Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata, na žrtvu Vukovara i Škabrnje

Gotovo tri mjeseca u jesen 1991. Grad Heroj odolijevao je agresiji tadašnje JNA i srpskih paravojnih postrojbi. Manje od dvije tisuće branitelja, Vukovaraca i dragovoljaca iz cijele Hrvatske, suprotstavljalo se napadima oko 30 tisuća pripadnika agresorskih postrojbi.
Noć sa 17. na 18. studenoga bila je posljednja koju su probdjeli u slobodi. Na današnji dan najteže je onima koji i dalje traže svoje nestale.

Grad na Dunavu bio je pod opsadom 87 dana, a bitka za Vukovar završila je 18. studenoga 1991. njegovom okupacijom koja je potrajala sve do 15. siječnja 1998. i mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja nakon koje su se Vukovarci konačno vratili svojim domovima koje je prije toga trebalo obnoviti.

Iako su borbe i sukobi u Vukovaru i njegovoj okolici počeli prije, kao datum početka bitke obično se navodi 25. kolovoza 1991., kada su bivša JNA i srpske paravojne postrojbe krenule u opći tenkovsko-pješački napad s namjerom da taj grad zauzmu najduže za tjedan dana. No, hrvatski su branitelji, iako brojčano i po oružju deseterostruko slabiji, uspjeli izdržati gotovo tri mjeseca. Stanovnici su bili bez struje i uredne opskrbe vodom i hranom dok je na grad svakodnevno padalo na stotine projektila uz tenkovske i zračne napade

Vukovarska bolnica pretrpjela je velika oštećenja iako je na njezinu krovu bio znak Međunarodnoga crvenog križa, a pomoć ranjenicima pružana je u podrumu, gdje su u nemogućim uvjetima izvođene operacije i ostali složeni medicinski zahvati. U opkoljeni grad 19. listopada 1991. uspio je ući humanitarni konvoj Liječnika bez granica, koji je spasio stotinjak ranjenih branitelja iz bolnice.

Vukovar je branilo oko 1800 branitelja, među kojima su bili mnogi dragovoljci iz svih krajeva Hrvatske, a na suprotnoj je strani bilo oko 30.000 neprijateljskih vojnika, potpomognutih s više od 600 tenkova, stotinama minobacača i topova te ratnim zrakoplovstvom.

Herojski otpor slomljen je 18. studenoga 1991. Dio branitelja pokušao se u probojima izvući iz grada. Oni koji su ostali odvedeni su u srpske koncentracijske logore, a mnogi su i ubijeni.

Iz vukovarske bolnice jugoslavenska vojska izvela je 19. studenoga ranjenike, branitelje i civile, koji su pobijeni u noći s 20. na 21. studenoga na Ovčari. Iz masovne grobnice na Ovčari ekshumirano je 200 žrtava, od kojih je najmlađa imala 16 godina, a najstarija 84 godine.

Iz grada je prognano oko 22.000 Hrvata i ostalih nesrba, a još se traga za 386 osoba kojima se gubi svaki trag upravo u ratnom Vukovaru 1991. godine.

Odlukom Vlade iz 2019. godine 18. studenoga proglašen je blagdanom i neradnim danom te se obilježava kao Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.

Danas se prisjećamo i žrtava Škabrnje. Prije trideset godina zločinci su zvjerski ubili četrdeset troje mještana, među njima i petnaest branitelja, a selo spalili. Škabrnjani o svemu i danas teško govore. Strašni zločini za njih su i dalje živa rana.

U Škabrnji je tijekom Domovinskog rata poginulo 80 osoba, 26 hrvatskih branitelja i 54 civila.

Dana 18. studenog srpski je agresor ubio 43 mještana, među kojima 15 branitelja. Radilo se o napadu iz čiste mržnje prema Hrvatima, jer je Škabrnja bila hrvatsko selo, a u kojemu su obilato sudjelovali mještani susjednih sela sa srpskim stanovništvom - Biljana i Zemunika Gornjeg uz asistenciju Jugoslavenske narodne armije. Škabrnja je sravnjena sa zemljom.

Foto: izvor Muzejsko Dokumentacijski centar