„Dijete prije škole ne mora znati čitati i pisati, ali mora imati razvijene predvještine“

*Zašto ste kao temu odabrali baš odgodu upisa u školu?

-Predavanje je održano u suradnji sa Gradskom knjižnicom Ivan Goran Kovačić Karlovac s kojom i inače jako puno surađujemo. Ovu temu smo odabrali jer se u javnosti dosta spominje upravo broj odgoda te smo se htjeli malo više pozabaviti tom problematikom.  Ona je sada i posebno aktualna obzirom da uskoro kreću predbilježbe za upis u prve razrede. 

*Koliko je u prošloj godini djece dobilo odgodu upisa u školu na razini Hrvatske, a koliko u našoj županiji?

-Na razini Hrvatske je 4.042 djece dobilo odgodu upisa u prvi razred, dok  u Karlovačkoj županiji taj broj iznosi 91. 

*Koji su sve razlozi odgode upisa djece u prvi razred, odnosno s kojim se sve poteškoćama djeca suočavaju?

-Odgode upisa u prvi razred preporučuju se prvenstveno djeci koja pokazuju odstupanja na određenim područjima, primarno jezično govornom i komunikacijskom te socioemocionalnom planu. Da bi dijete bilo spremno za upis u prvi razred sva razvojna područja moraju biti optimalno razvijena, odnosno razvijena do te mjere da dijete može savladati sve one izazove koji ga u prvom razredu očekuju. Često se govori kako se od djece očekuje da prije škole znaju čitati i pisati te da škole/učiteljice žele gotov proizvod, ali to zaista nije tako. Dijete prije škole zasigurno ne mora znati čitati i pisati, ali mora imati razvijene predvještine koje su potrebne za usvajanje čitanja i pisanja kako bi te vještine mogao savladati u školi. 

*U Poliklinici Suvag već 20 godina radite kao dijagnostičar i logoped terapeut stoga možete usporediti situaciju na našem području kroz to razdoblje? Ima li danas više djece problema s jezičnim vještinama i izražavanjem?

-Kada sam počela raditi prevladavala su djeca s artikulacijskim i jednostavnijim govornim poremećajima, dok se danas bavimo kompleksnijim poremećajima koji zahtijevaju dugotrajniju multidisciplinarnu terapiju.

Broj djece s takvim teškoćama je porastao. Definitivno imamo više djece koja kasne u razvoju jezika i govora, te sve veći broj djece koja imaju odstupanja u ranom komunikacijskom razvoju. 

*Primarni vam je fokus rana intervencija, odnosno rad s djecom najmlađe dobi, kao i s njihovim roditeljima.

Što to podrazumijeva?

-Pod pojmom rane intervencije u djetinjstvu podrazumijevamo sve postupke koji su usmjereni na dijete odmah nakon rođenja, ukoliko je ukazana potreba. Rana intervencija u sustavu zdravstva podrazumijeva praćenje djece s određenim faktorima neurorizika ili odstupanjima, kako bi se pravovremeno moglo reagirati ukoliko se za tim ukaže potreba. Velik dio rane intervencije odnosi se na potporu roditeljima, odnosno na savjetovanje roditelja koji su u našem poslu neizostavan partner. S ciljem preventivnog djelovanja surađujemo i s patronažnom službom Doma zdravlja kako bismo pružili podršku i savjete obiteljima u potrebi. 

*Kakva je situacija na našem području vezano uz ranu intervenciju, dolaze li djeca po vama na rehabilitaciju slušanja i govora "na vrijeme"?

-Ako analiziramo proteklih par godina, primjetno je sve ranije upućivanje na obradu djece s faktorima neurorizika ili određenim odstupanjima, čemu zasigurno doprinosi i izrazito dobra suradnja s pedijatrima. U pravilu se roditelji javljaju na vrijeme, ali naravno da i u tome uvijek postoje iznimke. 

*Kada bi se roditelji ili osoblje u vrtiću trebali obratiti u vašu ustanovu?

-Roditelji bi nam se trebali obratiti, u dogovoru s pedijatrom, kada imaju bilo kakvu sumnju ili kada ih nešto brine. Ponekad je vrlo važno umiriti roditelje, jer briga roditelje često paralizira čime se zatomljuje ono intuitivno što im je potrebno da bi zapravo pravilno poticali svoju djecu. Za preventivni pregled logopeda, posebno kada postoje neki faktori rizika, nije nikada rano. 

*Koliko u prosjeku traje terapija?

-O prosječnom trajanju terapija je jako teško govoriti jer to prvenstveno ovisi o vrsti poremećaja. Ne možemo uspoređivati artikulacijski poremećaj koji se može iskorigirati za par mjeseci s kompleksnijim jezično govornim ili komunikacijskim poremećajima čija će terapija i praćenje ponekad trajati godinama. Bitno je napomenuti da na trajanje same terapije zasigurno utječe, ne samo logopedski rad u ambulantnim uvjetima, već i nastavak tog rada prema uputama kod kuće. Logopedi nemaju čarobni štapić kojim mogu ispraviti teškoće, već je za uspješnu terapiju nužan kontinuitet u dolascima te kontinuiran rad po uputama i roditelja s djecom. 

*Koliko djece trenutno imate na tretmanu, odnosno rehabilitaciji?

-U Poliklinici SUVAG imamo oko 550 korisnika koji su trenutno uključeni u rehabilitaciju. Većina tih korisnika su djeca, ali imamo naravno i odrasle osobe kojima je potrebna pomoć nakon moždanog udara, zbog određenih neurodegenerativnih bolesti, nakon operacija tumora glave i vrata, odrasle osobe s poremećajima glasa i sluha i slično. 

*Čeka li se dugo na pregled, dijagnostiku i tretman?

-Na logopedski pregled se ne čeka dugo. Nastojimo sve preglede obaviti, u propisanom roku, odnosno u periodu od mjesec dana. Na terapiju se nažalost čeka ipak dulje, ali uključivanje u terapiju ovisi i o vrsti poremećaja, drugim riječima i mi radimo trijažu. Prednost pri uključivanju imaju djeca do tri godine koja se uključuju u ranu intervenciju, korisnici s oštećenjem sluha, osobe koje mucaju te odrasle osobe nakon moždanog udara, traumatske ozljede glave, nakon laringektomije i slično. 

*Što poručujete roditeljima ili osoblju u vrtićima, kako bi eventualno spriječili nastajanje poteškoća kod djece, odnosno poboljšali im razvoj jezičnih predvještina i kapacitet jezičnog izražavanja? 

-S obzirom na vrijeme u kojem živimo te na moderne tehnologije, nažalost vidljiv je veliki porast odstupanja u ranoj komunikaciji te posljedično i odstupanja u razvoju jezičnog razumijevanja i govornog izražavanja zbog ogromne izloženosti ekranima. Roditelji se nažalost sve manje bave djecom, ne čitaju im, ne igraju se s njima, te ćete sve češće vidjeti vrlo malu djecu sa mobitelima u rukama. Ne znaju baciti loptu, ne znaju listati slikovnicu, ali znaju prstićem pronaći sve na mobitelu. Roditelji često smatraju da je to dobra stvar. Sve to izrazito utječe na razvoj njihovih komunikacijskih i jezičnih vještina, te definitivno postoji izrazita povezanost između ekrana i porasta broja poremećaja. Dakle preporuka je uvijek usmjerena na bavljenje djetetom, istraživanje okoline, izlaganje različitim podražajima koje nam priroda može dati, čitanje od najranije dobi.