"Ako bi se u ovoj sezoni vratili u Premijer ligu, to bi bio fantastičan uspjeh"

Igračka karijera Dinka Đankovića bila je u potpunosti vezana uz Hrvatski rukometni klub "Karlovac", a u svom matičnom klubu dobio je pred deset godina priliku i da vodi prvu momčad. Zatim je otišao u "Poreč", gdje je bio pet godina i ostvario zaista kvalitetne rezultate. Đanković je prošle godine bio pomoćnik izborniku juniorske reprezentacije Hrvatske Davoru Dominikoviću na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj gdje je osvojena srebrna medalja. Dinko Đanković vratio se iz "Poreča" i postao trener savjetnik u karlovačkom klubu, a želja je da pomogne u nastojanjima da se klub vrati u Premijer ligu. Razgovarali smo s Dinkom Đankovićem o dosadašnjoj karijeri, povratku u "Karlovac", o kvaliteti karlovačke momčadi te o budućnosti trenerske karijere.

Jeste li zadovoljni igračkom karijerom?

-Zadovoljan sam igračkom karijerom, ali moram reći da ta karijera nije dugo trajala, praktički s 29 godina prestao sam igrati i postao trener. U tih nekih petnaest, dvadeset godina rukometne karijere mislim da mogu biti zadovoljan prvenstveno nastupajući za "Karlovac", koji je prije nosio ime "Karlovačka pivovara" i "Karlovačka banka".

Jeste li planirali biti trener?

-Trenerskim poslom počeo sam se baviti s osamnaest, devetnaest godina u mlađim kategorijama kluba i u Rukometnoj školi Karlovac. Tako da mislim da je u mom životu slijed događaja bio da ću postati trener.  

Po mnogima napravili ste dobar posao dok ste bili u "Karlovcu". Jeste li zadovoljni tim razdobljem?

-To je bilo jedno razdoblje u kojem smo radili dobre rezultate, mislim da je bila 2011. godina, kada sam preuzeo prvu momčad i jedno pet sezona sam vodio klub u Premijer ligi i mislim da smo bili vrlo uspješni. Bila je to na koncu i dobra klapa. Iz te ekipe, iz tih godina izašli su neki pojedinci koji danas vladaju rukometnim sportom u svijetu. Mislim da smo radili čak i maksimum. Šteta je što u tom trenutku netko nije imao više strpljenja da se to digne na više grane, tada je bilo vrijeme za to.  

Tih godina je za karlovački klub igrao Luka Cindrić. Jeste li očekivali da će napraviti tako sjajnu karijeru?

-Luka Cindrić bio je produkt naše cijele ekipe, bio je tu i Vuko Borozan, a treba istaknuti i Sandra Obranovića te Stipu Mandalinića. Sandro Obranović ponikao je u Rukometnoj školi Karlovac. To su sve igrači koji su kasnije našli svjetlo u nekim drugim klubovima. Mislim da jedan kvalitetan rad, koji se bazirao više na domaće dečke doveo je do toga da smo radili zaista solidne rezultate. Mislim da je tada momčad otišla iznad mogućnosti kluba i klub jednostavno nije mogao pratiti taj tempo i mi smo stali i pali na niže grane. Šteta što se nije netko priključio tom projektu, pa da se izdignemo u tim danima na višu razinu. Mislim da smo radili dobar posao. Kada igrač osjeti da je spreman za stepenicu više, on će otići dalje, to je neminovno i takve igrače treba pustiti.

Tada ste govorili da će Luka Cindrić i Vuko Borozan postati veliki igrači. Jeste li odmah prepoznali njihov potencijal?

-Ti kada vidiš igrača da ima potencijal za dalje i da je talentiran, to jednostavno primijetiš. Mogu biti sretan da smo pogodili s tim igračima, da su uopće došli u naš klub. Tada su još bili anonimusi, međutim uz dobar i kvalitetan rad, njihov talent došao je do izražaja. Mislim da to oni danas pokazuju svojim igrama. Jedan Luka Cindrić, proglašen je top pet igračem na svijetu, a Vuko Borozan je najbolje plaćeni igrač u "Veszpremu". Sandro Obranović promijenio je nekoliko velikih europskih klubova. Vremena idu, vremena se mijenjaju, neki uvjeti koji su bili tada, da li se mogu ponoviti. Možda da, možda ne, kažem, vrijeme se mijenja, a i mi se mijenjamo. 

Kako je bilo u "Poreču"?

-Zadovoljan sam razdobljem u "Poreču", stvarno jedan potez u životu, koji je bio pogodak. Otišao sam u klub, koji je u tom trenutku bio malo ambiciozniji od našeg kluba. Stvarno pet godina boravka tamo je pet godina ugodnog života u jednom ugodnom gradu i to neću zaboraviti. Mislim da smo stvarali odlične rezultate tih pet godina i praktički izvlačili maksimum iz ekipe, koja je bila tamo. Moram istaknuti da je bio sličan slučaj kao u "Karlovcu", da su igrači većinom bili domaći dečki, uz dva, tri pojačanja, koja su uvijek neophodna za dobar rezultat. Bili smo u vrhu Premijer lige svih tih pet godina i isto smo došli do nekog maksimuma, gdje jednostavno nismo mogli biti bolji od "Zagreba" i "Nexe-a". Zaista, bilo je to lijepih pet godina. Igrali smo nekoliko godina Ligu za prvaka, nastupali u Europi. Na kraju se dogodila jedna situacija, koja nije bila prepoznata od strane ljudi, koji su mogli pomoći klubu. Bio je trenutak da se u takvu ekipu, koja je bila sastavljena od domaćih igrača, malo više investira, da se dovedu dva, tri igrača i ta bi ekipa bila konkurentna za veće stvari. U principu u našem sportu, uvijek zapne na istim stvarima.

Jeste li mogli i dalje ostati u "Poreču"?

-Pet godina je lijepo razdoblje, ne kažem da ne bi volio ostati tamo duže. Morate znati da je trenerski posao takav, kakav je, teško je očekivati da ćeš negdje biti pet, šest sedam godina. Ja sam spreman bio na promjene i na druge sredine, došla je ova situacija s koronom, koja je pogodila sve grane, ne samo sport. Tako da su se neke stvari morale promijeniti i došlo je do toga da smo se razišli.  

Kakvi su dojmovi sa Svjetskog juniorskog rukometnog prvenstva gdje ste osvojili srebrnu medalju kao pomoćnik izbornika Davora Dominikovića?

-To je stvarno jedno lijepo iskustvo i stvarno jedan veliki uspjeh, kojem se nismo nadali. Bio sam pomoćnik izborniku Davoru Dominikoviću, mi smo preuzeli tu generaciju, rođenu 1998. godine, to je bila izlazna juniorska generacija. Imali smo čast da ih pripremamo i vodimo na Svjetskom juniorskom prvenstvu, to je zaista bilo jedno veliko natjecanje za igrače do 21. godine. Prvenstvo je održano u Španjolskoj, a mi smo ostvarili odličan rezultat, izborili smo srebrnu medalju, u finalu smo izgubili od Francuske. To je sve skupa trajalo tri mjeseca, dobro smo odradili pripremni dio i moram istaknuti da je to izuzetno talentirana generacija. Jednostavno se osjećalo nešto dobro u zraku. Meni je žao što smo zapeli na zadnjoj stepenici, a to je bilo finale s Francuzima.

Kako je došlo do povratka u "Karlovac"?

-U nekom tom prijelaznom vremenu, u kojem je ova kriza pogodila sve grane, pa i sport, došao sam u svoj grad. Nakon odlaska iz "Poreča", otvorila se jedna vremenska cjelina, gdje sam ostao bez angažmana. Dok čekam daljnje svoje napredovanje u trenerskoj karijeri otvorila se mogućnost suradnje, da pokušam pomoći, da budem savjetnik u "Karlovcu". Da trenerica Tatjana, trener Miodrag i ja pokušamo unaprijediti igru momčadi, jer klub uvijek ima ambicije i želje, no klub je pogođen odlaskom mladih igrača u druge sredine. Nekad je dobro imati mlade igrače, a nekad mladi igrači nisu dovoljni da bi se zadovoljili ciljevi. Mi svi znamo da je želja da se klub vrati u Premijer ligu, što nije ni malo lagana zadaća s mladim igračima. Tako da dok sam tu probat ćemo stvarno zajedničkim snagama napraviti pravu klapu, pravu ekipu, koja će dati sve od sebe i onda probati u Prvoj hrvatskoj rukometnoj ligi jug ostvariti što bolji rezultat.

Je li istina da čekate ugovor za odlazak u Katar?

-To su glasine koje postoje, ne bih o tome razgovarao. Naravno da ja kao trener težim nekom svom napretku i da nađem novi angažman, a u ovo vrijeme to je malo teže. U nekim sam razgovorima za angažman, koji nije vezan uz Hrvatsku, Tako da ćemo vidjeti što će biti, za sada sam tu.

U kakvom ste stanju našli ekipu na početku priprema?

-To je jedna vrlo potentna mlada ekipa, koja je sastavljena praktički od igrača, koji su potekli u Rukometnoj školi Karlovac. Radi se o generaciji 2000. godine, a ima i mlađih, rođenih 2002. i 2003. godine. Stvarno ima puno tih mladih igrača i uz dva, tri starija igrača to je okosnica. Uvijek kažem, mladost je dobra, ali tražiti rezultat od mladosti je izuzetno teško. Ono što je jako bitno je uporan rad i strpljenje i mislim da će onda rezultat doći. Kažem, mlada, potentna ekipa u svakom slučaju.

Jesu li sve pozicije pokrivene, treba li dovesti još nekoga?

-U ovom prijelaznom roku mislim da je klub napravio dobar posao što je vratio kući svoje igrače. Uvijek kažem, najcjenjeniji igrač mora biti domaći igrač, a ne igrač koji dođe sa strane. Tako da ova naša ekipa koja broji stvarno puno tih mladih rukometaša, sačinjena je praktički od domaćih igrača i to je dobro. To je pozitivno i za grad i za razvijanje sporta, a da ne govorim kako još ima tih rukometaša po drugim klubovima, koji su otišli da zaigraju u Premijer ligi ili su otišli u neki klub u inozemstvu. Klub je napravio odličan potez što je vratio Dominika i Domagoja Smojvera, koji imaju iskustvo igranja Premijer lige. To je jedan kotačić, koji je dosta bitan u ostvarenju nekog cilja. Tako da govoriti sada o pozicijama koje nisu pokrivene nema smisla. Mi smo stvarno u stvaranju neke ekipe, koja iz dana u dan na treninzima napreduje. Imamo dogovoreno niz utakmica isključivo s momčadima iz Premijer lige. Neka ocjena naše vrijednosti, našeg statusa u Prvoj hrvatskoj rukometnoj ligi jug još nije moguća, Nisam se upoznao s momčadima iz te lige. Stvarno se radi dobro i sigurno je da ćemo se potruditi. Još je prerano da se izbacuju neke ambicije prema van, kad imaš iskustva, onda možeš postaviti ambicije, s mladima nikad ne znaš. Ako bi se već u ovoj sezoni vratili u Premijer ligu, to bi bio fantastičan uspjeh. Bio sam deset godina trener u Premijer ligi, imam dug staž u dva kluba i mislim da znam koja je to snaga, koja je to ekipa koja može participirati u Premijer ligi i da ne ispadne iz nje u prvoj sezoni, već da ostane. Mislim da tu treba još snage i razvijanja tih mladih igrača, uz još koje pojačanje, jer ipak je drastična razlika između Premijer lige i Prve hrvatske rukometne lige jug.

Kakvi su dojmovi iz utakmice sa "Zametom"?

-Ono što je trenerici Tatjani i meni bilo indikativno i dobro je konačan rezultat, koji je glasio 23:23. To znači da smo barem u toj jednoj utakmici postali malo tvrđa ekipa, malo agresivnija ekipa, koja prima malo golova. Moj moto je da obrana pobjeđuje, možeš biti atraktivan i kvalitetan, zabijati golove, ali na koncu pobijedi ekipa, koja primi manje golova. Mi se vrtimo time da nam obrana mora biti forte broj jedan. Malo nas veseli taj podatak da smo primili 23 gola. Jednostavno ćemo vidjeti kroz utakmice koje slijede, na kojem smo putu.

Koliko znači za klub što ima svoje domaće igrače?

-Jedini način da danas u Hrvatskoj klub opstane je da ima svoju školu, svoju bazu domaćih igrača, pa ako stvarno negdje zaškripi koja pozicija, gdje je momčad deficitarna, onda se uzme pojačanje. Bila bi čista utopija stvarati klub i bazirati ga isključivo na strancima, jer to je put i program koji je kratkoročan, traje godinu ili dvije, poslije dolazi do kolapsa. Ono što imamo u Karlovcu s klubom i Rukometnom školom Karlovac, gdje izbacujemo dovoljan broj igrača za prvu momčad, je jako dobro. Financije su te koje stvaraju probleme, pa ti naši igrači odlaze u druge klubove, ne u puno jače momčadi, nego za veće novce.

Prvenstvo počinje tjedan dana ranije, nego je planirano. Je li to problem?

-Da, prvenstvo počinje krajem rujna, to je tjedan dana razlike, očekivali smo početak tjedan dana kasnije, no mislim da to nije problem. Mi smo dovoljno rano počeli s pripremama i imat ćemo iza sebe dovoljno tjedana rada i tih mini ciklusa. Mislim da će ekipa biti spremna i ono što kaže trenerica Tatjana Rašić, radimo kvalitetno, radimo po planu i programu i ne bi trebalo biti problema do početka prvenstva što se tiče spremnosti ekipe. Normalno, tu uvijek postoji mogućnost ozljeda, pokušat ćemo što više preventivno raditi s igračima, jer velik je trenutno plan i program treninga, oni to sve izvršavaju, no ozljede su uvijek tu. Pogotovo nakon ovih izolacija. Kada gledate općenit sport u globalu, puno ozljeda je bilo u svim sportovima, koji sada pokreću sezonu, jer sportaši nisu bili u pravom ritmu praktički šest mjeseci.    

Branko Obradović