Prosječno cca 5.000 kuna za smještaj u domu naši stariji si više ne mogu priuštiti čak ni uz potporu obitelji Dostupnosti socijalnih usluga za starije i nemoćne osobe.

Dostupnosti socijalnih usluga za starije i nemoćne osobe

VIŠE IZ RUBRIKE

Zadnjih tjedana čitali smo o povećanoj smrtnosti starije populacije, čuli da broj umrlih korisnika premašuje broj novih korisnika mirovina. Naši stariji, nema sumnje, plaćaju danak. Kao razlog tome navodi se pandemija, nedostupnost zdravstvene skrbi tijekom pandemije, odgađanje specijalističkih pregleda od strane samih starijih, posljedice izoliranosti i slično.

Ipak, jedan problem prošao je ispod radara. Riječ je o dostupnosti socijalnih usluga za starije i nemoćne osobe, naročito smještajnih kapaciteta. Iako smještaj jest deficitaran, razlog nedostupnosti prvenstveno leži u cijeni smještaja. Naime, cijene smještaja za starije kontinuirano rastu pa u zadnje dvije godine imamo povećanje od minimalno 50%. U Karlovačkoj županiji, konkretno, s prosječnih 3.500 kuna mjesečno u privatnom smještaju koji smješta 2,5 puta više korisnika od županijskog doma, danas govorimo o prosječnih cca 5.000 kuna za II. stupanj korisnika te tako smještaj u domu postaje usluga koju si naši stariji više ne mogu priuštiti čak ni uz potporu bližnjih i obitelji. Načelo supsidijarnosti prestaje važiti jer i obitelj starijih sve teže krpa kraj s krajem. A mnogi od tih potrebitih ljudi, dostojanstvenih u svojoj dobi, ne žele financijski opterećivati svoje najmilije.

Podsjetimo se, prva poskupljenja domova za starije izazvale su promjene u pravilnicima o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga. Domovi su bili dužni prilagoditi se novim uvjetima prostora, opreme i stručnog kadra što je diglo cijenu za nekih 20-25%. Krajem prošle godine pogodila nas je inflacija i svakodnevno svjedočimo rastu cijene hrana, energenata, ali i potrebnih radnika kojih je sve manje pa cijene smještaja rastu dalje.

Mijenja se struktura korisnika smještajnih kapaciteta

Stanje na terenu i struktura korisnika u domovima za starije podupiru početnu tezu – cijena jest problem. Dok su još prije dvije godine, domovi za starije smještavali uglavnom drugi stupanj korisnika, odnosno starije i nemoćne koji trebaju neku vrstu pomoć kod obavljanja svakodnevnih potreba, danas domovi pretežito brinu o trećem stupnju korisnika odnosno ljudima koji trebaju stopostotnu pomoć. Prvi stupanj korisnika usluge tj. ljude koji još mogu samostalno funkcionirati, ali se doma osjećaju usamljeno i nesigurno te se odlučuju smjestiti u dom, danas su, nažalost, raritet.

Drugim riječima – pomoć i smještaj plaća se danas samo za stvarno bolesne ljude, ljude otpuštene iz bolnica, ljude s traumatoloških hodnika ili s onkoloških odjela. Nije da upita nema. Ljudi zovu, ljudi smještaj traže i raspituju se, ali suočeni s cijenama, ostaju zatečeni i odlučuju se ostati doma u svoja četiri zida. Dok ide, ide. No, kuda ide?

Kad govorimo o domu za starije, osim 24-satne pomoći pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti njege i zdravstvene skrbi te poticanja aktivnosti i samostalnosti kod korisnika, njegova primarna zadaća je preventivne prirode. Promatranje mnogobrojnih fizičkih i psihičkih promjena koje prate treću dob, prepoznavanje znakova bolesti i problema na vrijeme, pravovremena reakcija i obavještavanje liječnika sprečavaju nastanak kroničnih bolesti te moguće komplikacije liječenja koje u starijoj dobi ne završavaju dobro. Kad se na vrijeme eliminira bolest, produžila se kvaliteta života ali i sama dob. A takve preventive sve je manje i manje.

Nažalost, dobrih vijesti nema. Inflacija ne prestaje, šapuće se o recesiji i daljnjem padu gospodarskih aktivnosti i kupovne moći, a domove tek čeka usklađivanje i prilagodba novom Zakonu o socijalnoj skrbi i Pravilniku o mjerilima za pružanje socijalnih usluga koji je trenutno u savjetovanju s javnošću. Sve te promjene koštaju i past će u konačnici na teret krajnjih korisnika. Sudjelujući u radnim grupama kod izrade nacrta pravilnika upozorili smo na trenutno stanje i možemo se samo nadati da će, unatoč tome što socijalni sustav vapi za promjenama, zakonodavac imati sluha i pristati na kompromisna rješenja te da se zajedničkim djelovanjem možemo dosjetiti novih.