"Bila je to vožnja što dijele je tata i sin, vožnja za vječnost, vožnja za mir"

Mama i tata svome su anđelu poklonili dar. Dar koji je nastajao u teškim trenucima nedostajanja otkada je njihov sin Jakov otišao putevima anđela.

Ivančica i Branimir Rubido predstavili su knjigu "Pod svjetlom anđela" čije je stihove napisala sama Ivančica i kolekciju keramičkih figura tate Branimira.

Knjiga je nastala tijekom deset godina u najtežim trenucima koje jedna majka može prolaziti. Najveći broj stihova zabilježen je u prvih nekoliko godina nakon Jakovljeve smrt.

-Ništa od toga nisam planirala, nisam razmišljala.  Primijetila sam da kada mi je teško u životu, riječi same od sebe dolaze. Međutim, ovo je bilo više od riječi. Ovo me je budilo iz sna. Znala sam prolaziti ulicom i riječi su same dolazile. Sjećam se, jednom sam s tržnice trčala zapisati ih kako ne bi zaboravila.  To je doista prošlo kroz mene. Jesam to ja napisala, ali i ne samo ja. Velike su to impresije, kazala nam je mama Ivančica.

Riječ je o toliko osobno teškim trenucima koji su ostali zapisani zauvijek u srcu majke, a sada i na listovima nove knjige.

-Bilo me je strah to pokazati i nije ni sada jednostavno jer se radi o strašno osobnim impresijama. Međutim, shvatila sam da ima onih koji sada prolaze taj put ili onih roditelja čija su djeca otišla poput Jakova.

Mama Ivančica čita pjesmu "Tvoj pogled". 

Prva napisana pjesma nosi naziv "Vitezovi i princeze", a nastala je točno deset dana nakon smrti malenog Jakova.

-Toga je dana preminula Jakovljeva najbolja prijateljica iz bolnice, Petra. Njena majka me zamolila da nešto kažem na pogrebu. Riječi te pjesme, riječi su koje sam jedva uspjela ondje pročitati.

Jakov kao i sva djeca imao je svoje malene želje. Roditelji su nastojali ispuniti svaku onu želju koju su mogli s obzirom na njegovo zdravstveno stanje. Jedan je takav trenutak zapisan u pjesmi „Tata i sin“.

-Kada je došao kod kuće rekao mi je da danas tata i sin idu van. Htjela sam ići i ja, bila sam tužna što mi nije dozvolio, ali prihvatila sam. Tek kasnije sam saznala da je Jakov htio naučiti voziti auto. Ja mu to ne bi nikada dozvolila, ali tata je znao da mora. Otišli su na livadu kod Korane i tata je snimio video  kako Jakov vozi. Eto, zato mama nije smjela ići. Bila je „vožnja što dijele je tata i sin, vožnja za vječnost, vožnja za mir“, ispričala nam je Ivančica.

Grafičku obradu knjige radila je Vesna Helena Vizec, majka dječaka Mislava, Jakovljevog prijatelja iz bolnice. Ona je imala veliku želju uključiti se i napravila je obradu naših fotografija. Urednica knjige je Katharina Sertić, lektorirala je knjigu Nataša Vojnović, a Lana - Karlovačka tiskara darovala je kompletan tisak.

Kolekcija keramičkih figura nastala je u proteklih godinu dana. Stvorile su je vrijedne ruke tate Branimira.

-Radovi su nastali spontano, bili smo na tečaju keramike. Ništa od ovoga nije planski rađeno. Krenem raditi, a ruke dalje same obave posao. Napravio sam oko 40-ak većih figura, a najčešće su radovi sakralne tematike, potom hrvatski kraljevi, životinje i neizbježni anđeli.  Najviše se borim s njihovim krilima, rekao nam je tata Branimir.

Udruga Jak kao Jakov do sada poslala dva milijuna i 679 tisuća kuna pomoći za djecu oboljelu od malignih bolesti

Četiri mjeseca nakon smrti Jakova osnovana je Udruga Jak kao Jakov sa sedam osnivača. Sami počeci bili su vrlo teški, što zbog financija što zbog prostora. Stan obitelji Rubido bio je pretrpan dijagnozama, knjigovodstvom i ostalim dokumentima. Osam godina udruga je imala svoj štand u Žitnoj kući, da bi nakon toga preselila u gradski prostor u Radićevoj ulici. Do sada je udruga poslala dva milijuna i 679 tisuća kuna pomoći za oboljelu djecu, za preko 330 obitelji.

-Ne znam kako bih bez udruge preživjela, bez tog smisla. To je toliko strahovito velika bol. Čovjek nestane u toj boli koja vas stalno preplavljuje. Vjerujem da kada ruke rade, mozak se odmara. Radila sam po cijele noći i odlazila na mnoge tečajeve. Bilo mi je bitno jedino da se pomogne nekome tko je sada na tome putu. Znala sam potrebe svih onih koji dolaze u bolnicu. To je jezivo što obitelji proživljavaju. Znala sam da moram raditi sve što toj djeci može pomoći. I previše sam radila, sve što sam mogla bilo je za njih. Taj rad je bio oslobađajući. Utjeha, kazala je mama Ivančica.

Ova godina bila je iznimno teška za udrugu. Zamolbe su pristizale, mališana u bolnici ima. Udruga nije uspjela ove godine organizirati uskršnju akciju, koncert za Jakovov rođendan nije se mogao održati, a i ostali projekti nisu mogli zaživjeti kao prethodnih godina. Upravo će knjiga "Pod svjetlom anđela" i keramičke figure doprinijeti skupljanju sredstava za štićenike udruge, a moći će se kupiti u prostorima udruge u Radićevoj ulici.

Foto: Denis Stošić