Bivšu tvornicu Mustad/ ŽEČE kupio Ivan Mikšić i planira urediti tehnički muzej

Zgrada nekadašnje tvornice Mustad, a nakon Drugog svjetskog rata nazvanoj tvornica ŽEČE ima novog vlasnika, a imat će i novu namjenu. Sedam je godina zgrada bila u vlasništvu Karlovačke banke, a onda se našao i kupac, karlovački poduzetnik Ivan Mikšić, vlasnik Tvornice turbina Karlovac.

Oni koji poznaju Mikšića u poslovnom svijetu reći će da poslu pristupa hladne glave, ali čini se da je o ovoj novoj investiciji presudilo i srce. Dolazimo na Rakovac, a on nam priča kako je kao dječak uvijek tud prolazio na kupanje na Koranu. Iz dvorišta gleda na Gimnaziju i kaže kako je kao gimnazijalac dobio zadatak od profesora Alfreda Krupa da naslika pogled kroz prozor.

-Ja sam napravio tri slike ove zgrade, još kao dječak, a kasnije kao gimnazijalac uvijek sam joj se divio.  Ona mi je bila nešto posebno, kaže Mikšić i dodaje da još uvijek čuva te radove pa nam ih je poslao.

Dodaje da ima i čitav niz fotografija stare tvornice. Naime, zadnjih 10, 15 godina svaki put kad je prolazio pored nje, fotografirao ju je.

-Sad vidim na tim fotografijama kako je propadala.

Pitamo ga kako to da se upustio u kupnju zgrade i to u vrijeme kad se mnogi poduzetnici žale da vremena nisu baš dobra zbog korone, a osim toga zgrada je pod spomeničkom zaštitom, što obično odbija investitore.

-Pa dopala mi se zgrada, smije se Mikšić, ali dodaje - Naš je problem da nemamo dovoljno poslovnog prostora. Razmišljamo već o novoj hali koju bi gradili u Logorištu, a onda sam pročitao u novinama ovog proljeće da se dio urušio i da je vlasnik Karlovačka banka. Išli smo pogledati, dogovorili smo se i kupili. Motiv je dakle bio da u jednom dijelu imamo poslovni prostor, skladište za manji repromaterijal, a drugi je motiv da uredimo ovaj objekt kao jedan muzejski prostor.

Na pitanje koliko je platio zgradu odgovorio je da je cijena zgrade bila „onolika koliko zgrada vrijedi“.

-Cijena je bila povoljna inače ne bismo niti pristali, a svi smo svjesni da je zgrada u jednom stvarno ruševnom stanju tako da smo se dogovorili o jednoj razumnoj cijeni, koja je bila prihvatljiva za sve.

Što se tiče obnove zgrade Ivan Mikšić napominje da je zgrada od zaštitom i sve će raditi u dogovoru i prema preporukama konzervatora. Kad se radi o objektu pod zaštitom, svjestan je da to znači i više troškove.

-S obzirom na to očekujemo da bi dobili i određena sredstva Ministarstva kulture, a po mogućnosti i europskih fondova. Konačnu cijenu uređenja sada još ne znamo. Sad tek radimo one hitne mjere. Prvo moramo napraviti krovište da se zaštiti zgrada od daljnjeg propadanja i devastacije, to će nas koštati oko milijun i pol kuna. Krećemo i u izradu glavnog projekta uređenja, a onda ćemo znati koliko će ti troškovi iznositi. Očekujemo da će nam projekti biti gotovi za petnaestak do 20 dana. Već je puno toga u tom projektnom djelu i napravljeno pri čemu smo koristili nacrte koji su pronađeni u arhivu. Očekujem da će to biti veliki troškovi, ali računamo kao što sam rekao i na financijsku pomoć. Ako te pomoći ne bude onda će uređenje ići sporije.

S čišćenjem i najnužnijim popravcima u staroj tvornici na Rakovcu već su počeli. S novim smo vlasnikom razgledali zgradu u kojoj je vrlo malo ostalo, zapravo više ništa nije ostalo.

-Uglavnom imamo puno smeća za čišćenje, sve je pokradeno i odneseno jer objekt nije bio čuvan, napominje Mikšić i dodaje da je žalostan što nema starih strojeva koji su bili u tvornici.

-To je najveća šteta, po meni nepopravljiva. Ti su strojevi bili unikatni stari 100 godina i bili su ispravni.  Po meni su ipak trebali ovdje ostati kao industrijska baština i grada Karlovca, ali i Hrvatske, a  eto niti jedan šaraf od tih strojeva nije ostao.

Podsjetimo, karlovačka tvornica potkivačkih čavala Mustad i ŽEČE proizvodila potkivačke čavle za konje, magarce i deve po neizmijenjenoj tehnologiji od 1925. do 2005. godine. Izvozila ih je na sve kontinente osim Australije, kako se može pročitati na stranici Virtualnog muzeja karlovačke industrije.

Novi vlasnik žali i što je portirnica tvornice prodana i sad je u vlasništvu osiguravajuće kuće, a sastavni je dio kompleksa.

Dio muzeja tehnički, a dio posvećen M. Šuteju i I. Lukšić

Začetak muzejskog postava već postoji, jer je već u Tvornici turbina na Baniji dio prostora uređen i u njemu je izložena muzejska zbirka starih strojeva, ostale tehnike i dokumentacije iz bivše Jugoturbine. Ivan Mikšić u zgradu na Rakovcu planira preseliti tu zbirku, ali i dodati nove sadržaje.

-Dakle, postojeći muzej koji smo uredili na Baniji ćemo preseliti ovdje jer tamo više nemamo prostora i mislimo i još neke sadržaje ugraditi unutra. Jedan kat bi bio namijenjen na kancelarije, zapravo bi uredili predavaonicu u kojoj bi bili stručni seminari kad nam stranke dolaze, ali i za studente i đake. Ostalo bi sve bio muzejski prostor. Također konzervatori predlažu da uz takav muzej ide i kafić pa suvenirnica. Za sve ima više nego dovoljno mjesta. Imamo četiri etaže i svaka ima 250 kvadratnih metara neto površine, to je oko tisuću kvadrata prostora, a tu je i ovaj prizemlje veličine oko 300 kvadrata. Tako da imamo skoro 1.500 kvadrata korisnog natkrivenog prostora.

Dio eksponata za tehnički muzej u Karlovcu već je ponudio i zagrebački vodovod, a radi se o starim pumpama koje više ne koriste, a i to je dio industrijske baštine ovog grada. Vjeruje da će takvih primjera biti još. No, muzejski postav neće biti isključivo tehnički.

-Planiram izložiti i moje privatne zbirke posvećene mom bratiću i sestrični. Miroslav Šutej, akademski slikar bio je moj bratić, a dio bi bio posvećen i mojoj sestrični Irena Lukšić, književnici.  Oboje su, nažalost, umrli i imam dosta njihove ostavštine, Ireninu kompletnu pa ćemo i za njih napraviti jedan stalni postav.

Jednu stogodišnju zgradu TTK je već uredio na Baniji

Vlasnik TTK ističe da ovo nije prvi put da obnavljaju staru zgradu, jednu su već obnovili na Baniji i ona je u potpunosti u funkciji proizvodnje.

-TTK je prvu zgradu na Baniji, staru kožaru, izgrađenu 1942. godine također kupio od Karlovačke banke 1992. godine s kojom  uspješno poslujemo od osnivanja tvrtke 1991. godine, a ja i od 1974. godine kao direktor Tvornice pumpi u Jugoturbini. S njima smo izgradili novo skladište modela u poslovnoj zoni Logorište. Onda smo 2008. godine kupili zgradu bivšeg Računskog centra, također na Baniji izgrađenu 1920. Godine. U toj smo zgradi uredili moderan poslovni prostor za projektante i inženjere te za  strojnu obradu. Zgradu smo uredili o svom trošku, a ona je također pod zaštitom kao spomenik industrijske baštine grada Karlovca i Republike Hrvatske.

Foto: Dinko Neskusil i Kafotka