Badnji je dan - posljednji dan došašća i dan uoči Božića

Badnjak je posljednji dan Došašća - vremena duhovne i materijalne priprave za Božić. U kršćanskom kalendaru Badnjak je dan koji prethodi blagdanu Božića, rođenja Isusa Krista. Kulminacija je to intenzivne priprave za Božić koje je počelo još prije četiri tjedna, na prvu nedjelju adventa.

Na Badnjak se uređuje kuća za Božić, kiti se božićno drvce, peku se kolači. Tradicionalno se na Badnjak posti i ne jede meso, iako Katolička crkva post ne smatra obveznim. Badnjak je također ime za drvo, panj koji se, prema tradiciji, palio na ognjištu uoči Božića. U svim crkvama služe se mise polnoćke.

Ime Badnjaka povezano je s riječju "bdjeti" budući da se na taj dan bdjelo čekajući Isusovo rođenje. Na Badnjak postoje i brojni običaji, kojima je svrha želja za blagostanjem, dobrim urodom, napretkom i dobrim zdravljem.

Stari je običaj bio unijeti na dan prije Božića tri velika panja, koja simboliziraju Sveto Trojstvo i postaviti ih pored ognjišta. Isto tako običaj je bio u kuću unijeti i slamu, na kojoj su se najčešće igrala i sjedila djeca pa i spavala simbolizirajući Isusa.

Premda je kićenje božićnog drvca star običaj, u hrvatskim krajevima on nije bio raširen sve do sredine 19. stoljeća, uglavnom utjecajem njemačke tradicije. Ispod drvca redovno su se stavljale jaslice, koje bi tamo ostale do blagdana Bogojavljanja. Inače najstarije se hrvatske jaslice nalaze na otočiću Košljunu te potječu iz 17. stoljeća, a prve jaslice postavio je Franjo Asiški 1223. godine.

Poslije večere na Badnjak, obitelj se okuplja i odlazi se na misu polnoćku. Sveta misa polnoćka jedna je od najsvečanijih misa u godini i jedina, koja se slavi u pola noći. Na polnoćki se prvi puta pjevaju božićne pjesme, koje su sastavni dio bogoslužja.

Nakon polnoćke, okupljeni vjernici jedni drugima čestitaju "Božić" i vraćaju se svojim kućama.