Prvi Karlovački

Dr. Dragan Božičević: Kako se nositi s bolestima modernog doba?

05.03.2020

Županija

Ne planira odlazak u inozemstvo i poručuje: Drži me naš mentalitet i karakter koji se zna radovati malim stvarima, uvažava obiteljski život i tradiciju

O dijabetesu i kako se suvremena medicina nosi s tom bolešću, bolestima štitnjače i koliki je ona problem za javno zdravstvo, debljini  koja je također veliki javnozdravstveni problem kako u svijetu tako i u Hrvatskoj kao i o još nekim temama razgovarali smo s dr. Draganom Božičevićem, internistom, endokrinologom i dijabetologom u Specijalnoj bolnici za produženo liječenje Duga Resa.

Dijabetes je bolest suvremenog čovjeka. Koja je učestalost te bolesti danas u svijetu, a koja u Hrvatskoj?

Da, možemo reći da je šećerna bolest poremećaj koji poprima sve veće razmjere kako na globalnoj razini tako i Hrvatskoj. To je bolest suvremenog načina života u kojem je prisutna nedostatna tjelesna aktivnost te istovremeno nepravilna prehrana sa povećanim unosom kalorija. Incidencija u svijetu poprima epidemijske razmjere. Procjenjuje se da danas 400 milijuna ljudi boluje od ove bolesti, oko 4 milijuna umre svake godine, a od tih je svaka druga mlađa od 60 godina. Procjene su da u našoj zemlji danas boluje oko 500 tisuća građana, a broj se povećava iz godine u godinu. Ova je bolest četvrti uzrok smrti u Hrvatskoj. Svako deseto novorođenče koje se rodi ove godine, vjerojatno će tijekom života razviti ovu bolest.

Kako se moderna medicina nosi s tim problemom?

To je bolest koja u samom začetku dovodi do promjena u čitavom organizmu, odnosno razvija komplikacije, a simptomi su u početku vrlo oskudni ili ih nema, pritom mislim na daleko najčešći oblik, dijabetes tipa 2. Zato je od presudne važnosti što prije dijagnosticirati bolest i započeti sa liječenjem. Metode liječenja su prije svega kvalitetna edukacija bolesnika, a po potrebi i obitelji, pravilna dijabetička prehrana, tjelovježba, a tek na četvrtom mjestu je liječenje lijekovima. Jako je bitno ohrabriti bolesnika da ne bježi od svoje dijagnoze i da što ranije započne sa liječenjem i redovitim kontrolama. To umnogome osigurava bolju prognozu ove bolesti.

Kako bi u kratkim crtama definirali dijabetičku dijetu?

Pojednostavljeno, to je zapravo pravilna, raznovrsna prehrana koju možemo preporučiti svim osobama, uključujući i one koji ne boluju od ove bolesti. Ono što treba izbjegavati je hrana u kojoj je značajan udio jednostavnih ugljikohidrata kao na primjer zaslađeni napitci, slatko-masne slastice, proizvodi od rafiniranog brašna bez prisutnih dijetalnih vlakana. Preporučeni su proizvodi od cjelovitih žitarica, mahunarke (grah, mahune, grašak, leća, slanutak itd.). Povrće se može konzumirati praktično u neograničenim količinama (ako prilikom obrade nije značajno zamašćeno). Voće je također preporučeno, osobito bobičasto te orašasti plodovi. Prilikom konzumacije mesa treba misliti na količinu (te) masnoće. Preporučena su visokokvalitetna, nerafinirana ulja (maslinovo, laneno, bučino). Pritom treba misliti na ukupni kalorijski dnevni unos. Kao što sam spomenuo ovakav režim prehrane preporučljiv je i nama koji još nemamo ovu bolest. Tako da imati ovaj poremećaj ne predstavlja automatski strogi asketski način života.

Koji tip tjelovježbe preporučujete svojim pacijentima?

Brojne su blagodati tjelovježbe. Od regulacije šećera i masnoća u krvi, postizanja i održavanja željene tjelesne težine, pozitivnog utjecaja na krvni tlak, ali i psihičkog stanja i moždanih funkcija. Potreban je svakako individualni pristup svakom bolesniku. U pravilu preporučujem redovito hodanje, osobito nordijskog tipa. Tjelovježbu bi trebalo prakticirati svakoga dana. Zato je korisno da pacijenti nauče vježbe koje će moći provoditi i kod kuće npr. medicinske gimnastike, pilatesa uz vježbe disanja. Svakodnevna spontana tjelesna aktivnost je vrlo bitna, svako ustajanje iz fotelje, svaki korak. Uglavnom svaka kontrakcija i istezanje mišića sudjeluje u liječenju ove bolesti.

U konačnici dolazimo do medikamentoznog  liječenja. Imate li tu zadovoljavajući izbor lijekova i koliko su oni dostupni za naše građane?

Danas imamo na raspolaganju uistinu velik izbor lijekova za liječenje šećerne bolesti. Ovi novije generacije su vrlo učinkoviti, a istovremeno imaju manje nuspojava kao što su hipoglikemije – preniske vrijednosti glukoze u krvi, te povoljno utječu na prekomjernu tjelesnu težinu. Svakom pacijentu možemo individualno izabrati kombinaciju lijekova koja je za njega dugoročno najpovoljnija. Radi toga imamo i manje potrebe za uvođenjem inzulinske terapije kod bolesnika sa tipom 2 šećerne bolesti. Kako je najčešći uzrok smrti kod dijabetičara fatalni kardiovaskularni događaj, srčani ili moždani udar; onda istovremeno moramo misliti i na učinkovito liječenje hipertenzije te regulaciju metabolizma lipida. Ponekad je teško uvjeriti pacijenta da uzima lijek za sniženje masnoće u krvi, a takav preparat mu doslovce može spasiti život. Svi najnoviji lijekovi koji se koriste u svijetu za liječenje šećerne bolesti dostupni su i našim pacijentima. Neki zahtijevaju participaciju troškova od strane bolesnika, ali mislim da je to ipak prihvatljivo za veliku većinu naših građana. Danas u Hrvatskoj većinu zdravstvenog novca za tretman ove bolesti trošimo na liječenje komplikacija (oštećenje vida, amputacije ekstremiteta, gubitak bubrežne funkcije i dijaliza, posljedice srčanog i moždanog udara) dok se manji dio troši na lijekove te kontrole kod obiteljskog liječnika dijabetologa. To nam također govori o važnosti pravodobnog i učinkovitog liječenja. U konačnici bih naglasio da se ne trebamo bojati dijagnoze šećerne bolesti, nego naprotiv odmah započeti liječenje svim navedenim metodama. U tom slučaju spriječit ćemo razvoj komplikacija, a kvaliteta i duljina života bit će usporediva s onima koji ne boluju od ove bolesti.

Debljina je također veliki javnozdravstveni problem kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj. Kakve rezultate postižete u liječenju?

Debljina se dijagnosticira izračunom indeksa tjelesne mase (ITM), tako da se podijeli tjelesna masa sa kvadratom visine. ITM od 25 do 30 se smatra prekomjernom tjelesnom težinom, iznad 30 smatramo debljinom, a iznad 40 nazivamo morbidnom pretilosti. Procjenjuje se da u Hrvatskoj više od polovice odraslog stanovništva ima ITM iznad 25 odnosno spada u skupinu prekomjerne tjelesne težine ili debljine, a od debljine (ITM preko 30) pati 18.7 posto stanovništva. Još preciznija definicija debljine je ona koja se oslanja na udio tjelesne masti u odnosu na ukupnu masu. Iznad 30% tjelesne masti za žene smatra se debljinom, a za muškarce iznad 25 posto. Procjena tjelesnog sastava obavlja se uz pomoć posebnog uređaja, analizatora tjelesnog sastava. Takav uređaj koristimo u našoj ambulanti. On nam omogućava pouzdanije postavljanje dijagnoze kao i praćenje uspjeha liječenja. Proces liječenja je vrlo složen i dugotrajan. Vrlo je bitno pružiti snažnu psihološku potporu ovim bolesnicima te uspostaviti odnos pun obostranog povjerenja. Od naših pacijenata očekujemo promjene životnog stila, a to zna biti vrlo teško i frustrirajuće. Kombiniramo ambulantno praćenje i povremenu hospitalizaciju u našoj bolnici. Mogu se pohvaliti odličnim rezultatima koje smo publicirali na međunarodnim skupovima.

Bolesti štitnjače danas su nekako vrlo česta tema u neformalnim razgovorima među ljudima. Predstavlja li uistinu ova žlijezda velik problem u javnom zdravstvu?

Mi koji se bavimo endokrinologijom svakako zamjećujemo veliki porast pojavnosti poremećaja funkcije štitnjače kao i njene morfologije (pojave čvorova i tumorskih procesa). Nažalost u našoj zemlje nemamo pouzdane statističke podatke o incidenciji ovih bolesti. Danas uistinu ranije dijagnosticiramo ove poremećaje jer su obiteljski liječnici kao i sama javnost više senzibilizirani za ove probleme.  Od kada je uvedena jodna profilaksa, s jodiranjem soli u Hrvatskoj 1953. godine, a povišenjem doze 1996., iskorijenjena je endemska gušavost kojoj je bio uzrok upravo nedostatak joda u hrani. Istovremeno, vjerojatno je povećana učestalost autoimunih bolesti štitnjače kao što su Hashimoto tireoiditis i Graves-ova odnosno Basedow-ljeva bolest. Ovi poremećaje se relativno lako dijagnosticiraju, laboratorijskim nalazima i ultrazvučnim snimanjem štitne žlijezde, te se uspješno liječe. Ključno je na vrijeme postaviti dijagnozu i započeti sa liječenjem. Osobitu pažnju moramo posvetiti trudnicama jer poremećaji funkcije mogu nepovoljno utjecati na razvoj djeteta te povećati vjerojatnost nepovoljnog ishoda trudnoće. Pravovremenom dijagnozom i liječenjem i ovdje možemo spriječiti nepovoljne ishode.

S obzirom da se bavite bolestima modernoga doba, koliki je pritisak pacijenata na vašu ambulantu?

To je vrlo frekventna ambulanta u kojoj radi samo jedan tim (jedna viša medicinska sestra koja je istovremeno i nutricionist i ja). Dolaze nam pacijenti iz čitave županije, ali i dio iz Ličko-Senjske, Primorsko goranske, te zagrebačkog prstena. Vrlo teško uspijevamo primiti i voditi sve bolesnike. Nadamo se u budućnosti povećanju kadrova za još jedan tim.

Mnogi su liječnici napustili Hrvatsku. Što vi planirate?

Živimo u zemlji koja je zasigurno pritisnuta mnogim problemima, ali tko će ih rješavati ako nećemo mi koji u njoj živimo. Velik sam optimist. Naša domovima ima veliki potencijal za razvoj koji svakako moramo iskoristiti. Osim toga drži me i naš mentalitet i karakter koji se zna radovati malim stvarima, uvažava obiteljski život i tradiciju. Svakako bih ovom prigodom zahvalio i svojoj obitelji u kojoj nalazim snažnu potporu.

(M.Milovanović)