Pružiti pacijentu novi osmijeh za mene je nešto najbolje što mogu napraviti u svom poslu

Ona je žena s planom, tako bi se (u šali), najkraće moglo opisati doktoricu stomatologije Helu Puljić. No, iza toga je puno više jer već nekoliko godina, zahvaljujući pozitivnim i pohvalnim komentarima svojih pacijenata, na listi je najboljih doktora koju svake godine objavljuje portal Najdoktor.hr.

-Kad nagrada dolazi od strane pacijenta to onda znači da svoj posao radim dobro i to u konačnici bude prepoznato i pohvaljeno od strane njih koji su meni najbitniji, s kojima radim i koji odabiru mene. Iz tog razloga rekla bih da mi je to najvažnije, komentirala je ovu nagradu.

Razgovarale smo u nedavno uređenoj novoj ordinaciji u koju je preselila u srpnju prošle godine. Nova ordinacija jedan je od planova koje si je Hela zacrtala još kao studentica, zapravo tada još to možda nije bio neki čvrsti plan, nego više nešto o čemu je maštala.

-Prva sam generacija stomatologa, a stomatologija je u velikoj mjeri obiteljski fakultet, jer roditelji većine mojih kolega s fakulteta ili netko drugi iz obitelji su bili stomatolozi. Tako da su oni imali su priliku i negdje raditi, a kad su završili faks imali su riješeno pitanje zaposlenja. Ja nisam. Prvo sam kratko radila privatno, a onda sam dobila posao u Domu zdravlja, a zapravo cijelo to vrijeme sam maštala o svom prostoru, o nekakvoj svojoj maloj oazi koju bih mogla urediti po svojim željama i gdje bi se i moji pacijenti osjećali ugodno. Moja vizija ordinacije nije nekakva sterilna prostorija, koja odiše strahom, nego baš suprotno, želim da se ljudi osjećaju lijepo i ugodno kao da su svom nekakvom dnevnom boravku i da čim uđu u čekaonicu već to bude moment kad krenemo razbijati strah. To je eto bila moja želja i kad nemate taj obiteljski „background“ u smislu stomatologije taj put je malo duži i teži, ali s druge strane možete reći da ste ponosni sami na sebe. Naravno, velika je tu pomoć i supruga i njegovo veliko razumijevanje spram svega toga. Gradila sam malo po malo dok nisam došla do onog što sam u konačnici željela.

Suprug je zaslužan za ugradnju efektno postavljenih rasvjetnih tijela i zvučnika u stropovima i zidovima, pohvalila ga je Hela, a osim toga, kako kaže, ima sreću da ima jako poticajnu obitelj koja u nju vjeruje.

Spomenula je da je uređenjem ordinacije htjela razbiti strah kod pacijenata, a upravo je posjet stomatologu nešto najneugodnije za popriličan broj ljudi, dr. Puljića je mišljenja da za to nema razloga.

- Istina je i sama sam čitala nekakve statistike po kojima navodno 70 posto svjetske populacije ima svojevrsni strah do stomatologa. To ne znači da te osobe ne idu stomatologu već da osjećaju nelagodu kad dođu kod stomatologa. Činjenica je da je stomatologija profesija koja je povezana sa strahom, međutim, danas uz moderne metode, anesteziju i sve što imamo, vjerujem da se i te predrasude razbijaju. Smatram svojom misijom, bar što se tiče mojih pacijenata, razbiti taj strah i stvarno nema veće nagrade i veselja kad dođe netko tko je jako uplašen, a onda to postane jako dobar i suradljiv pacijent koji kasnije dolazi s osmjehom na licu jer zna da će sve što radimo biti popraćeno anestezijom i da će sa svakim korakom biti upoznat. Kad nešto radim onda govorim: „Sad će krenuti voda, sad će hladiti…“ Mislim da je dio straha u toj neizvjesnosti pa tako kad smo gotovi s brušenjem, kažem da smo završili i pacijent može odahnuti jer zna da nema više tog groznog zvuka. Na koncu pristupam tako kako bih voljela da se prema meni pristupa meni kad sam ja pacijent na stomatološkom stolcu. Volim kad mi kolegica kaže, što je sljedeće, što smo napravili i vidim da se takvim načinom rada strah razbija.

S razbijanjem straha od stomatologa treba krenuti od najranije dobi predlaže dr. Hela Puljić, zato radi i s onim najmanjim pacijentima.

-Djeci treba svakako pristupiti na drugačiji način nego odraslima i više se baziramo na igru. Prilikom prvog posjeta stomatologu zapravo ne radimo ništa. Dakle, krećemo od privikavanja. S godinu dana je vrijeme kad bi roditelj trebao dovesti dijete kod stomatologa. Neće dijete pretjerano razumjeti što mi pričamo, ali će se upoznati s prostorom i sa stomatologom i taj prvi posjet je zapravo više namijenjen roditeljima. Educiram ih na koji način djetetu prati zube, kako ukidati bočicu ili dojenje tijekom noći, jer stopa karijesa raste što duže dijete tijekom noći pije mlijeko na bočicu ili doji. Drugi posjet trebao bi biti za pola godine i tako i nadalje, svakih šest mjeseci. Razlog tome je da gradimo međusobno povjerenje. Primjerice, djetetu od godine i pol pokažem sisaljku, prezentiram je kao patkicu, napravim kljun, patkica pije vodu, preporučim roditeljima da donesu omiljenu igračku ili neku lutku, plišanog medu pa njima peremo zube, popravljamo, zapravo igramo se. Dvogodišnjacima ću već očetkati zube, zapravo nešto ćemo napraviti u ustima da dijete dobije dojam što je to. Tako da djeca koja dolaze redovito niti nemaju karijes što je jako dobro. Sa šest godina kad niknu trajni zubi, sljedeći je korak pečaćenje zubi. To je bezbolni zahvat gdje se djetetu zaštićuju šestice i to je prevencija karijesa. Na takav način gradimo povjerenje za dalje tako da usta ostanu u budućnosti bez karijesa.   

S druge strane, raditi s djecom koja nisu prošla ovakav put privikavanja u nekim je situacijama za Helu najteži dio posla.

-Ono što je meni problem je kad dijete dođe prvi put kod stomatologa s osam, devet godina i boli ga zub. Po meni, to je najgore što roditelji mogu priuštiti svom djetetu. Kad dođe takvo dijete moraš mu pomoći, moraš nešto napraviti, a dijete nije naviklo niti na prostor, niti na stomatologa, jednostavno ne zna gdje je stiglo… Težak je zadatak pomoći djetetu, a istovremeno mu se ne zamjeriti. To mi je najmrži dio posla i kad imam takvu situaciju duša me boli.

Najviše voli estetske zahvate, jer to je onaj dio koji izaziva najviše emocija kod pacijenata, a time i kod nje same.

-Estetski zahvati su mi najdraži i to je nešto što stvarno mijenja izgled čovjeka. Zubi su stvarno važni i centralni dio lica zapravo čini osmijeh. Kad prvi put razgovaramo s nekim osmijeh je taj koji primjećujemo i zube općenito. Tako da kod estetskih zahvata imam zapravo pacijentu pružiti transformaciju koja će mu vratiti samopouzdanje. Ljepši osmijeh, budimo realni, zaista otvara vrata u svakom smislu. Pročitala sam da prema statistikama osobe s lijepim zdravim zubima, ne nužno da su savršeno posloženi, ali bitno da su zdravi, će imati više šanse dobiti posao, ostvariti partnerski odnos, tako da je osmijeh zaista jako važan. Pružiti pacijentu na neki način novo lice i osmijeh za mene je nešto najbolje što mogu napraviti u svom poslu. Pacijenti su zbog toga toliko sretni i kad bih vam pokušala opisati kako to izgleda kad cementiramo novi rad i kad se pacijent pogleda u ogledalo, to se ne može se riječima opisati. Ta sreća, nerijetko suze radosnice je nešto čemu želim iznova svjedočiti, a znajući da sam ja sukreator tog osmijeha neizmjerno me veseli.  Podariti takvu vrstu transformacije nadilazi  sam osmjeh, to ima veze s unutarnjim osjećajem, jer osoba se osjeća ljepše, samopouzdanije tako da to znači puno više. Iako će možda više značiti ako smo nekome spasili sedmicu, to neće sigurno izazvati takav val emocija kao estetski zahvat.

Dr. Hela Puljić majka je djevojčice pa nastoji i uspijevala uskladiti obiteljske i poslovne obaveze, što nije uvijek lako.

- Za nekog tko je ambiciozan kao ja teško je ponekad uskladiti obitelj i posao. Voljela bih savladati tu vještinu da za mene završi posao onog trena kad izađem iz ordinacije, ali nerijetko to nije tako. Nadam se da će to s godina postati bolje, ali to sada nije slučaj. Slobodno vrijeme najviše volim provoditi sa suprugom i kćerkicom. Budući da smo suprug i ja dosta ambiciozni i jurimo svaki nekakav svoj san, onda obitelj malo pati i zato vikendima kad smo slobodni nastojimo se posvetiti djetetu, ispuniti njene želje, na primjer otići u zoološki vrt, a najbitnije nam je da smo nas troje zajedno i da to vrijeme pokušamo što kvalitetnije provesti.

Zanimljiva je priča kako je Hela polagala magisterij, kako je pojasnila, zacrtala je da će magisterij završiti prije rođenja djeteta i zaista jest, doduše u trudovima.

-Kad sam upisala magisterij koji je tada trajao dvije godine radila sam u Karlovcu, a živjela sam u Zagrebu. Trčala sam na faks, s faksa na posao i obrnuto i to bile baš dvije intenzivne godine. Kad sam saznala da sam trudna, što nam je bila i želja, moja je misija bila magistrirati do rođenja djeteta. Sve je bilo gotovo, rad napisan i već sam bila u poodmakloj trudnoći kad sam došla prijaviti obranu. To bilo možda desetak dana prije termina za porod. Gospođa u referadi mi je rekla da preporuča da odgodimo i da ću imati vremena kad se dijete rodi. Međutim, ja to tako nisam zamislila pa sam ipak rezervirala dvoranu i obrana je bila u petak. Dan prije obrane išla sam u bolnicu na redovni pregled i doktorica mi je rekla da su prisutni lagani trudovi. Moja reakcija je bila: „Molim?! Trudovi?!“. Pogledala me i pitala čemu se čudim, jer termin je vrlo blizu. Nisu me zadržali u bolnici pa sam se spremila i otišla u petak na obranu. Obukla sam haljinu koju sam zamislila i cipele sa stvarno viskom petom. Suprug se čudio i pitao zar mi nije teško u tim cipelama. Moj odgovor je bio da želim to odraditi sa stilom, ne u nekakvoj ravnoj obući. Kad me vidio jedan od profesora koji je i sam nedavno dobio dijete donio mi je stolicu i rekao da bolje da ja sjedim, iako sam bila i spremna i stajati sat vremena. Magistarski rad sam obranila. To smo isti dan lijepo proslavili. Subotu smo suprug i ja još proveli kupujući zadnje sitnice za dijete, a u nedjelju sam rodila.

Stil joj je, dakle, izuzetno važan, što se ogleda i u novom prostoru, ali i odabiru odjeće, gdje velike zasluge pripadaju njezinoj kćerki.

-Zapravo dok nisam dobila svoju curicu nisam pretjerano nosila haljine, nisu mi bile drage. No, moja djevojčica obožava haljine, isključivo nosi haljine i ništa drugo ne dolazi u obzir pa potiče i mene da  nosim haljine. Tako da, od kad imam nju, puno više kupujem haljine, počela sam ih obožavati i sve više ih nosim. Ona je moj stilist u nekom smislu. Ona je talentirana za gimnastiku i jako to voli. Interesantno je kad dođemo negdje u park, a ona je uvijek u haljini, možda ima ispod tajice, ali je uvijek u haljini, i u toj haljini izvodi sve gimnastičke elemente i penje se na vrh bilo koje sprave.

Na pitanje o budućim planovima odgovara kratko da ih ima, ali nakon otvorenja novog prostora u Marmontovoj aleji na neko će vrijeme stati i uživati, kako kaže.

-Ako želiš ostvariti nešto veliko moraš i sanjati veliko i ja sam i profesionalno i općenito uvijek imala velike snove. Nije bitno da su svi ostvare, ali lijepo je sanjati i lijepo je željeti. Toliko sam željela i sanjala ovo što imam i mislim da je bilo neminovno da se ostvari. Sad ću neko vrijeme uživati u tome. Gušt mi je tu raditi, gušt mi je tu doći, neizmjerno u tome uživam i jako volim svoj posao. Moje je mišljenje da nema uspjeha na profesionalnom planu ako čovjek ne voli to što radi. Ta ljubav mora biti glavni pokretač. Kad sam prije deset godina počinjala maštala sam da ljudima mogu napraviti holivudske osmjehe, naravno da to tada nije bilo ovako kako radim danas, ali iskustvo i rad te dovede do toga. Smatram da još uvijek može bolje i želim napredovati, da budem što bolja i da ljudima mogu pružiti što bolje od sebe, završila je naš razgovor dr. Hela Puljić.