Tema iseljeničkog mjesečnika Matica za mjesec studeni: rijeka Mrežnica

70 godina Hrvatske matice iseljenika

Hrvatska matica iseljenika utemeljena je 1951. godine i već 70 godina priređuje razne kulturne, prosvjetne, sportske, nakladničke i informativne programe namijenjene hrvatskom iseljeništvu. S jednakom pažnjom obraća se svim hrvatskim zajednicama izvan domovine, neovisno o vremenu i razlozima iseljenja, socijalnim, kulturološkim ili drugim kriterijima. Ona je uistinu matica — za sve. Naime, iseljenika hrvatskih etničko-kulturnih korijena, kako se procjenjuje, u pedesetak država svijeta ima više od 3,5 milijuna. Njih Matica, navodi se to u na njihovoj službenoj internetskoj stranici www.matis.hr, ne doživljava kao jedinstvenu skupinu s kojom bi se moglo komunicirati jednim načinom; dapače, svjesni su da se radi o mozaiku raznolikih zajednica koje žive u skladu s uvjetima svoje nove domovine, ali nastojeći sačuvati i dio svoga baštinjenog identiteta.

Zato HMI nastoji razvijati i poticati snažan, višeslojan i trajan dijalog s Hrvatima u iseljeništvu i njihovim potomcima kako bi posredovala činjenice koje govore o sastavnicama hrvatske samobitnosti: povijesnim događajima i ličnostima, prirodnim ljepotama i spomeničkoj baštini, suvremenim zbivanjima i ljudima koji ih pokreću i ostvaruju… o svemu što čini hrvatsku domovinu i narod, kao središnje oslonce identiteta. Istodobno, HMI djeluje i u svrhu očuvanja baštine i etničko-kulturnog lika pripadnika hrvatskih manjinskih zajednica u drugim zemljama, te nastoji na najbolji način odgovoriti posebnim zahtjevima hrvatskih udruga ili pojedinaca izvan Republike Hrvatske, kako bi se rad te ustanove što bolje uskladio s potrebama i željama naših ljudi u svijetu.

Matica je kroz sve godine postojanja i djelovanja također uvijek sudjelovala i u humanitarnim, ekološkim, obnoviteljskim i razvojnim programima građanskih inicijativa, državne uprave i regionalne/lokalne samouprave, pokušavajući pritom pridonijeti raznovrsnosti i dinamici društvenog dijaloga u Republici Hrvatskoj, te između domovine i iseljeništva.

MATICA — mjesečna revija Hrvatske matice iseljenika

Uz obrazovne, kulturne i društvene aktivnosti ova ustanova podupire projekte iz svih područja ljudske djelatnosti – od gospodarstva do sporta – koji pridonose afirmaciji hrvatskoga imena u svijetu. Jedan od najučinkovitijih načina na koji Matica promiče hrvatski kulturni identitet među iseljeništvom i održava ga je hrvatska riječ. Tako je i nastala mjesečna revija Hrvatske matice iseljenika.

Časopis MATICA svojom tradicijom od 1951. godine izlaženja i nazočnošću u hrvatskim iseljeničkim zajednicama diljem svijeta svrstava se među najstarije hrvatske ilustrirane revije. Danas se tiska na sedamdesetak stranica u 2500 primjeraka. Uz stalne pretplatnike Matica se šalje veleposlanstvima, katoličkim misijama, hrvatskim klubovima, udrugama i drugim okupljalištima naših zajednica diljem svijeta. Stigla je i do redakcije Karlovačkog tjednika s obzirom na to da je naš grafički urednik, ujedno i fotograf, upravo svojom fotografijom dao doprinos broju iz studenog ove godine.

Promenada na naslovnici i Mrežnica u naslovu

Prvo izdanje ovogodišnje mjesečne revije Matice iseljenika bavilo se našom Kupom, a jedanaesto na svojoj naslovnici predstavlja temu broja sljedećim naslovom: ''Mrežnica – najdužeg porječja, a najkraćeg toka''. Upravo fotografija ''Promenada u Karlovcu'', našeg Dinka Neskusila, krasi naslovnicu ovog mjesečnika. Rijeke u Hrvatskoj: Mrežnica — motiv koje je urednica časopisa Ljerka Galic odlučila odabrati za ovaj broj, učinilo nas je ponosnima što se prirodne ljepote našeg zavičaja opisuju i predstavljaju našim iseljenicima diljem svijeta.

Tekst Marina Knezovića bavi se povijesnim razmišljanjima o rijeci Mrežnici. Pod naslovom Put u zelenilu, autor piše: ''Ne zna se kada su drevni ljudi prvi put naslutili toplinu jug u dolini rijeke Mrežnice. To je sigurno bilo rano. Još u pretpovijesti ogranci Jantarskog puta, koji je vezivao obale Baltika s Jadranom, prolaze ovom zelenom dolinom.''

O povijesti koja prati porječje Mrežnice

Knezović u svom vrlo zanimljivom članku opisuje povijest krajobraza uz našu zelenu ljepoticu. Tako saznajemo kako su utabane rute kojima su se kretali pretpovijesni trgovci postale ceste koje je koristilo Rimsko carstvo. Dragocjena okamenjena smola s dalekog sjevera išla je u jednom smjeru, a vino i lukuzni proizvodi naprednih sredozemnih civilizacija u drugom. Preko zelenog krajolika kojim teče rijeka Mrežnica prolazila je glavna cesta koja je povezivala provincijsko središte Siscije (Sisak) i luku Senia (Senj) podno vrhova Velebita. Za vrijeme rimske okupacije uz cestu su postavljani miljokazi i sunčani satovi, a izgrađene su i gostionice oko kojih su povremeno nicali i cijeli gradovi. Jedno od takvih naselja bio je Romula Quadrata, koje je vjerojatno zauzimalo mjesto današnjeg Svetog Petra Mrežničkog. Kako je osmanska Turska rasla mijenjala je društveni, teritorijalni i politički krajolik pod svojim utjecajem, pa je tako i rijeka Mrežnica postala dio militarizirane zone u kojoj su mještani igrali dvostruku ulogu seljaka i vojnika, sa zadaćom zaštite zapadne Europe od istočnih upada.

Najstarija tvornica prerade pamuka u Hrvatskoj izgrađena je 1884. godine u mjestu Duga Resa (gdje se, između ostalog, uzgajao i lan i konoplja), uz koju je za njezine potrebe izgrađena najstarija hidroelektrana. Okolnosti koje su uvjetovale osnivanje tvornice bile su dobra željeznička veza s riječkom lukom, kao i prometna veza s unutrašnjošću, te mogućnost korištenja jeftine radne snage uz dovoljnu količinu vode potrebne za tehnološki proces. Proizvodila se preda svih vrsta pamuka, konac, fitilji za svijeće, vata za pokrivače, tkanine za hlače i odijela, platno za jedra, stolnjaci, ručnici, ubrusi, čarape te je u svojim najboljim godinama sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća zapošljavala gotovo 4500 radnika. Pamučna industrija Duga Resa znatno je utjecala i na urbanistički razvoj Duge Rese. A da nije bilo Mrežnice — ne bi bilo niti industrije…

Tok rijeke Mrežnice, specifičnosti i prelijepe sedrene barijere

Jedan od zanimljivih tekstova o Mrežnici u posljednjem broju Matice napisao je Darko Mihelj s naslovom ''Mrežnica — rijeka zelenog krša'' u kojem uz sjajne fotografije piše o riječnom bilinstvu. U podnaslovu stoji: '' Dugačka 64 kilometra, koliko u četvornim kilometrima iznosi površina njezina crnomorskog sliva, u krškom podzemlju povezana je mnogobrojnim ponornicama planinskog zaleđa.''

Vodu ova rijeka dobiva od tzv. Istočne Mrežnice koja ponire u Maloj Kapeli pa se javlja kao Dretulja (ponornica s cretovima i jedna od najčišćih rijeka na Zemlji) koja nestaje u ponorima Plaškog polja. Zagorska Mrežnica također daje vodu Mrežnici. No, otkad je izgrađena HE Gojak, Mrežnica je izgubila čak 40% svog porječja; zbog toga ipak njezini slapovi ne presušuju. Danas se smatra nadzemnim tokom Mrežnice dio od izvora koji se nalazi sedam kilometara od Slunja na vojnom poligonu. Pokraj sela Mrežnice istoimena rijeka dobiva vodu od svoje najveće pritoke — Tounjčice koja se pokraj Turnja ulijeva u Koranu.

Područje Mrežnice pripada Kordunu (koji je dobio ime od francuskoga pojma "cordon militaire" = vojni prolaz/granica, u vrijeme Napoleonove vladavine početkom 19. st.) i karlovačkom Pokuplju. Mrežnica nije duboka rijeka; prosječno tek dublja od dva metra; a najveća joj je dubina 20 metara. Dolina rijeke je većinom kanjonska, a slivno područje Mrežnice ima tzv. snježni kišni režim oborina.

Znatan dio članka posvećuje i sedrenim barijerama rijeke Mrežnice. Naime, autor objašnjava kako je njihov nastanak vrlo dinamičan proces neprestanog mijenja okoliša. Veliku ulogu u taloženju sedre imaju alge i mahovine. Slapovi na Mrežnici nisu nastali samo u članku detaljno opisanim prirodnim kemijskim procesom nastanka vapnenca, već je u tome veliku ulogu imalo i stanovništvo koje je uz tok rijeke izgradilo mnoštvo mlinova. Gradnjom mlinova ljudi su povećavali sedrene barijere kako bi pad vode bio veći i mlin funkcionalniji. Za razliku od ostalih krških rijeka Hrvatske, Mrežnica na svom toku ima 93 sedrena slapa, što je čini jedinstvenom. Većina slapova nalazi se u dijelu gornjeg toka i prekrasni su prizori za nastanak sjajnih fotografija.

Hvala Matici što ju je inspirirao naš zavičaj i što će ta inspiracija na kraju inspirirati i nas same

Od povijesti do prirodnih posebnosti (dio kojih smo vam prenijeli u ovom broju), preko flore i faune, te specifičnosti jezika uz porječje Mrežnice (čime ćemo se baviti u nastavku ove priče u sljedećem broju Tjednika), uz uvijek prisutnu inspiracije umjetnosti kroz fotografiju muze Mrežnice koja je nadahnula urednike i autore članaka posljednjeg broja Matice — važno je osvijestiti da mi koji te prirodne ljepote imamo na dohvat ruke, a premalo uživamo u njima, teško možemo s ovoliko žara pisati/čitati osim ako nismo gorljivi stručnjaci i zaljubljenici u znanost ili fotoaparat.

Nekome tko živi na drugom kraju svijeta u iseljeništvu rijeka Mrežnica je teško i rijetko (možda čak i nikad) dostupna. Njima ostaje uživati u riječima i slici kojima im njihov časopis pokušava dočarati ljepotu i značaj onoga što Hrvatska ima, a nama da nas ovakvi primjeri upute da već ovaj vikend dogovorimo jednu lijepu šetnju uz našu prelijepu zelenu ljepoticu. U dobrom društvu ili sami, svejedno, samo da smo u prirodi, da si osvježimo misli pozitivom i maknemo se od stresne svakodnevice. A uz naše lokalne prirodne ljepote za koju ne moramo plaćati nikakvu ulaznicu niti će nas itko tražiti COVID potvrdu — užitak i odmor su zagarantirani.

(obradio Ivica Pilaković, autori tekstova: Marin Knezović, Darko Mihelj, fotografije: Andrej Prus, Dinko Neskusil, Dalibor Vladović, Luka, Darko i Željka Mihelj)