Nije točno da djeca ništa ne razumiju, razgovarajte s njima otvoreno i iskreno

Susret djece s nepoznatim uvijek izaziva brojna pitanja na koja ponekad roditelji i ne znaju kako primjereno odgovoriti. Ono što je svima, kako odraslima, tako i djeci zadnjih mjeseci apsolutno strano je koronavirus. Svi skupa susreli smo se s osjećam nesigurnosti i straha. Suživot s time lakše će podnijet odrasli, nego najmlađi jer oni još uvijek uče prepoznavati osjećaje i upravljati njima. Način na koji im roditelji objasne trenutnu situaciju koja utječe na njihovo bezbrižno djetinjstvo, značajan je za doživljaj i nošenje sa situacijom općenito.

Često je vjerovanje kako djeca ništa ne razumiju, ali ona vrlo brzo prepoznaju kada se u njihovoj okolini događa nešto ozbiljno. Osjete uznemirenost, čuju razne komentare i razgovore i sami stvaraju svoju sliku o situaciji. Njihova bujna mašta ponekad  situaciju postavlja boljom ili gorom od onoga što ona doista jest. Kako razgovarati s djecom, što s njima raditi tijekom povećanog boravka u kući, kako pripremiti djecu na nove mjere i koliko je online škola dobra ili loša za zdravlje, razgovarali smo s psihijatricom dr. Sandrom Bićanić Dobrinić čija je subspecijalnost dječja i adolescentna psihologija.

Smijemo li biti u potpunosti iskreni prema djeci?

S djecom moramo iskreno razgovarati i otvoreno govoriti o osjećajima i stvarima koje i nas odrasle brinu. Razgovor mora biti prilagođen uzrastu djeteta. Tako, na primjer, djetetu školske dobi možemo dati kratke informacije o infekciji koronovirusom, dok razgovor s adolescentima može biti usmjeren na neke njihove interese i upite vezano uz zaraznu bolest.

Kako razgovarati s malom djecom i koja je granica dobi kada taj razgovor može biti ozbiljniji?

Malu djecu treba informirati i pružiti im podršku ako je potrebno kroz razne zabavne i relaksacijske aktivnosti, a najbolje kroz igru. Možemo crtati sadržaje vezane uz zarazu koronovirusom.  U svakom slučaju je dobro da dijete na sebi svojstven i prikladan način izrazi emocije. Ne postoji strogo definirana dobna granica kada razgovor može biti ozbiljniji, već to mora procijeniti roditelj ili skrbnik za svoje dijete. Općenito se smatra da se s djecom predškolske dobi savjetovanje i podrška može voditi kroz igru, a s djetetom školske dobi možemo ozbiljnije razgovarati, ali i taj razgovor svakako treba prilagoditi uzrastu djeteta.

Što raditi s djecom u ovo vrijeme kada nema igrališta i socijalizacije? Kako im objasniti potrebu ostanka u „četiri zida“?

Vlastitim primjerom moramo pokazati djeci da je ostanak u kući jako važan jer tako pomažemo onima kojima je pomoć potrebna. Odrasli ne bi smjeli negodovati zbog ograničavanja izlazaka, već trebaju pokušati djeci objasniti što zaraza znači za stariju i bolesnu populaciju. Kako bi im olakšali novonastalu situaciju, moramo im strukturirati dan. To znači da im okvirno zadamo raspored u danu; kada će učiti, kada imaju vremena za igru i razonodu, kada mogu pomoći u kućanskim aktivnostima, kada je vrijeme za odlazak na spavanje i slično.

Koliko je izostanak socijalizacije kritičan za djecu?

Čovjek je društveno biće pa izostanak socijalizacije teško podnose i djeca i odrasli. Život i navike djece su se drastično promijenili, a situaciju dodatno pogoršavaju i zabrinjavajuće informacije koje kontinuirano dobivaju putem medija. Dugotrajno socijalno distanciranje i socijalna izolacija mogu imati znatan učinak na mentalno zdravlje. Tako možemo očekivati više tjeskobne i depresivne djece, no uz svakodnevnu podršku odraslih i stabilno okruženje to se može pokušati prevenirati.

Govorimo o mjerama za koje ne znamo do kad će trajati. Kako djecu pripremiti na to?

Djecu možemo pripremiti jedino otvorenim razgovorom i dvosmjernom komunikacijom. Pritom se obvezno moramo voditi pouzdanim i provjerenim informacijama o bolesti i mjerama koje su na snazi ili nas očekuju. Svaki razgovor, podrška ili savjetovanje mora biti prilagođen dobi djeteta. Treba razgovarati o krizi u kojoj se nalazimo, ali ne na preplavljujući način za djecu. Ako se može, a ovisno i o karakteru djeteta, najbolje je humorom pokušati predočiti novonastalu situaciju djetetu.

Veliki izazov stavljen je pred učenike, riječ je o nastavi na daljinu. Kako izbjeći kontraefekt digitalne tehnologije na djetetov razvoj ako je već uvriježeno mišljenje da djeca moraju što manje vremena provoditi pred računalima?

Moramo pokušati ograničiti boravak djece pred računalima, što je preporuka i bez obzira na sadašnju socijalnu izolaciju. Djecu treba više informirati o potrebi provođenja zdravih navika vezano uz prehranu, san, ritam dana, tjelovježbu.  Važno je uspostaviti i pridržavati se rutina i rasporeda aktivnosti koje uključuju vrijeme za učenje i vrijeme za igru.(a.r.)

Foto: pexeles