko, danas 60 posto djece doživljava nasilje u digitalnom svijetu, koje izaziva ogromne traume, a to će izazvati intenzivne psihičke probleme u kasnijoj dobi. Roditelji ne žele prihvatiti da je njihovo dijete negativac. Možda su počinitelji nasilja takvi zbog određenih problema u obitelji. Nažalost, neka od te djece su svjedoci ili žrtve nasilja u svojoj obitelji. Onda je teško očekivati da će onda takav roditelj blagonaklono gledati na povratne informacije iz škole. Ipak, uz dobru volju svima se može pomoći.

• Kada dijete izgubi povjerenje u svoje roditelje?

- Bojim se da ga ne izgubi, nego ga niti ne stvori. Teorija privrženosti nam kaže da oko 50 posto djece će stvarati negativne simptome privrženosti prema roditeljima, jer u prve tri godine roditelji nisu pravovaljano reagirali na potrebe djeteta i ono je stvorilo sliku o svijetu oko sebe kao nesigurnom mjestu, koji će ga pratiti cijeli život. Neki će to prevazići, ne većina, nažalost, ne.

• Imamo li odgovor na opasnosti koje nam nosi razvoj umjetne inteligencije?

- Taj problem je već prisutan. Nekim ljudima će ona biti korisna u rješavanju njihovih problema, no moramo razmišljati o rizicima. Djeca i mladi se mogu vrlo lako povezati s njom, a to može biti vrlo destruktivno. Postoji primjeri ljudi koji su u komunikaciji sa umjetnom inteligencijom dobivali poruke koje vode do autodestruktivnih ponašanja. Treba određena doza opreza kada se koristi umjetna inteligencija.

• Koji je zaključak, kakvo nam je mentalno zdravlje nacije?

- Ono će nam biti kakvi sami odlučimo da će ono biti, jer mi smo jedini za njega odgovorni. Pozivam roditelje da, kada god mogu, ponude alternative pametnim telefonima. Alternativu tipa fizičke aktivnosti i igre s djetetom.