Proljetni ples penzića i dupina

Kad se u prošlonedjeljno podne poznati katamaran "Mali Marino" vraćao u pristanište u Selcu tamošnji šetači zastali su a gosti na terasama kafića i restorana bome i ustali da vide tko to pjeva i pleše na palubi. I bili su zatečeni kada je na mulo izašla skupina karlovačkih umirovljenika i posložila se pred brodom da bi i kamere zabilježile posljednje trenutke njihova trodnevnog međusobnog i druženja s morem i prvim lijepim danima, nakon obilja kiše, bure i nekih drugih nedaća. Ono je upravo tom plovidbom "staklene" i prozirne površine uz obalu do Jadranova pa natrag uz propeti Krk, uz ples jata dupina pod pramcem i uokolo, okrunjeno.
- Kad ćemo opet ići?
Bilo je to najčešće pitanje koje su postavljali voditelju putovanja, očekujući da će se to dogoditi već sljedećega četvrtka, no loše vremenske prognoze "otpuhale" su tu mogućnost. Pao je dogovor: "Prvi sunčani vikend je naš!"
Ni za povratka te skupine članova Matice umirovljenika Karlovca u savršeno udobnom autobusu nije se, kao ni u sva tri dana vikenda, čuo nijedan prigovor na bilo što. Samo riječi zadovoljstva, zapravo oduševljenja tih dvadeset ljudi s gotovo 1500 godina "životnog iskustva".
A da će tako biti dalo se naslutiti već po dolasku. Iako se putovalo kroz kišu, a vjetrovi ljuljali autobus, dolazak u Hostel "Karlovac" razvedrio je njihova lica. Zapravo su bili zatečeni, jer su dočekani kao američki gosti s punim novčanicima. Šalu na stranu, ali to je bio tek početak: na recepciji ih je dočekao osmijeh Margite Hreljac, koji nije silazio s njezina lica. Direktor Hostela Dario Smojver uvijek je bio "tu negdje" i diskretno pratio jesu li zadovoljni ili im nešto treba. Osim kad bi nakratko nestao s torbom u kojoj je bila oprema za tenis.
Početno iznenađenje kvalitetom hrane u ljubaznosti kuhara i poslužitelja potrajalo je do kraja. Ovo nije reklama nego istina.
Iako je subotnje jutro bilo još u tragovima noći s kišom i burom koja nekima nije dala spavati, većina je u 8 sati bila na sportskom terenu uz more i vježbala predvođena trenerom. Uslijedila je šetnja uz more, ali i šok za prolaznike: nekoliko naših umirovljenika sunčalo se, a onda zaplivalo u moru. A njegova temperatura bila je samo 14 celzijevaca.
Sve to ostalo bi samo san i želja penzića da nije bilo značajne potpore Grada Karlovca, vlasnika istoimenoga hostela. I zasigurno bi bilo drukčije da domaćini nisu bili kakvi jesu. I da gosti nisu bili takvi.
Rekli su domaćini, a bome i voditelj kafića u tom kompleksu: Nikada nismo imali takve goste, vi ste nekako drukčiji, stalno ste veseli, šalite se, družite...!
Ako itko sumnja da su pandemijske mjere "zaobiđene" – griješi! Griješi i ako misli da su spomenuti politika i izbori!

Željko Miličević