"Kod mlađih uzrasta najbolji smo klub u Hrvatskoj u disciplini floret"

Mačevalački klub "Karlovac" primjer je marljivog i napornog rada i u trinaest godina klub je došao u vrh hrvatskog mačevanja i među najuspješnije karlovačke sportske kolektive. Jedan od najzaslužniji za brzi napredak mačevanja u Karlovcu je mladi trener s vizijom profesor kineziologije Krešimir Profozić. Klub je počeo od ničega, nije bilo opreme, uvjeti su bili loši, no velikim zalaganjem Krešimira Profozića, članova kluba i roditelja došlo se do toga da je karlovački klub jedan od najboljih u floretu u Hrvatskoj. Klub ima niz reprezentativaca i državnih prvaka. Klub je nedavno nastupio na državnim prvenstvima u disciplinama floret i mač te ostvario zapažene rezultate. O nastupima na ova dva prvenstva, o treninzima, o stanju u klubu i planovima za budućnost razgovarali smo s trenerom Krešimirom Profozićem.

Kako je bilo na državnim prvenstvima u floretu i maču?

-Solidno smo prošli na državnim prvenstvima. U principu su oba državna prvenstva prošla više nego solidno. Dva zlata su nam izmakla malo bez veze, što nije trebalo i neke druge sitnice, koje nisu bile dobre kao na prethodnim prvenstvima, ali vratit će se to.

Posebno su uspješni na državnom prvenstvu u floretu bili mlađi uzrasti, jeste li zadovoljni s njihovim nastupima?

-Imamo sasvim u redu i korektan pomladak, klinci su sposobni, redoviti su na treninzima i što se tiče tih mlađih kategorija do deset, do dvanaest i do četrnaest godina mislim da smo u floretu najbolji klub u Hrvatskoj, a to potvrđuju i same medalje.

Poznato je da je u klubu glavna disciplina floret, da mač jako malo trenirate, no svejedno ste bili uspješni na državnom prvenstvu. Kako to komentirate?

-Nama su treninzi discipline mač razbibriga, da se odvuku misli od floreta, da nije sve isto. No, i tu je bilo medalja, a trebalo ih je biti i više. Trebali smo nastupiti sa seniorskom ekipom i pojedinačno imati četiri, pet nastupa, nažalost zbog bolesti to se nije dogodilo. Tako da smo i tu mogli uzeti više medalja, ali i ovdje nam je izmaklo jedno zlato. Sve u svemu, u principu je u redu.

Tko se posebno istaknuo?

-Mladi Jakov Božić zaista je napravio puno. Ja u floretu duže vremena nisam vidio da se dogodilo nešto takvo, da netko bude prvak u dvije uzrasne kategorije, u svojoj dobnoj kategoriji i kod starijeg uzrasta, Što se tiče Jakova Božića odradio je super prvenstvo u floretu. Do četrnaest godina imao je devet pobjeda, bez poraza, a do dvanaest godina pet, šest pobjeda. Na državnom prvenstvu u maču uzeo je do dvanaest godina brončanu medalju. Apsolutno je od naših članova imao najbolje nastupe na dva prvenstva.

Kako objašnjavate uspjehe u disciplini mač?

-Floret je puno zahtjevniji, puno teži, prije svega fizički, a onda i psihički. Fizički je brutalno jači, pa kada se prebacimo na mač, nama nije problem boriti se, fizički smo jači, pa onda tu nešto kompenziramo što oni znaju neku tehniku ili neke finese i akcije. Fizički smo brži od protivnika, u floretu je teže pogoditi, dosta je manji vrh, a u maču je u principu teže promašiti nego pogoditi. U maču pogodak ako je obostran, ide bod jednom i drugom. Tako da je jasno kao dan da mač nije kao floret i nama dođe za opuštanje.

Kakva je situacija s Antoniom Gojakom?

-Antonio Gojak je malo podbacio. On je u posljednja dva tri mjeseca, nazovimo to, u mini krizi. Nije ostvario rezultate koje smo očekivali. Nadam se da će to proći i da ćemo nastaviti dalje kako treba.

Kakav je na prvenstvima bio ženski dio kluba?

-Ženski dio bio je solidan, iako zapravo mi više računamo s muškim dijelom, s muškim borcima, da budem iskren. Sama kooperacija sa Zagrebom i s reprezentacijom uvijek je puno jača i veća na muškoj razini. U principu, orijentacija nam je primarno na muškima.

Vi ste i trener u reprezentaciji za floret, kakva je suradnja s izbornikom?

-Suradnja je odlična, sve je u redu. Od početka do danas izbornik Darko Limov, treneri Filip Škeljo i Sanjin Kovačić odlično surađujemo. Suradnja je uvijek na obostranu korist i obostrano zadovoljstvo, sve se radi nekako u interesu za hrvatsko mačevanje, pogotovo na međunarodnoj razini. Svi želimo kvalitetne i što bolje rezultate i odnosi su normalni, kakvi trebaju biti.

Kakva je situacija s međunarodnim natjecanjima?

-Za tjedan dana Antonio Gojak trebao bi nastupiti u sastavu U23 hrvatske reprezentacije na Mediteranskim igrama u Italiji. Gojak je trebao ove godine nastupiti na Europskom seniorskom prvenstvu i na Europskom U23 prvenstvu. Prvenstva su bila zakazana za svibanj i lipanj, zatim su odgođena za rujan i na kraju nisu niti održana. Tako da smo trebali imati nastupe na velikim natjecanjima, ali ona nisu održana.

Može li hrvatsko mačevanje imati svoje predstavnike na Olimpijskim igrama u Parizu?

-Mi smo u svakom slučaju spremni, ne samo mi u Karlovcu, nego u kompletnoj Hrvatskoj, pogotovo u disciplini floret za muške. Mi smo manje, više uvijek spremni. Tako da nas neće iznenaditi ako bude organiziran neki turnir ili ako bude otkazan, nećemo plakati ili ne znam što raditi. Tako da ja mogu reći da je muški floret spreman kada god zatreba. Trenutno najbolji floretaš u Hrvatskoj, bez ikakve dvojbe, je Petar Fileš. Prije tri tjedna organiziran je Svjetski kup u Zagrebu, gdje je od 150 natjecatelja Fileš bio drugi. Izgubio je 13:15 u finalu od Mađara, Tako da od 150 vrhunskih boraca biti drugi nije mala stvar. Imao je šest eliminacijskih pobjeda u grupi i još pet, šest pobjeda u drugom dijelu. Tako da je Petar Fileš vrhunski odradio taj turnir. On je malo stariji od Antonia Gojaka. Pariz je za manje od tri godine, a prije Olimpijskih igara bit će kvalifikacije. Da li ćemo uspjeti pomrsiti račune nekima, teško je već sada reći, zbog turnira koji i jesu i nisu. Hoće li biti dovoljno turnira, hoćemo li si moći to financijski priuštiti, to je pitanje, jer bez nastupa na turnirima ne možemo konkurirati. Neki put Hrvatski mačevalački savez ima novaca, neki put nema. Uglavnom, naš cilj je raditi sa svima i da svi budu što bolji, bez obzira koliko godina imaju.  

Kakva je situacija s treninzima u klubu?

-Radimo redovno, konačno smo se vratili u malu dvoranu Osnovne škole Dubovac. Da treninzi su u redu, konačno smo na starom mjestu, nema više selidbe iz dvorane u dvoranu, tako da je taj dio u redu. Redovito jednom tjedno idemo u Zagreb na sparing s reprezentacijom, to jest sa zagrebačkom selekcijom. Tako da smo to počeli što više prakticirati na korist svih boraca, da se može napraviti neki međunarodni rezultat.

Je li pandemija napravila veliku štetu u klubu?

-Po meni nije, moram reći da mi nismo imali problema, dapače, nama se u pandemiji čak članstvo nešto i povećalo. Došla su kvalitetna djeca, koja mogu nešto i napraviti. Mi s druge strane u klubu smatramo da je najvažnija stvar trening, mi ne plačemo za natjecanjima. Trenirati se mora uvijek, bez obzira na sve. Tako da je taj dio osnova svega. Mislim da pandemija nije napravila nikakvu štetu djeci u našem klubu, jer nitko nije previše plakao za turnirima. Svi su znali da kada jednom krene, da će to opet doći, da će biti puno turnira. Nije bilo niti motivacijskih problema s djecom na treninzima da nešto odrade. No, malo sam se ja odmorio od tih silnih vožnji vikendom po Europi, dobro mi je došao odmor.

Koliko imate reprezentativaca u klubu?

-Što se tiče reprezentativaca, Antonio Gojak je seniorski A reprezentativac, Anton Mravunac je seniorski B reprezentativac, a Luka Bublić je kadetski reprezentativac. Reprezentacija se formira tek od kadeta na dalje, a kadeti su od 14 do 17 godina. Jakov Božić ima dvanaest godina, on je tu, dogovoreno je da može ići u Zagreb na sparinge kao mlađi. On je na dobrom putu, ali se mora još malo strpjeti do kadetskog uzrasta.

Kakva je financijska situacija u klubu, možete li krpati kraj s krajem?

-Možemo krpati kraj s krajem, još uvijek uz pomoć Zagreba, nažalost, sve se to skupa polako odvija, ali nadam se da ćemo s idućom godinom i s nekakvim promjenama kriterija unutar Karlovačke sportske zajednice konačno dobiti profesionalca na puno radno vrijeme i to nam je u svakom slučaju najbitnije. Sljedeća dva tjedna su ključna. Sada je već prošlo trinaest godina kako redovno donosimo medalje, stvaramo nove sportaše, održavamo stare sportaše, poboljšavamo klub, imamo reprezentativce, predstavljamo klub, grad i državu na natjecanjima diljem Europe. Mislim da bi stvarno bila šteta da se to ne nastavi i u principu mislim da smo zaslužili profesionalca.

Jeste li zadovoljni sa svime što je do sada učinjeno?

-Krenuli smo od nule, baš ništa nismo imali, imali smo jednu rukavicu, jednu masku, ništa nismo imali. Apsolutno sam zadovoljan onim što smo postigli, zadovoljan sam s djecom i s roditeljima i s količinom truda koju su ta djeca ulagala u treninge. Gledajući samo opremu, koju smo imali prije desetak godina, a koju imamo danas, to je nezamislivo. Mislim da je velika stvar da u ovako malom gradu imamo reprezentativce, koji se bore s olimpijskim i svjetskim prvacima. Po meni je to velika stvar, na svjetska prvenstva i svjetske kupove ne ide se svaki dan. Iz jednog Karlovca boriti se protiv velikih sila i olimpijskih pobjednika, doći do toga nakon desetak godina rada, mislim da je to stvarno u redu.

Vi ste u desetak godina u klubu stvorili reprezentativce, a nekim klubovima starijim od vas to nije uspjelo. Kako to komentirate?

-Ja mislim da sve na kraju dana, ne baš sve, ali veliki dio ovisi o treneru i o školi koju trener ima i o njegovu znanju. Neki klubovi mogu trajati pedeset godina, a za trenere imaju nestručne osobe, a od trenera kreće sve. To je prvi kontakt s djecom, i tako dalje. Poznavajući karlovački sport dosta tu ima problema. Negdje u klubu ima dobrih trenera, upoznat sam i s time, kvalitetnih i obrazovanih, ali nažalost uprava kluba tjera svoje, onda tu opet nastaju problemi. Reklo bi se, puno babica kilavo dijete. Tako da neću ulaziti u druge klubove. Nama je uzor Nogometni klub "Ajax" iz Amsterdama, ja to moram reći. Mi "Ajax" imamo na svom grbu, to je grb našeg kluba u Karlovcu. "Ajax" je klub koji je najbolji na svijetu za razvoj mladog nogometaša. Imao sam priliku i sreću biti u toj školi nogometa i pisati o tome. Tako da su oni nama uzori, mi uvijek gledamo kako da stvaramo svoje sportaše, a ne da kupujemo. Gledamo kako da ih poboljšamo, kako da otežamo treninge, da otežamo situaciju, da ih stavljamo u što veću stresnu situaciju. Tako da je nama uzor klub iz Amsterdama, a ne neki drugi veliki klubovi, koji samo kupuju nogometaše, to može svatko. Rad s mladima osnova je svega, tko to ne razumije nije mu mjesto u sportu.

Koja vas natjecanja očekuju u idućem razdoblju?

-Vozim Antonija Gojaka u Italiju na Mediteranske igre. Trebali smo ići na Svjetski kadetski kup u Budimpeštu, ali je to otpalo. Imamo za mlađe dobne kategorije početkom prosinca jak međunarodni turnir u Zagrebu. Dva tjedna nakon tog turnira, bit će natjecanje u Ljubljani. Nakon Nove godine bit će turniri Svjetskog kupa, jedan u Bratislavi. Sve će se još vidjeti, ništa se ne zna sigurno.