Dinko Đanković: Rad u Mađarskoj je neprocjenjivo iskustvo

Obitelj Đanković poznato je rukometno ime u gradu na četiri rijeke. Stariji Đanković bio je golman u sjajnoj generaciji Dubovčaka, a poslije i trener, dok je danas najpoznatiji kao osnivač Škole rukometa i zapravo glavni motor karlovačkog rukometa. Njegov sin Dinko (42) bio je sjajan prvoligaški igrač naglašeno fine tehnike, a po završetku igračke karijere okušao se i u trenerskim vodama. U prvoligašu iz Poreča bio je pet godina prvi trener, a iako je imao ponude čak i iz bogatog Kuvajta svoju trenersku karijeru odlučio je nadograđivati u jednom od najtrofejnijih klubova Europe mađarskom "Veszpremu" klubu koji je osvojio EHF kup i nekoliko puta igrao finala najjače europske rukometne lige. Dinko Đanković već je godinu dana trener druge momčadi U-21 i pomoćnik u radu sa prvom momčadi.

-Veszprem" je rukometna institucija i izvan granica svoje zemlje. Klub je sjajno organiziran na svim razinama i dvorana kapaciteta 6.000 gledatelja rasprodana je godinu dana unaprijed. Klub se početkom devedesetih godina počeo sportski razvijati slično kao "PPD Zagreb", ali je iza njega stala i mađarska Vlada odnosno Ministarstvo sporta i to se pokazalo punim pogotkom, započeo je Dinko napomenuvši da u cijeloj Mađarskoj postoje četiri centra za razvoj muškog i tri za razvoj ženskog rukometa.

Ništa se ne prepušta slučaju i radi se po točno planiranom programu. Pomoćnik Dinku je Carlos Perez jedan od najboljih svjetskih igrača, Kubanac koji je igrao i za mađarsku reprezentaciju i skupio preko 2.000 nastupa u svojoj karijeri. Natječu se u II mađarskoj ligi. Obojica smatraju da je ovakav model izvrstan primjer kako se treba organizirati kolektivni sport kod mladih igrača. Puno se ulaže i rezultati su već sada vidljivi. A povod cijelog razgovora bila je zapravo tema koliko je važno da sportski stručnjaci ulažu ne samo u druge već i u sebe i svoje školovanje. Naime, da bi se moglo raditi u jednom tako velikom klubu važno je i stalno se stručno osposobljavati i školovati. I svakako potrebno je imati master coach licencu koju je Dinko zavrijedio upravo ovih dana. U organizaciji EHF-a održano je školovanje u Budimpešti, Portu i Ljubljani. U Hrvatskoj takvu licencu posjeduje svega dvadesetak trenera. Prema riječima talentiranog karlovačkog trenera za klub iz Mađarske odlučio se jer je htio iz prve ruke uvjeriti se i vidjeti kako je to kad se aktivno sudjeluje u razvoju jednih od najvećih europskih klubova, da se upozna sa unutrašnjim ustrojstvom i načinom funkcioniranja kluba i da osjeti to specifično natjecateljsko ozračje. Ugovor ga obvezuje još godinu dana, a onda planira ponovno pokušati vratiti se u samostalne trenerske vode.

-Cilj mi je bio osjetiti i shvatiti kako diše i radi jedan tako veliki klub. Upoznao sam puno važnih ljudi i stručnjaka i kao trener znatno proširio vidike i takvo iskustvo bi svakome preporučio. Nadogradio sam se i kao osoba i kao trener, smatra Dinko.

Na pitanje da li je kvalitetniji naš ili mađarski rukomet Dinko smatra da se kod nas još uvijek igra bolji rukomet, ali da Mađari svojim sustavnim, organizacijskim i financijskim alatima mudro ulažu u svoju budućnost i samo je pitanje vremena kada će se to promijeniti.