"Ako ovako potraje i vodostaj nas posluži, mislim da ćemo se uspjeti zadržati na vodi sve negdje do jedanaestog mjeseca i to nam je želja"

Za Veslački klub "Korana" veći dio sezone je gotov, klub se nalazi u završnoj četvrtini natjecateljske sezone, od važnih natjecanja ostalo je još Prvenstvo Hrvatske za juniore i kadete koje će biti održano u Zagrebu od 25. do 27. rujna. Do sada su u ovoj sezoni ostvareni zapaženi rezultati, na Prvenstvo Hrvatske za seniore klub je nastupio s tri posade, a osvojene su dvije srebrne medalje. Drugi je bio seniorski dvojac na pariće seniorski u sastavu Ravnjak i Jakšić, iza braće Sinković, a drugi su bili i Matija Car i Mauro Bauer u dvojcu na pariće kod lakih seniora. Održana je tradicionalna 73. Karlovačka regata, kojom je obilježen 447. rođendan grada Karlovca, a koja je ove godine bila vrlo kvalitetna i vrlo uspješna, a "Korana" je osvojila prvo mjesto. O rezultatima ostvarenim u ovoj godini, o natjecanjima koja slijede, o stanju u klubu, planovima za budućnost i svemu ostalom razgovarali smo s trenerom Veslačkog kluba "Korana" Zlatkom Katušinom.

Dobar dio sezone je prošao, jesi li zadovoljan s ovim što je do sada učinjeno?

-Pa, zapravo mi se sada nalazimo u onoj završnoj četvrtini natjecateljske sezone. Od važnih natjecanja ostalo nam je još Prvenstvo Hrvatske za juniore i kadete koje će biti održano u vikendu od 25. do 27. ruina u Zagrebu. Što se tiče pregleda sezone, mogu ukratko preći ono najvažnije. Prvo smo imali od značajnih stvari tu regatu "Croatia Open". Tu smo bili jako dobri u juniorskim i lako seniorskim disciplinama. Naročito Šime Ravnjak, koji je ove godine bio nekako naš glavni nositelj kvalitete i rezultata. Zatim smo imali Prvenstvo Hrvatske za seniore, tu smo nastupili s tri posade. Od toga su dvije posade osvojile medalje i to dvojac na pariće seniorski u sastavu Šime Ravnjak i Josip Jakšić. bili su drugi, dakle viceprvaci države u disciplini dvojac na pariće, naravno iz braće Sinković. Drugi su bili i Matija Car i Mauro Bauer u dvojcu na pariće kod lakih seniora, oni su taj rezultat zapravo ponovili, obranili su naslov viceprvaka, to je bila potvrda tog prošlogodišnjeg rezultata. Ema Hodak je bila šesta u finalu. Onda smo imali regatu kod tih juniorskih provjera, na velikoj regati u Münchenu nastupio je Šime Ravnjak u dvojcu na pariće i četvercu na pariće i onda smo na osnovu tog rezultata formirali posadu juniorskog četverca na pariće za Europsko prvenstvo, koje je održano u Brandenburgu i to je bio jedan jako onako iznenađujuće dobar i obećavajući rezultat tog četverca. Ušli su u finale u konkurenciji od petnaest europskih posada i u finalu smo ostvarili šesto vrijeme, što je bio jako solidan i dobar rezultat. Onda smo išli dalje uz ove neke kup regate i Jumbo, pa Bled. To je bilo sve jako uspješno za Ravnjaka, uglavnom smo bili prvi i onda smo išli prema Svjetskom prvenstvu, imali smo jako duge opsežne pripreme. Svjetsko prvenstvo održano je u Plovdivu u Bugarskoj, isti taj četverac na pariće, koji je nastupio bio je sastavljen od četiri veslača iz četiri različita kluba. Dakle, kombinacija veslača iz Veslačkog kluba "Korana", Veslačkog kluba "Krka" iz Šibenika, Veslačkog kluba "Neretvanski gusar" iz Metković i Veslačkog kluba "Jarun" iz Zagreba. S istom posadom s Europskog prvenstva išli smo na Svjetsko prvenstvo u Plovdivu. Pripreme smo imali, kažem, jako duge i dobro smo bili pripremljeni. I na tom Svjetskom juniorskom prvenstvu osvojili smo deset mjesto što se može ocijeniti kao jako solidan rezultat. Možda su ambicije bile za nijansu veće, međutim tamo kada smo došli bila je zaista jaka konkurencija, naravno da je uvijek na Svjetskom prvenstvu jaka konkurencija, ali taj rezultat i vrijeme koje smo ciljali i bilo je odveslano, upravo je ono koje smo nekako planirali. Rezultat 5:58 za usporedbu naš seniorski četverac skul je sada veslao na Svjetskom prvenstvu u Amsterdamu neke utrke oko 5:48, tako da je to bilo jako dobro i mislim da na kraju moramo svi biti zadovoljni, jer je to bio jedan jako solidan rezultat za Hrvatsku.

Evo sezona ide, ti si imao dosta obaveza i s reprezentacijom osim ovog ovoga rada u klubu, kako je bilo s reprezentacijom?

-Pa da, ove godine zapravo ja sam nekako vozio na dva kolosijeka, čak mogu reći da sam više bio angažiran od strane Hrvatskog veslačkog saveza. Ja sam bio ove godine zapravo glavni trener za juniorsku skul reprezentaciju i to mi je uzelo dosta vremena. Dosta vremena smo proboravili po pripremama i bio mi je izazov zapravo nakon 36 godina rada da sam dobio gotovo pa autonomno sastavljati posade reprezentativne te juniorske. Tako da smo s tri posade nastupili na Svjetskom juniorskom prvenstvu četverac skul, ovaj što sam prije spomenuo, samac veslao ga je Borna Bašić iz Osijeka i dvojac na pariće. Mogu reći da su sve posade ostvarile solidne plasmane, možda nešto slabije dubl, ali to je poticajno i razvojno za iduću godinu. Tako da sam bio dosta angažiran, dosta radio. Možda je malo ove godine patio taj rad u klubu, jer sam bio dosta odsutan, ali s druge strane nekakva satisfakcija je i meni, jer smo taj juniorski skul uspjeli oživjeti u odnosu na prošlu godinu i evo imali smo tri posade sa solidnim rezultatima i plasmanima na Svjetskom juniorskom prvenstvu.

Bila je i tradicionalna Karlovačka regata, ove godine čini mi se da je napravljen pomak.je li se slažeš?

-Pa, lani je to bilo malo ovako i u medijima možda, ne od strane tebe, ali nekih drugih medija možda malo i prenaglašeno, nekakav negativan stav oko regate, da je bila slabo posjećena i da je bio slab odaziv klubova. Međutim, radi se o takvoj situaciji da smo mi dobili termin regate i onda je promijenjen termin juniorskog državnog prvenstva i jednostavno u tom terminu veslači koji nisu u reprezentativnom pogonu dobivaju tih nekakvih dva, tri tjedna odmora i mi smo upali u tu rupi, a na to ne možemo otjecati. Ove godine je regata ispala u puno boljem terminu, nije bila nešto previše masovna što se tiče natjecatelja, ali ono što je bilo, to je bilo jako dobro. Ja sam došao na regatu, recimo, direktno s priprema reprezentacije, u jutarnjim satima bio je trening na Jarunu i ti veslači koji su nastupili, gotovo su bili svi reprezentativci koji su nastupili na Svjetskom juniorskom prvenstvu, tako da je kvaliteta na regati bila stvarno jako dobra.

Ove godine možemo reći da je prvi veslač kluba Šime Ravnjaka, je li tako?

-Pa, Šime je apsolutno prvo ime ove godine u našem klubu, bio je nositelj i kvalitete i najboljih rezultata i mogu reći da je baš stasao i da predstavlja budućnost za naš klub i za hrvatsko veslanje. Stvorila se jedna vrlo interesantna grupa s kojom bi sada trebalo jako strpljivo raditi. Trebalo bi puno rada, puno posvećenosti i onda bi kroz koju godinu opet u toj seniorskoj B kategoriji mogli očekivati nekakve rezultate koji bi zadovoljavali i veslače. Prvenstveno je bitno da veslači budu zadovoljni, a onda bi s time, mislim, trebala i naša reprezentacija biti zadovoljna, a i Hrvatski veslački savez.

Koliko si zadovoljan s ostalim članovima kluba?

-Pa, moram priznati da Ema Hodak bila ove godine malo gurnuta u drugi plan, ali ona je jako marljivo i ozbiljno trenirala i svaki dan trenira ozbiljno. Međutim, to je to što se događa u tom godištu. Ona je izlazno godište iz juniorskog veslanja i ove godine je bila matura, upisi na fakultete pa se malo više ove godine fokusirala na to, ali evo glavno natjecanje smo odredili da joj bude Prvenstvo Hrvatske za juniore i juniorke i sada smo u zapravo u vrhuncu tih priprema za državno i mislim da je Ema u dobroj formi da će na prvenstvu biti jako dobar rezultat.

Ema je blizu te seniorske kategorije, kakva su tvoja predviđanja, jesi li optimista?

-Pa, ja mislim da je to jedno pitanje općenito za hrvatsko veslanje i razvoj hrvatskog veslanja, u kojem pravcu će krenuti, jer s tim veslačima koji odlaze na studije uglavnom u Zagreb, dolje na jugu je to uglavnom Split, u ovom dijelu gore Kvarnera i Istre je Rijeka morat će se drugačije raditi. Dakle morat će se tim sportašima, koji su zapravo jako puno angažirani u treningu i jako im to puno i truda i vremena i energije oduzima, morat će se napraviti nešto da im se omogući da imaju određene nekakve kredite kod odgovaranja, kod pohađanja nastave, jer je ogromno osipanje u veslanju veslača kada prelaze iz tog juniorskog u seniorski staž, jer ako se nigdje ne vide od veslanja ne mogu živjeti, a s druge strane za nekakav rezultat koji se očekuje na svjetskoj razini treba biti posvećen i raditi gotovo kao profesionalac. Tako da od njih to očekujem, Ema ide na studij u Zagreb. Mi imamo zaista tamo dobre kontakte i veze i možemo joj osigurati uvjete da trenira normalno u nekom od zagrebačkih klubova i da ju čak se i poprati, a da vesla za matični klub iz kojeg dolazi. Tako da kažem, to je sada izazov i pred Hrvatskim veslačkim savezom kako te stvari riješiti, jer nam nastaje već godinama jedan prazan prostor u toj kategoriji seniorskog B veslanja. koja bi trebala biti razvojna i prelazna prema onoj glavnoj kategoriji seniorskog A veslanja i mislim da je pred nama vrijeme i pitanje i za sve u Hrvatskom veslačkom savezu uopće kako taj problem rješavati.

Velike su vrućine gotovo cijelo ljeto, je li ima problema s Kupom?

-Pa malo ima, čak nije vodostaj toliko ni ekstremno nizak koliko je recimo s Dravom problem i s Dunavom, a kod nas je problem što se nekakav korov pojavio u Kupi, nekakva trava se razrasla i malo imamo problema s time, ali uglavnom možemo normalno trenirati. Čak je puno gora situacija sada na Jarunu, cijele smo te pripreme reprezentacije proveli tamo, jako puno smo ove godine boravili na Jarunu. Na Jarunu je stvarno stanje alarmantno, hoće li će se to pretvorit u nekakvu baruštinu, koja neće biti više za ništa, jer se lopoč toliko razrastao da se na dnevnoj bazi odvoze prikolice i prikolice tog lokvanja. Tako da ne možemo se žaliti u ovom trenutku, vodostaj je nizak, ali možemo normalno trenirati.

Kakva je situacija sa školom veslanja, imate li dosta trenera?

-Sa školom veslanja je situacija da smo tu imali probleme i malo nam je to i po broju i po masovnosti i po kvaliteti broj zainteresiranih pao. Međutim, sada smo zaista krenuli u jednu jako dobro osmišljenu akciju oko omasovljenja. U organizaciji Karlovačke sportske zajednice organizirano je Sportsko ljeto i imali smo dosta dobre, odlične ustvari kontakte s Marinom Capan i tu se ušlo u jedan projekat da se zapravo djeci ponudi u određenom sportu ili nekakvu igricu da odigraju i da ona probaju uživo veslati. Imamo dobar odaziv i evo moram priznat da nam se dosta djece javilo i još se uvijek javljaju. Naravno, predstoji ona akcija oko osnovnih karlovačkih škola, tako da je pomak napravljen. Isto je tako u trenerskom kadru napravljen iskorak, jer nam je Patrik Vrabac završio olimpijsku akademiju i sada je licenciran i evo nekako nam se i Dario Šabić vratio, koji je zbog poslovnih obaveza ranijih godina, u protekle dvije godine bio malo izvan veslanja, uspjeli smo ga nekako vratiti i on se ponovno uključio u rad. Tako mislim da smo na dobrom putu. Čeka nas jako veliki posao i puno posla, ali mislim da smo na zdravom i dobrom putu da ponovno ta škola veslanja radi i funkcionira kako je bilo prije.

Koliko će posada nastupiti na Prvenstvu Hrvatske za juniore i kadete i kakva su tu očekivanja?

-Nastupit ćemo gotovo u svim samcima, znači samac laki juniori, samac juniori B, samac juniori A, samac juniorke i ono što je jako bitno tu smo prijašnje dvije sezone imali problema i malo poteškoća i "štekali" na određeni način, je da ćemo i s tim kadetima B nastupiti sigurno s dvije, tri posade. I tako da mislim da će to biti jedan i što se tiče i po broju posada, dakle i po masovnosti zadovoljavajući broj posada. A što se tiče najvećih očekivanja, naravno, apsolutno najveća očekivanja su vezana uz Šimu Ravnjaka i Emu Hodak. Tu svakako očekujemo neka odličja. Taj skif juniorski je jak ove godine jer su u konkurenciji upravo ovi veslači koji su konkurirali za nastupe i nastupili u nacionalnoj selekciji. Vrlo izjednačena konkurencija, tako da mi je vrlo nezahvalno sada procjenjivati što će biti, ali svakako očekujemo medalju. Naravno, želja nam je najsjajnija medalja, tako evo to su uglavnom neka očekivanja i nekakva nadanja za Prvenstvo Hrvatske.

Evo vrijeme je idealno, Kupa je idealna, mogli bi treninzi na vodi biti dosta dugo, što misliš o tome?

-Pa, ja se nadam, ako ovako potraje i vodostaj nas posluži, mislim da ćemo se uspjeti zadržati na vodi sve negdje do jedanaestog mjeseca i to nam je želja, jer zapravo mi sa završetkom tog državnog prvenstva za juniore više nemamo nekakvih velikih službenih natjecanja i zapravo u ovom trenutku mi ćemo se odmah preorijentirat za rad i pripreme za sljedeću sezonu i onda nas očekuje onaj bitan nastup. U jedanaestom mjesecu nama je uvijek nekakav pokazatelj kako je tko radio u tom prelaznom razdoblju i kako se pripremao i kako kreće u novu sezonu je ta daljinska regata koja se obično održava početkom studenog na Jarunu.

Kada bi počeli treninzi na ergometrima, recimo te zimske pripreme?

-Pa, to obično nama krene kako dan postaje kraći. Naravno, veliki utjecaj na to kada ćemo se preseliti i preorijentirati čisto na ergometre ovisi i vodostaj Kupe, ali to je obično krajem desetog mjeseca, mi se već polako više selimo na rad unutar kluba, prostorija kluba i na rad na ergometrima. A na vodu izlazimo u tijekom dana koliko nam dozvoli vrijeme i obaveze veslača koji imaju.

Kakva je situacija sa čamcima?

-Situacija sa čamcima u školi veslanja nije tako loša, a što se natjecateljskih čamaca tiče, mislim, to nikada dosta. Mi smo do sada imali praksu uglavnom da smo svake sezone ili svake druge uspjeli nabaviti neki natjecateljski čamac i sada smo u pripremi toga, pokrenuli smo jednu akciju prikupljanja novaca i na neke natječaje smo se javljali za natjecateljski samac ili dvojac na pariće. S time da moram reći da su tu cijene zapravo podivljale u toj opremi. Ne znam, još pred godinu dana, recimo, samac je koštao 14,5 tisuća eura, sada je otišao gotovo na 17 tisuća eura, tako da je to red veličina. Naša oprema je izuzetno skupa i to je sada postalo jako zahtjevno uopće za nabaviti, a međutim imamo gomilu drugih nekakvih obaveza. Imamo kombi kojim se vozimo, mi vučemo tu jako skupu opremu recimo s takvim kombijem. Kombi nam je dobro održavan, dobro izgleda, u dobrom je stanju, ali je 21 godinu star.

Hoćeš li i iduće godine imati reprezentativnih obaveza?

-Pa, to je sada pitanje koje treba postaviti izborniku, ove godine je došlo do preustroja u stručnom stožeru Hrvatskog veslačkog saveza. Dakle, postoji izbornik i onda on bira svoje suradnike po kategorijama i bilo nas je tu nekoliko trenera. Taj stručni stožer reprezentacije činilo je sedam trenera. Dakle, bio je Nikola Bralić tu kao trener Sinkovića i seniora, još jedan trener mlađi Urlić. I dakle onda po kategorijama, kod juniora su bila tri trenera, jedan za juniorski skul, jedan za juniorski rimen i jedan za juniorke. I još je postojao jedan trener kod seniorki i evo to je bio zapravo stručni stožer. Mene je taj rad zapravo jako motivirao i zaista sam evo nakon dugo godina rada u veslanju ove godine imao jednu sezonu gdje sam radio nešto velikim dijelom onako i za sebe i za svoju dušu. Ja mislim da sam na dispoziciji izborniku, a njegov je odabir za dalje.