Dan ružičastih majica obilježava se i u karlovačkoj Gimanziji

Dan ružičastih majica, odnosno Nacionalni dan borbe protiv vršnjačkog nasilja obilježava se danas i to po prvi put i u karlovačkoj Gimnaziji.

-Dan ružičastih majica u Gimnaziji Karlovac obilježavamo prvi put i moram reći isključivo inicijativom učenika, odnosno Vijeća učenika. Mi smo u tom smislu malo zakazali, zanemarili smo taj kalendar, ali si to više nećemo nikako dozvoliti. Sljedeće godine svakako planiramo tu akciju ojačati i osnažiti, jer mislimo da je iznimno važna i pozitivna. U ovom teškom vremenu u kojem živimo svakako je važno prevenirati i spriječiti svaki oblik nasilja, a posebno vršnjačkog. Činjenica je da u našoj školi srećom ne postoje manifestacije vršnjačkog nasilja, ali škola bi u slučaju eventualnog događanja svakako postupila po odgovarajućim protokolima što je naša i zakonska obveza, naglašava ravnateljica te škole, Snježana Štranjgar.

O vršnjačkom nasilju, o tome ima li ga i u toj školi, kako ga spriječiti, kome prijaviti i slično porazgovarali smo i s učenicima te škole.

-Danas obilježavamo Dan borbe protiv vršnjačkog nasilja. To iskazujemo nošenjem ružičastih majica i danas povećavamo bitnost njegovog suzbijanja. Moram reći da u Gimnaziji stvarno nemamo nikakvih problema s nasiljem ili bilo kakvim njegovim obilježjima. Kod nas stvarno vlada jedan jako korektan i dobar odnos kako između samih učenika, tako i između učenika i profesora, ali nažalost svi smo bili bar jednom svjedoci vršnjačkog nasilja i shvaćamo ozbiljnost tog problema. Na ovaj način pokazujemo koliko je to bitno i koliko je bitno da svo živimo u prijateljstvu, a ne da na taj način rješavamo probleme jer nasilje sigurno nikada nije način njihovog rješavanja, ističe Karlo Kučan koji je ujedno i predsjednik Vijeća učenika Gimnazije.

Učenica Lucija Škrtić mišljenja je kako će vršnjačkog nasilja uvijek biti, a ono za nju osim fizičkog podrazumijeva i psihičko nasilje, te vrijeđanje drugih osoba na temelju izgleda i ponašanja. Kada bi ga osobno doživjela, reagirala bi, kaže, tako da ga možda prijavi razredniku ili ravnateljici, a ne nekim drugim institucijama jer smatra da se vjerojatno ništa ne bi riješilo.

Paula Pleš ističe kako su u njihovoj školi dosta tolerantni po pitanju vršnjačkog nasilja, a kada bi ga osobno doživjela, prvo bi se potužila školskom psihologu. Kaže i kako čuje da ga u drugim školama ima, pogotovo što se tiče osoba homoseksualne orijentacije o kojima se ružno govori i smatra na neki način manje vrijednima.

Laura Vukelić smatra kako je u našoj sredini dosta izražena homofobija.

-Ja sam zaboravila danas obući ružičastu majicu, ali podržavam borbu protiv vršnjačkog nasilja. Mislim da to kod nas nije tako često, u našoj generaciji više smo svi tolerantni. Smatram da je najveći problem s homoseksualnim osobama zato što se u našoj sredini puno pojavljuje homofobija i mišljenje da je to nešto što nije normalno, ali mislim da se protiv toga treba boriti i da će se to s vremenom normalizirati, kaže Laura.

Emanuel Krupa Jurić ističe kako je više nasilja zapazio u osnovnoj nego sada u srednjoj školi, te da bi kazne za trebale biti veće.

-Kazni uopće nema ili su preblage, trebale bi biti veće i žešće, jer ako se to ne sasiječe u korijenu, nastavlja se kroz godine,napominje. Navodi i kako bi se eventualno nasilje trebalo prijaviti pedagoginji i ravnatelju, iako se i to kada se dogodi, uvijek  nekako ublaži, a svakako bi trebali djelovati i roditelji.

-Fascinantno kako na svakoj školi piše „mjesto nulte tolerancije na nasilje“, ali to je ni blizu realnosti, naglašava Emanuel. (sl)