Prvi Karlovački

“Bez rada, bez svakodnevnog rada, ne može se u streljaštvu ništa napraviti”

Autor: Branko Obradović

08.01.2022

Sport

Razgovor: Ivan Maraković, trener Streljačkog kluba "Duga Resa"

Streljački klub “Duga Resa” već je godinama u vrhu dugoreškog i županijskog sporta, a među najboljim je streljačkim klubovima u Hrvatskoj. Klub postiže zapažene rezultate na domaćim i međunarodnim natjecanjima. Natjecatelji kluba osvajaju medalje u svim kategorijama, od kadeta do seniora. Klub je u svojoj povijesti stvorio niz sjajnih strijelaca, koji su ostvarivali vrhunske rezultate i osvajali medalje na europskim i svjetskim prvenstvima. Streljački klub “Duga Resa” bio je u 2020. godini najuspješniji sportski kolektiv u Dugoj Resi. Klub je i u 2021. godini ostvario zapažene rezultate. Najzaslužniji za sve te uspjehe je trener Ivan Maraković, koji je za svoj rad dobio brojna priznanja. Razgovarali smo s uspješnim trenerom o rezultatima kluba, trenutnom stanju u klubu te planovima.

Kakva je za klub bila 2021. godina?

-Ova godina bila je uspješna, mogla je biti još bolja, međutim imali smo niz poteškoća, cijele godine nijednom nismo nastupili kompletni, nikada u sastavu u kojem znam da možemo dati maksimum. Međutim i pored toga rezultati su bili jako dobri. To je prvo mjesto u disciplini malokalibarska puška trostav kod seniora na državnom prvenstvo, sve ovo što ću navesti ostvareno je na prvenstvima Hrvatske, pa drugo mjesto zračna puška međunarodni program juniori, drugo mjesto serijska zračna puška Hrvatska liga seniori, prvo mjesto polufinale Kupa Hrvatske seniori i četvrto mjesto finale kupa zračna puška međunarodni program seniori. Kod pojedinaca imamo nešto što moramo posebno izdvojiti, to je brončana medalja s Europskog prvenstva člana kluba Tvrtka Vrcića u sklopu juniorske reprezentacije Hrvatske na malokalibarskom oružju u disciplini trostav, tri puta 40, koja se smatra kraljicom svih disciplina. U toj disciplini treba puno tehnike i svega zajedno, a natjecanje traje tri sata. Tu je još sedam medalja Tvrtka Vrcića u juniorskoj i seniorskoj konkurenciji uglavnom na malokalibarskoj pušci i to iz jednog razloga, jer smo zračnu pušku, onu koju smo tražili četiri godine, jedva dobili negdje krajem petog mjeseca 2021. godine, tako da to više nije moglo utjecati na bilo koji rezultat na zračnom oružju. Imamo drugo mjesto na državnom prvenstvu u disciplini malokalibarska serijska puška trostav i tu je drugo mjesto osvojio pojedinačno Filip Brinski. Pored toga trostruki prvak Hrvatske u mlađim kategorijama postao je Filip Maletić i to u disciplini zračna puška serijska kod juniora, zračna puška serijska kod kadeta i zračna puška međunarodni program kod kadeta. Ja se ne sjećam u svom radu je li netko kod ovih mlađih kategorija ostvario ta tri prva mjesta. To je sve ove godine bilo  negdje u tri tjedna, jer ono što nismo napravili od drugog do četvrtog mjeseca, odradili smo u rujnu, tako da smo imali za vikend i po dva državna prvenstva. Bilo je to vrlo naporno i vrlo je teško pripremiti bilo koga od ekipe ovoga da daje svoj maksimum. Pored ovoga treće mjesto još je osvojio jedan dečkić, koji je 2008. godište, osvojio je treće mjesto u disciplini zračna puška međunarodni program za mlađe kadet. Problem je bio ove godine, a tako je bilo i prošle, znači već dvije godine, što nismo zbog korone smjeli dovoditi mlade, to je uglavnom deveti mjesec, deseti, pa do početka 12 mjeseca, kada bi se odvijalo to pripremno razdoblje i trenažni proces za kadetsku kategoriju. Nadam se da će ovo što sada imamo nadoknaditi ove dvije godine. Moram istaknuti da uz Tvrtka Vrcića, koji je stalni član reprezentacije Hrvatske u juniorskoj konkurenciji na zračnom i malokalibarskom oružju, u reprezentaciju je pozvan još jedan član našeg kluba. To je Filip Maletić koji je već odradio dvije pripreme, u Smederevu i susret Slovenija i Hrvatska i sada mu predstoji još jedan dio, to je u Međunarodni turnir u Trzinu u Sloveniji od 7. do 9. siječnja.

Vrlo ste aktivni i postižete odlične rezultate, posebno u mlađim kategorijama. Gdje pronalazite brojne talente?

-Treba talent, ali bez rada nema ništa, talent usvaja brže ono što treba napraviti od gradiva, da ga tako zovem, ali bez rada, svakodnevnog rada, a to znači negdje šest do sedam treninga tjedno, koji traju otprilike najmanje dva, dva i po sata, a bez toga nema ništa. Problem je Duge Rese, općenito, što je mali broj učenika, tako je već jedno pet, šest i više godina. Uglavnom se u prvi razred upisuje osamdesetak učenika u sve tri škole koje gravitiraju Dugoj Resi. Godišnje nam u klub u mjesecu rujnu, kad počne škola, dođe petnaest, dvadeset djece, nakon mjesec, mjesec i pol otpadne ih polovica, svi su oni došli zainteresirani, malo su pogledali, vidjeli i otišli. Tako da se radi s ovih deset jedno dva mjeseca, a onda otpadne još polovica i onda vam ostane kakvih pet od kojih morate napraviti tri dobra strijelca. Moje kolege koje rade u Solinu i Zagrebu dobiju na upisu 150 učenika i onda iz te mase se lakše izabere, međutim, nisam nezadovoljan, u Dugoj Resi ipak ima djece zainteresirane za streljaštvo.

Spomenuli ste Solin i Zagreb, tamo su klubovi puno bogatiji, pa i lakše rade. Koja je razlika u novcima između vašeg kluba i klubova iz Solina i Zagreba?

-Da, ti klubovi imaju puno više novaca. Samo jedna usporedba, klub iz Solina na budžetu je od negdje milijun i 800 tisuća kuna, a “Končar” iz Zagreba je na budžetu od 800.000 kuna. Mi negdje od grada dobijemo kakvih 60 tisuća kuna i to uz molbe na više godišnjih rata. Naši prihodi su isto oko 60 tisuća kuna, tako da godišnje raspolažemo s nekih 120 tisuća kuna i onda smo sretni kada te klubove, sportski rečeno, oderemo par puta godišnje na državnim prvenstvima.

Kod vas je prisutan jedan vječni problem, pronađete talente, radite s njima i kada oni naprave rezultate, na prijelazu iz juniora u seniore odu iz Duge Rese. Kako to objašnjavate?

Da, to je veliki i vječni problem, malo je njih koje možemo zadržati i koji bi se htjeli zadržati u Dugoj Resi. Imali smo jednu veliku priliku, to je bio Borna Petanjek koji je vrhunski strijelac i sada je svjetska klasa, nije se moglo naći par tisuća kuna u Dugoj Resi i Karlovačkoj županiji da bi on ostao u klubu. Sada se pokazalo obzirom na sve poteškoće koje su kod tih velikih, da baš ne štima sve to tako jako dobro kako se to na početku vidi i čini, pa ima dosta nesuglasica. Za njega bi bilo idealno da je ostao u Dugoj Resi gdje bi dao najviše, ali nismo mogli pokriti ni oružje ni opremu pogotovo streljivo, koje je jako skupo. Evo, iduće godine ponovo je Europsko prvenstvo, bit će i Svjetsko prvenstvo. Mi moramo nabaviti barem 15.000 malokalibarskih metaka visoke kategorije, a to je negdje oko 35.000 kuna, da mi je samo znati od kuda, a budemo vidjeli, možda pored ljudi i Bog pomogne malo, pa će biti bolje i lakše stvoriti te metke.

Oružje je u streljaštvu vrlo skupo, kako se snalazite?

-Oružje je vrlo skupo, zračna puška s kojom radimo i koja ide dalje od Hrvatske, negdje dođe oko tri i pol tisuće eura uz sve moguće popuste koje mi kao klub obzirom na reprezentaciju i tako dalje imamo. Cijena malokalibarske puške je od pet do sedam tisuća eura. To stvarno treba naći i izvaditi. U nekim klubovima tata i mama kupe malokalibarsku i zračnu pušku, toga u našoj županiji nema. Streljaštvo je skup sport, oružje je jako skupo, a velike novce dajemo i za streljivo.

Trudite se, radite, ostvarujete kvalitetne rezultate, uvjeti su takvi kakvi jesu, sigurno da bi trebali dobiti više novaca. Kako sve to podnosite?

-U pravu ste u potpunosti, trebali bi dobiti više novaca. Tu možemo dodati još jedan klub iz Duge Rese koji je u sličnoj situaciji, no oni na malo drugačiji način prelome taj nedostak sredstava, mi nismo imali sreće riješiti to na takav način. Mi od grada dobijemo nekakvih 60 i par tisuća kuna, a rekao sam sada maloprije da će nam iduće godine za nabavku samo streljiva trebati oko 35.000 kuna, sve ostalo moramo pribaviti sami, koliko se maksimalno može. Rekao sam već da se taj iznos na kraju kreće otprilike duplo  od onoga što dobijemo, jer pokušavamo i rješavamo financije na sve moguće načine. Sva sreća ima par dobrih ljudi u Duga Resi koji nam pomognu. Ovdje treba dodati u svakom slučaju još i predsjednika našeg kluba Mladena Matakovića, koji sasvim sigurno kroz godinu barem doprinese s nekih 1.000 eura otprilike. To je njegov doprinos za plaćanja i za putovanja i tako dalje. Treba reći da se nijedno natjecanje ne održava u Karlovcu, a sve manje i u Zagrebu, iz razloga što Zagreb nema određene streljane koje su po propisima europske i svjetske federacije. Streljana treba imati određene uvjete za značajnija natjecanja, to je nekih 40 mjesta za zračnu pušku ukoliko  su kvalifikacije za bilo koje prvenstvo europsko ili svjetsko, odnosno na malom kalibru 60 mjesta. Postoji samo jedna prava streljana u Hrvatskoj i to u Osijeku, na kojoj se mogu održavati i najveća natjecanja. Krpamo se na neki način sa Solinom na zračnom oružju, tamo imaju dvoranu pa se tamo postave uređaji, više se nigdje ne puca na papir sve je na elektroniku i tako dalje. Kada je natjecanje u malom kalibru onda uglavnom putujemo u Osijek, Dakle, putujemo na relaciji Solin-Osijek-Solin, eventualno Čakovec, jer imaju vrlo lijepu zračnu streljanu od 20 mjesta, ali to su vrlo rijetka natjecanja, koja se po pravilima mogu tamo održavati. Znači zagrebačka streljana Vrapčanski potok više nije aktualna. Tu streljanu treba doraditi i to nije neki problem, nadam se da će se to napraviti. Ako budu htjeli organizirati natjecanja, morat će uložiti sredstva u obnovu. Nama bi to bilo dobro, jer odlazak u Zagreb ne računamo kao putovanje, to nam je kao doma.

Kakva je situacija s vašom streljanom?

-Mi imamo streljanu s deset mjesta, koja je kod nogometnog stadiona u Dugoj Resi. To je nekada bila stolnoteniska dvorana u kojoj je trenirao i Antun Stipančić. Bio je kod nas u dvorani predsjednik Hrvatskog streljačkog saveza i rekao kako uspijevamo sve to odraditi u toj maloj dvorani. Znate onu poslovicu, gdje čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna. Imamo treninge gotovo cijeli dan, jer dvojica dolaze iz Karlovca, a imaju školu u smjenama. Tu se ja malo žrtvujem, pa umjesto dva, dva i pol sata, ostanem i pet sati u dvorani. Imamo samo jednu elektronsku metu, a trebale bi nam tri, četiri da možemo pretpostaviti finale i finalna gađanja. To je problem, jer jedna elektronska meta košta negdje oko 32 tisuće kuna, a to je još jedan veliki trošak za klub.

Ima li ste prije nekoliko godina i dobr rezultate u ženskoj konkurenciji, a sada toga nema. O čemu se radi?

-Vraćam se ponovo na onaj dio kada sam rekao da se godišnje u tri škole koje gravitiraju Dugoj Resi upiše otprilike 80 učenika i to je problem, malo je djece. Imali smo prije nekoliko godina pokušaj s kadetkinjama, ali je propalo ne našom zaslugom. Neću reći da nema zainteresiranih, izvukli smo jednu kadetkinju, a trebaju nam barem dvije ili tri, to je bilo teško u tom trenutku i morali smo odustati. Imali smo dobre ženske ekipe, koje su osvajale i državna prvenstva.

Kakva je situacija u streljaštvu Karlovačke županije?

-Zapravo u Karlovačkoj županiji djeluju tri kluba “Karlovac”, “Policajac” i “Duga Resa”, a na neki način budi se i “Kupa”. Radi se dobro, to se mora priznati. “Policajac” radi jako dobro u pištolju i vrlo su visoko u Hrvatskoj, među tri najbolja kluba. Vlado Cindrić je reprezentativac, a sada se javlja i sin Vlade Cindrića, Matija koji je sve bolji. “Karlovac” je oživio s nekim kadrovskim promjenama koje su nastupile u Streljačkom savezu Karlovačke županije. Sada se javljaju kadeti i kadetkinje tog kluba, oni imaju daleko veći izbor, nego što imamo mi u Dugoj Resi. Mislim da se dobro radi u klubu i da će im trebati još barem dvije godine da se popnu gore ali neka nastave tako i bit će stvarno dobro.

Streljaštvo je olimpijski sport i zaslužio je veću pažnju i u Karlovcu i Dugoj Resi, ali i u cijeloj Karlovačkoj županiji. Kakvo je vaše mišljenje?

-U pravu ste, ja ću ovaj put reći za Dugu Resu ono što se ne voli izgovoriti, to je da na neki način ovisimo o politici u punom smislu te riječi. Smatram da bi sport trebalo ostaviti u svom dijelu sportašima. Oni bi se trebali dogovoriti o svemu, znači da sportaši odlučuju o sportu. Mislim da bi to bilo najbolje rješenje za sport u Dugoj Resi.