Anđelka Mađar trkačica amaterka - Najbolja „trenerica“ je kujica Suška

Većina roditelja reći će da su kućnog ljubimca nabavili na nagovor djece. A onda? Kad splasne ono početno oduševljenje malom slatkom životinjom briga padne na roditelje. Tako je otprilike bilo i u obitelji Anđelke Mađar. No, nju je novi ljubimac potaknuo na trčanje.

Naime, na nagovor i molbu kćeri Eme nabavili su sibirskog haskija, kujicu Sooshku iliti Sušku. S tim neobičnim imenom došla je iz uzgajivačnice u Zagrebu, no ime se novim vlasnicima svidjelo i tako je ostala - Suška.

-Haskiji  spadaju u skupinu radnih pasa pa im treba fizičke aktivnosti. Kaže se umoran pas, sretan pas, a ja bih dodala i vlasnik, kazala je Anđelka.

A kako je krenulo s trčanjem?

-Volim reći da sam trkač amater, rekreativac i ozbiljnije trčim unatrag četiri godine. Počela sam u školi trčanja Atletskog kluba KA-Team. Iako je moje prvo „trčkaranje“ krenulo uz Sušku, koja će navršiti sedam godina krajem ožujka. Kćer je povremeno šeće, a kako ide u školu u Zagreb preko tjedna je nema u Karlovcu i Suška je više sa mnom. Kad smo je nabavili počelo je sa šetnjicama, a kasnije sve duže i duže, što je preraslo u minimalno 10 kilometara šetnje u bilo koje dana ili noći. Znale su to biti i ponoćne šetnje pa sam lagano krenula trčati s njom, ispričala je Anđelka kako su krenuli prvi treninzi sa psom.

Članica je udruge „Dodir prirode“ koja ima nekoliko trkačkih skupina, a Anđelkina se zove RaN 047. Anđelka i Suška spojile su ugodno s korisnim, psu dobro dođu dnevne šetnje i trčanje koje je obično oko deset kilometara, a Anđelki trčanje dođe kao ispušni ventil nakon radnog dana provedenog sjedeći u uredu. No, trčanje je i prilika za opuštanje i druženje s prijateljima.

-Ne trčimo svaki dan, iako da imam više vremena možda ne bi baš trčale svaki dan, ali bi kombinirali trčanje i šetnju. Kad imaju vremena pridruže nam se sin Filip i kćer, Filip češće dok trčimo, a Ema u šetnjama. 

Omiljeno mjesto za trčanje im je Kozjača, kako kaže Anđelka „valoviti teren“ godi i jednoj i drugoj, a ponekad zajedno sudjeluju i u utrkama.

-Ema je sudjelovala na jednoj utrci, na Canicrossu u Zagrebu sa Suškom. Kad Suška sudjeluje u utrci imamo posebnu opremu, ona nosi ormu koja se nama kopča oko struka tako da njoj olakšamo jer je ne zateže povodac oko vrata, a mi imamo slobodne ruke. Nas dvije smo trčale Adventsku utrku.  Bilo nam je jako lijepo, doduše prilična gužva pa sam se malo bojala kako će reagirati na one jake zvukove međutim bila je odlična, savršena, nije se nikome petljala pod noge, čega sam se isto tako bojala.

Iako su počeci sudjelovanja na utrkama bili skromni, Anđelka danas, zahvaljujući „trenerici“ Suški i trkačkom društvu RaN 047 trči polumaraton u dužini od 21,1 kilometar.

-Prva utrka mojoj ekipi i meni je bila na Karlovačkom ceneru. Trčale smo štafetu jer smo tada još bile početnice. Kako je tada bila drugačija staza pa je bilo četiri kruga po 2,5 kilometara, svaka od nas otrčala je jedan krug. Sad je to po tri kruga po 3,33 kilometra.

Uglavnom sudjeluje na utrkama u Hrvatskoj, a lani je bila na 18. S ekipom dogovara na koje će utrke, a ako se idu izvan Hrvatske, a već imaju takve planove, onda nastoje da to bude neka od svjetskih utrka, ali da je uz utrku to bude i turistički doživljaj. Tako su sudjelovali na utrci u Fesu u Maroku.

-U Maroku se utrka održava dva dana i to je jedan od svjetski poznatih maratona, kao to je i naš zagrebački.  Prvi dan su to najčešće dječje utrke, a drugi dan su onda „cener“, polumaraton i maraton. Tako je bilo i u Fesu i okupilo se otprilike šest tisuća trkača, kaže Anđelka koja je tamo trčala polumaraton.

Zaposlena je u Turističkoj zajednici grada Karlovca pa nije propustila priliku spomenuti da je TZ ušla u projekt i uvela SightRun aplikaciju. Aplikacija je namijenjena trkačima kako bi kad dođu u neki drugi grad lakše ga upoznali.

-Postoji sad već jedna staza u aplikaciji i kad se aplikacija skine nabrojani su svi gradovi gdje su se napravljene staze za trkače. Bilo bi mi drago ako bilo tko od trkača ili općenito turista dođe u Karlovac i koristi tu aplikaciju, kaže Anđelka.

Trčanje je sve popularnije, što se može vidjeti i po broju trkača na karlovačkim ulicama, ali Anđelka ističe da njihov broj varira.

-Nakon novogodišnjih odluka, u proljeće se može vidjeti najviše trkača. Onda to malo splasne,  ljeti je prevruće, zimi je hladno pa se taj broj s vremena na vrijeme poveća, a onda opet smanji, ali definitivno je trčanje sve popularnije i u Hrvatskoj i u svijetu. A tko su najustrajniji? Nema pravila, mislim da su to oni koji su došli do nekih spoznaja da je to zdrav život, a ujedno i druženje, iako ima i trkača samotnjaka. Ja nisam taj tip, više volim druženje ili sa svojom trkačkom partnericom Suškom ili s prijateljima, zaključuje Anđelka. (kb)

Foto:  Dinko Neskusil