Dino Andrić – sinonim za kvalitetnu tetovažu i asocijacija na osmijeh od uha do uha

Kad si se prvi put sreo s tetovažama? Odakle ljubav prema tome? Kad je i kako došla tvoja prva tetovaža?

-(odgovara uz široki osmijeh od uha do uha, op.a.) Imao sam nekih 8 godina i vidio sam na TV-u nekog čovjeka koji je bio prekriven tetovažama i to je bila ljubav na prvi pogled. Prva pomisao mi je bila - bit ću sav istetoviran kad narastem! I sa svakom novom tetovažom održavam to obećanje mladome Sebi. Kao i kod puno ljudi, moja prva tetovaža nije bila najpametnija ideja. Imao sam 16 godina, sve od opreme kućna izrada, sve je vrištalo "Nemoj!", ali kaj ćeš kad sam tvrdoglav. Sad je to naravno prekriveno.

Koliko imaš ukupno tetovaža? Mora li tetovaža imati neku priču? Jesi li na vlastitoj koži osjetio predrasude koje ljudi imaju prema tetoviranima? Je li sad situacija malo drukčija?

-Ne znam koliko tetovaža imam pošto se više njih spoji u jednu, ali znam da imam nešto malo više od 200 sati tetoviranja na sebi. Lijepo je kad tetovaža ima priču, no to nije nužno. Najbitnije je da se sviđa osobi koja ju nosi. Prije 10-tak godina ljudi nisu skrivali svoje nezadovoljstvo prema tetovažama, ali u današnje vrijeme vjerujem da tetovirane (punoljetne) osobe više nisu čak niti u manjini usudio bih se reći, definitivno je druga priča. Diskriminacija se još osjeti, ali puno manje nego prije. Štoviše, zamijenjeno je znatiželjom. Dogodilo se više puta da me neka draga bakica na ulici zaustavi jer ju zanimaju radovi na mom tijelu i svaka se oduševi.

Jesu li osobe koje tetoviraju umjetnici? Je li preduvjet da si prvo talentirani crtač/slikar? Sjećaš li se prve tetovaže koju si nekom radio? Jesi li se bojao da ćeš pogriješiti? Tu nema gumice za brisanje ako zezneš.

-Svakako su (smo) umjetnici, pa imamo riječ ''artist'' u tituli! Ikakvo znanje u crtanju/slikanju je prednost, pošto se trudimo uvijek napraviti nešto novo i originalno, barem koliko nam klijenti dopuste, ha-ha! Prvu tetovažu sam samome sebi na nozi radio, baš iz tog razloga - ako zeznem, samo se na sebe mogu ljutit. Naravno da nije najbolje zacijelila, ali ju nikad neću popraviti, jer, zašto bih?! Volim ju! (osmijeh od uha do uha, kao i inače tijekom cijelog intervjua, op. a.)

Gdje si učio tetovirati? Postoji li neka škola, obrazovanje za tattoo artista? Jesi li imao nekog mentora, postoji li netko za koga možeš reći da te je naučio tetovirati?

-Imao sam čast i privilegiju da me uči jedan od najboljih, Marko Višnić. Teško je kad te perfekcionist uči, ali to sam točno trebao da imam  šanse uspjeti u ovoj profesiji, i na tome sam mu vječno zahvalan. Čovjek mi je život promijenio, i to nabolje.

Imaš li neki poseban stil ili tehniku tetoviranja, ako to uopće postoji? Po čemu si drukčiji od drugih? Koji su ti najdraži motivi?

-Ja stvarno volim sve stilove raditi, ali da moram birati najdraži, rekao bih - neotraditional u kojem se koristi šira paleta boja, a ja jako volim boje. Od motiva volim bilo što vezano uz pop kulturu, po mogućnosti s nekim twistom. Npr. tetovaža koja mi je donijela nagradu je Spužvabob, ali jako pijani Spužvabob, ha-ha. Škicnite u Fb galerije kako to izgleda.

Na tattoo konvenciji u Rijeci krajem prošle godine bio si i model i artist, i dobio si drugu nagradu za najbolju malu tetovažu u boji. Što su konvencije zapravo i što ti znači ta nagrada?

- Još ne vjerujem da sam osvojio tu nagradu, sve je to nerealno bilo. Priznanje kolega mi je sve. Od 2012. idem na konvencije kao tattoo model, ali ovo mi je bilo prvo natjecanje u mojih 5 godina tetoviranja. Tattoo konvencija ili kako ja to zovem - moj Disneyland, je event gdje se okupe tattoo artisti iz raznih zemalja, koriste to okupljanje kao priliku za promociju, gdje se natječu u raznim kategorijama i, najbitnije, svi se lijepo podružimo jer se ne vidimo koliko bismo htjeli. Kod nas je najveća upravo ova u Rijeci gdje sam osvojio drugu nagradu, a za prvu sam bio model.

Imaš li neka svoja pravila vezana uz tetoviranje? Što/koga/kada ne tetoviraš? Može li ti se doći s nekom fotografijom s interneta i reći da osoba želi baš to? Postoje li u tattoo svijetu autorska prava?

- Ne tetoviram ništa što promovira mržnju, i ne tetoviram maloljetne osobe, pa čak ni uz prisutnost roditelja. Tinejdžeri nemaju dobre ideje za tetovažu. To mi je pravilo kojeg se držim i tu sam dosljedan. Ostalo sve može, ha-ha! (osmijeh od uha do uha, op.a.). Poželjno je da dođete s nekom referencom na konzultaciju, pa čak i sa slikom tuđe tetovaže. Ali kopije ne radim. Čisto da dogovorimo smjer tetovaže, koji stil radimo, veličinu itd. Ako se uzima tuđi dizajn koji nije nužno namijenjen za tetovažu, pravilno je i poželjno prvo tražit dopuštenje autora. Npr. jedna draga klijentica je tražila dopuštenje za jedan dizajn, nakon što je dobila dopuštenje uplatila mu je još donaciju, jer zna kako to ide. Ipak je umjetnik vlasnik svojih radova.

Opiši nam "proceduru" kod nastanka tetovaže od prvog kontakta do završetka tetoviranja!

-Sve počinje konzultacijom. Nakon što napraviš svoju zadaću i nađeš artista koji ti se sviđa, javi se za konzultaciju. Koliko mi je ljudi došlo s tetovažama koje treba prekrit jer je išao po preporuci "frenda". Ukusi su različiti, tako da je na tebi da pogledaš radove te osobe i doneseš sam odluku. No, da se vratim na pitanje... Nakon konzultacije i prije samog tetoviranja, naravno, očistimo površinu na kojoj ćemo raditi, i stavljamo stencil/presliku na kožu. Ne možemo baš sve iz glave, ha-ha, a i to pomogne da klijent vidi finalnu veličinu i poziciju tetovaže. Tetoviranje nije ugodno i zato se preporuča prije termina biti odmoran, sit, i pod nikakvim opojnim sredstvima. Naime, kod korištenja alkohola ili opijata šire se žile i može doći do više krvarenja pri tetoviranju, što otežava rad i ugrožavamo šanse da će tetovaža dobro zacijeliti. Boju koju smo "upakirali/upikali" krv gura van i pri zacjeljivanju bi mogla tetovaža djelovati "izblijeđeno". I UV zrake uništavaju čestice pigmenta, tako da je ljeti krema za sunčanje bitna ako želite da vam tetovaže ostanu što postojanije. Ibuprofen znam da pomaže protiv bolova, a da ne otežava posao kod tetoviranja. Lokalni anestetik se ne koristi tijekom tetoviranja, osim u iznimnim situacijama, i ako se unaprijed s tattoo artistom dogovori.

Jesi li nekad nešto pogriješio, zbrljao, pogrešna crtica, krivo slovo, da je klijent bio razočaran? Koliko je teško/skupo ili uopće izvedivo maknuti tetovažu? Radiš li prepravke?

- Prepravke radim kada su izvedive, no ljudi moraju biti svjesni da smo automatski ograničeni idejama u tom slučaju. Crno ne možemo sjenom sakriti, tako da motivi moraju bit jednostavni i tamni. Ali srećom je tehnologija napredovala pa tako i laser za odstranjivanje tetovaža. I nije toliko skupo kao što je bilo, puno je pristupačnije i efikasnije. U Rijeci je Tattoo Laser Removal Studio Ghost i dečki su jako dobri u svome poslu. Tako da ako i napravim neku pogrešku, što se meni ne događa (ha-ha) ili klijent nije zadovoljan, što se meni ne događa (ha-ha) – nije ništa nepopravljivo! A što se tiče problematičnih situacija, bio je jedan slučaj gdje mi žena nakon 5 puta što je pogledala dizajn s imenima svoje djece i rekla da može, dolazi na kraju pred ogledalo pred ogledalo s gotovom tetovažom i kaže da je ime Ena Mey, a ne Ena May. Srećom mi je font slova omogućio pretvorit "a" u "e". Nikad se jače i brže nisam preznojio, ha-ha.

Koje su najneobičnije tetovaže koje si radio? Ima li dio tijela koji nisi ili ne bi tetovirao? Odgovoriš li ikad nekog od tetoviranja bilo zbog ideje koju bi netko mogao požaliti, bilo zbog nečeg drugog?

- Ako si netko ide tetovirat ime, prvo pitam čije je to ime. Ako je partner/ica, pitat ću nekoliko puta - Jesi siguran? Ima dovoljno meme-ova na internetu zašto je to loša ideja. Genitalije ne tetoviram, sorry ekipa, ha-ha! Od neobičnog bih izdvojio kad mi je jedna žena došla s listom od 19 ljudi, i da njihova imena istetoviramo preko cijelih prsa. Nisam ju 19 puta pitao je li sigurna, ali da, napravili smo je na kraju , ha-ha. Svakako treba pričekati 18 godina, strašno koliko će ti ideja proletjet kroz glavu od npr. 16-18 godina, a tad ''misliš'' da su to dobre ideje. Samo se počnem smijat' kaj sam sve na sebe htio stavit'.

Nekoliko operativnih pitanja: koje je doba godine najbolje za tetoviranje, na kojem mjestu najviše boli, može li što krenuti po zlu - neka upala, bakterija, što se ne smije prije/za vrijeme/poslije tetoviranja, koliko traje oporavak, o čemu ovisi cijena?

- Tetovirati se možete u bilo koje doba godine ako se o tetovaži adekvatno brinete. Uranjanje tetovaže pod vodu treba izbjegavati barem prva dva tjedna. Tuširati se možete, ali kupanje u moru, bazenu, rijekama itd. nije preporučljivo jer može utjecati na zarastanje. Dobre strane tetoviranja ljeti su to što ne morate nositi više slojeva odjeće pa tetovaža može biti bez folije i lakše ju je održavati i kada niste kod kuće. A kod tetoviranja zimi je ta što će do ljeta tetovaža potpuno zacijeliti pa se nećete morati mnogo brinuti oko izlaganja suncu. Gdje boli, gdje ne boli? Gdje nema masnog tkiva - boljet će više, to je logika. Prsa, rebra, glava i moje "najdraže" mjesto, vrat. Ljudi najčešće ne shvaćaju proces zacjeljivanja ozbiljno. Tetovaža je rana i tako ju treba tretirati. Slušajte upute osobe koja te tetovira i neće biti nikakve upale. Oporavak tetovaže može trajati i do mjesec dana. U prosjeku treba tetovaži 2 tjedna da zacijeli i još 2 tjedna za kožu. Prije tetoviranja treba doći odmoran, sit i trijezan, poslije tetoviranja se možete počastiti s par pivica. Tijekom zacjeljivanja je bitno pripaziti na tetovažu, mazati je prema uputama. Nikakav kontaktni sport ne dolazi u obzir neposredno nakon tetoviranja. Puno ljudi pita jel' smije vježbat, zbog znojenja. Ovisno što si tetovirao, leđa ili list. Npr. ako si ruku tetovirao možeš otići trčati, radit kardio itd. Što se tiče cijena - svaki tattoo artist ima svoj cjenik tako da ne mogu tu puno pametovati. Naravno, ovisi o motivu, veličini, ali i koji dio tijela. Npr. kod tetovaže na rebrima preslika poraste i do 50% kad se koža istegne, što znači i 50% više posla. Ali, vjerujte mi, kad si netko poželi tetovažu – nije mu bitna cijena.

Kakva je hrvatska/karlovačka tattoo scena? Gdje sad tetoviraš? Može li se živjeti od toga? Koliko je korona utjecala na tattoo artiste?

- Hrvatska tattoo scena je eksplodirala u zadnjih 10 godina. Vjerujem da smo mi tetovirani sad lagano u većini. Doktori, policajci, nebitna profesija. Prije bi dolazili sa: ne smijem radi posla na vidljivo mjesto. Ne čujem to toliko više. Sad radim u Megrim Tattoo studiju. Uz svog mentora Marka. Imam sreće da je tolika potražnja za tetovažama da ni ne stignem na sve poruke koje dnevno dobivam odgovoriti (nemojte se ljutiti, odgovorit ću kad-tad, ha-ha), tako da se računi na kraju mjeseca mogu platiti. Korona nas je svakog drukčije pogodila, i dok je početak bio težak, više mjeseci bez rada, do tog trenutka da su ljudi, primorani ostati doma, više bili na internetu i inspirirali se možda poznatim osobama koje su danas više-manje sve prekrivene tetovažama, možda su usput nešto i uštedjeli i odlučili se počastiti. Jer na kraju dana, tetovaža je luksuz koji realno nitko ne treba, ali puno stvari želimo što nam ne treba, pa što je onda još jedna takva stvar? Ne žalim se, dobro je. (opet osmijeh od uha do uha, op.a.)

Kakvi su ti planovi za kratkoročnu i dugoročnu budućnost vezano uz tetoviranje? Što si želiš, što bi volio ostvariti, koji su ti ciljevi?

- Napredak mi je bitan. Ne želim stagnirati, uvijek tražim izazov. Brzina nije bitna, naprijed je naprijed. Imati prepoznatljiv stil je nešto čemu se nadam u budućnosti.

Osim crtanja i tetoviranja što još voliš u životu, imaš li još nekih hobija, interesa? Kako se odmaraš od "pikanja" i "šaranja"? Što voliš u životu, što ti nedostaje da budeš potpuno sretan i zadovoljan?

- Ljudi moraju znati da ja ovaj posao volim više od ičega, i svjestan sam da se tek nekolicina srećkovića može time pohvaliti. Slavim 5 godina sljedeći mjesec i ne prođe dan da ne pomislim: Čovječe, pa ja tetoviram!? (umjesto ''čovječe'' je bila jedna prosta riječ, op.a.). Jako sam zahvalan Marku što mi je pružio priliku, vjerovao u mene i učinio me najsretnijim čovjekom na svijetu. Tetoviranje mi dođe kao terapija. Uz to, volim sve što ima "board" u imenu. Snowboard, longboard, skateboard itd. Počeo sam malo crtati s ugljenom, neuredna, ali zakon tehnika. Što mi nedostaje da bih bio kompletno sretan? Gle, radim posao koji volim najviše na svijetu tako da ja JESAM skroz sretan. Da se bunim - bio bih budala.

Za kraj, sretan ti rođendan koji je bio u utorak! Kako si ga proslavio? Koliko te muče prve tridesete godine? Što si si zacrtao u osobnom životu za godinu koja je započela? U svakom slučaju dobro ti je započela - dobio si veliki intervju u novinama i na portalu! Ha, ha!

- A kažu da se želje nikad ne ispune?! Ha-ha, hvala, hvala na intervjuu. Nije duplerica, ali… Ha-ha! Hvala i za rođendansku čestitku. Proslavio sam ga najslađe, uz obitelj. Svi kažu da izgledam mlađe, pa me to drži da me godine ne muče. U 2022. se želim posvetiti više crtanju i tetoviranju svojih dizajna jer nema boljeg nego kad nešto svoje radiš. Da zaključim, zacrtao sam si bit sretan, vrlo jednostavno, i ide mi dobro zasad. (i za kraj, još jedan osmijeh od uha do uha, osmisliti naslov na kraju bilo je lako op.a.)

Foto: privatni album Fb Dino LP Andrić