Razgovor: Mladen Kuka, predsjednik CEIK-a "Braća Seljan" i Planinarskog društva "Karlovac"

"Bilo je to jedno lijepo putovanje kroz srce Himalaja"

VIŠE IZ RUBRIKE

    Mnogi su se u Karlovcu u prvom dijelu listopada pitali gdje je Mladen Kuka, jer su navikli na njegove gotovo svakodnevne aktivnosti. Kuka je sedamnaest dana bio na putovanju u Nepalu, radilo se o ekspediciji kroz središte Himalaja. Karlovački planinar i ekspedicionist bio je dio slovensko-hrvatske ekipe, koja pod vodstvom najpoznatijeg slovenskog planinara i alpiniste Viktora Grošelja putovala po Nepalu. Razgovarali smo s Mladenom Kukom o tom zanimljivom putovanju.

    Je li to bila ekspedicija ili je to bilo jedno zanimljivo putovanje?

    -Ne bih rekao da je to bila ekspedicija, danas jednostavno tu riječ više ne upotrebljavam, jer smatram da je vrijeme ekspedicija prošlo. Ljudi to počinju krivo upotrebljavati. Svi vrhovi su ispenjani, sve važnije stijene su ispenjane. Mi danas možemo razgovarati o pojedinim segmentima, koji se odnose prvenstveno na sport, kada razgovaramo o tim usponima u visoka gorja. Kada su Reinholda Messnera pitali o toj temi, on je rekao da se već tisuću ljudi popelo na Mount Everest te da je vrijeme ekspedicija i romantike prošlo.

    Kako je uopće došlo do vašeg odlaska u Nepal?

    -Viktor Grošelj, moj veliki i dragi prijatelj, najveći slovenski alpinist i ekspedicionist, čovjek, koji je ispenjao deset osamtisućnjaka, sada radi jedan projekt u sklopu kojeg prolazi Himalaju uzduž i poprijeko. Taj projekt traje već godinama i može se reći da je u završnoj fazi. Prošle godine smo razgovarali o tome, za vrijeme jednog našeg druženja. Trebao sam već prošle godine ići s njim u Nepal, ali mi je on preporučio da idem ove godine, jer će biti atraktivnije i da će se ići u samo srce Himalaja te da će to biti pravi doživljaj. Ove jeseni karlovačka ekipa se povećala, tako da su na put išli članica CEIK-a "Braća Seljan" i Planinarskog društva "Karlovac" Tihana Ivasić i član CEIK-a i predsjednik Planinarskog društva "Vrlovka" Krunoslav Mlačak. Osim nas iz Hrvatske na putovanju je bilo i devet Slovenaca.

    Vođa puta bio je veliki Viktor Grošelj, koji je često u Nepalu i zna puno o toj zemlji. Koliko je to značilo na ovom vašem putovanju?

    -To je nešto za ne vjerovati, znao sam da je on u Nepalu ogroman autoritet, on je jedna velika svjetska alpinistička legenda, uz bok jednom Reinholdu Messneru, s kojim je veliki prijatelj. Zahvaljujući Grošelju upoznao sam samog Messnera. Grošelj je bio više od šezdeset puta u Himalaji, osvojio je sve kontinentalne vrhove, a uz to što je veliki alpinist, on je i veliki humanist i veliki prijatelj nepalskog naroda. Kada se prije nekoliko godina dogodio potres u Nepalu, među prvima je priskočio u pomoć. Organizirao je humanitarne akcije, prodavao je svoje knjige i držao predavanja, a kompletan prihod uplaćivao je u pomoć tim ljudima, koji su stradali u Nepalu.

    Poznata je njegova skrb o obitelji Ang Pua, koji je poginuo u povratku s Everesta. Što je sve Grošelj učinio za tu obitelj?

    -Da, jedan njegov projekt, a možemo to nazvati i skrb, o obitelji Ang Pua. To je bio sirdar, čovjek koji se popeo na Everest u sklopu jugoslavenske ekspedicije 1979. godine, gdje je Grošelj s Manfredom ispenjao najteži dio. Može se reći da je Grošelj, uz Manfredu, riješio problem zapadnog grebena. Nažalost, Ang Pu je na povratku s vrha smrtno stradao. Ostala je nezbrinuta obitelj, o kojoj je Grošelj počeo brinuti. Za vrijeme potresa stradala je kuća te obitelji i Grošelj je pokrenuo humanitarnu akciju da se sagradi dom udovice Ang Pua. Grošelj je skrbio i o školovanju djece Ang Pua. Kada smo prolazili na ovom putovanju po najzabitijim dijelovima Nepala, ljudi su prepoznavali Grošelja, dočekivali ga sa cvijećem, a cijelu grupu častili su s pićem i jelom. On je tamo jedan neprikosnoveni autoritet.

    Kakav je bio sastav ekipe koja je bila na putovanju?

    -Sastav ekipe bio je šarolik, a nakon Grošelja, ja sam imao najviše iskustva. Bili smo na visinama od 2.500 do 4.600 metara, pa i do 5.000 metara, gdje smo boravili i kretali se, a na tim smo visinama i spavali. Svaki dan smo radili po sto metara višu aklimatizaciju, tako da bi mogli mirno provesti noć. U tom relativno kratkom vremenu i po vrlo oštroj konfiguraciji terena, mi smo prešli oko 160 kilometara. Znali smo u jednom danu raditi amplitudu od 2.400 do 2.500 metara razlike. To znači da smo išli u visinu nekih 1.300 metara, pa se vraćali nazad i opet nastavljali dalje, to je bilo izuzetno naporno. Ono što mogu pohvaliti na ovom putu, koji je trajao sedamnaest dana, to je da je ekipa bila izuzetno dobro uhodana, to je bila jedna složna ekipa. Kada je Grošelj navečer rekao da je buđenje u šest sati, svi su ujutro bili na vrijeme na nogama. Nikoga nije trebalo buditi. Nije za vjerovati, ali među 12 ljudi, koji su živjeli na relativno malom prostoru, kao jedna obitelj, nije bilo niti jedne povišene riječi, niti jednog povišenog tona. Bilo je šala na račun Slovenaca i Hrvata, onako više fore radi. Spavali smo u skloništima, gdje žive domaći ljudi i to nije bio problem. Pogodili smo i vrijeme, temperature su bile ugodne, Grošelj je odabrao ovaj termin za putovanje, jer je to optimalno vrijeme za Himalaju. Za vrijeme putovanja nismo imali niti jedan loš dan, gotovo cijelo vrijeme bilo je sunčano.

    Malo je čudno da vam je ovo bilo prvo putovanje u Himalaju u karijeri, a niz puta bili ste u Andama. Kako to komentirate?

    -Da, napravio sam veliki broj uspona u Andama. Vezan sam uz Južnu Ameriku zbog Mirka i Stjepana Seljana, jer sam se posvetio istraživanju njihovog rada i boravka na tom kontinentu. To me još uvijek zaokuplja. Himalaja je jedno lijepo iskustvo, mi smo napravili u sportskom smislu jedan lijep uspjeh. S druge strane to je putovanje imalo jednu kulturološku dimenziju, jer smo imali par dana vremena za obići neke zanimljive lokalitete. Kao što je Pokhara sa svojim znamenitim jezerom. U Pokhari je i Muzej planinarstva i alpinizma, to je muzej ogromnih dimenzija, mislim da je po kvadraturi veći od Sportske dvorane na Rakovcu. U tom muzeju postale su mi jasne riječi Reinholda Messnera da su Slovenci svjetska sila alpinizma i da su oni najbolji alpinisti svih vremena. U muzeju su osvajači svih četrnaest osamtisućnjaka, zatim svi rezultati, koji su se postizali u Himalaji. Tri zemlje dominiraju u muzeju, to su  Koreja, Japan i Slovenija. U tom slovenskom dijelu, koji ima dosta veliku kvadraturu, je i lutka Viktora Grošelja, koja je obučena u opremu s kojom se on služio na ekspediciji Everest. To je čovjek, koji je neprikosnoveni autoritet u Nepalu i meni je bila čast sudjelovati na ovom putovanju uz jednog takvog čovjeka. S ponosom mogu reći da smo postali prilično veliki prijatelji. Idući mjesec će Viktor Grošelj doći u Karlovac sa cijelom ovom ekipom, koja je bila u Nepalu, jer bi htjeli vidjeti Muzej planinarstva i ekspedicionizma grada Karlovca. Neki od njih ponudili su da će pomoći u prikupljanju eksponata.

    Branko Obradović