Bojanje pisanica duboko ukorijenjeno u hrvatskoj tradiciji
VIŠE IZ RUBRIKE
Bojanje pisanica duboko je ukorijenjeno u hrvatskoj tradiciji, a o tome svjedoče glinena jaja pronađena u grobovima starih naroda na našem prostoru, prije dolaska Hrvata.
Za bojanje pisanica, koristile su se prirodne boje, najčešće crvena dobivena kuhanjem ljuski crvenoga luka. Crne pisanice karakteristične su za Međimurje. Boja se dobila od bobica bazge ili čađe. Motivi na pisanicama radili su se struganjem iglama, skalpelima ili nožićima. Koristio se i vosak, tako da se na vrh pera ili tankoga drvenoga štapića stavila kuglica voska, koji se rastalio na plamenu svijeće. Kada se završilo crtanje voskom, jaje se stavilo u boju i kuhalo. Na kraju se premazalo komadićem slanine radi sjaja.
Motivi na pisanicama bili su razni, a najčešći su bili prikazi klasa pšenice, vinove loze, djeteline, ptice, leptira, zečeva, citati iz Biblije i križ, hrvatski pleter, grb i stihovi rodoljubnih pjesama.
Pisanice su darivali zaljubljeni parovi s ljubavnim motivima srca, dva goluba. Djevojke bi u Podravini svoje dobivene pisanice ponosno stavljale na prozore, a u Dubrovniku bi mlade zaručniku darovale tucet jaja, a budućoj svekrvi ispekle bi pletenicu od tijesta. U okolici Đurđevca na pisanicu se pisala čestitka s dobrim željama. U bogato ukrašenim košarama hrana se nosila u crkvu na blagoslov na Vazmeno bdjenje. Pisanice su se darivale susjedima i rođacima. Bio je i običaj tucanja jaja. Pobjednik je onaj čije jaje ostane neoštećeno. Djeca su se igrala gađanja jaja novčićem.
