"Nećemo plesati samo jedno ljeto"

Te subote nakon pobjede odbojkašica "Karlovca" nad ekipom "Don Bosca" kojom je osiguran ulazak u Superligu, predsjednik kluba Đuro Batinić nije izdržao. Emocije su bile jače. Batinić je sišao na parket čestitao igračicama i treneru Goranu Zecu, stalno ponavljajući da je to veliki uspjeh. Tako je bivši nogometaš doveo odbojkašice u najelitniji rang hrvatske ženske klupske odbojke. Predsjednik Batinić živi za klub, zajedno sa svojim suradnicima iz vodstva odrađuje sve zadatke, kako bi igračice imale što bolje uvjete. To je ustvari jedna sinergija igračica, stručnog stožera i vodstva kluba. Ulazak odbojkašica u Superligu povijesni je uspjeh karlovačkog ženskog sporta. O svemu tome razgovarali smo s predsjednikom Odbojkaškog kluba "Karlovac" Đurom Batinićem.

Čestitke na velikom uspjehu i kako je uopće došlo do njega?

-Od kako sam ja predsjednik, išli smo na stvaranje jedne piramide u klubu, jer bez toga nema pravog sporta. Pravi sportaš uvijek želi biti bolji. Imamo veliku bazu, više od 160 djevojčica, na žalost samo osamnaest dječaka, koji sada uopće nisu trenirali zbog ove situacije. Sve se posložilo, prvo smo išli na to da educiramo trenere da dobiju prave licence. Gorana Zeca, koji je jedan od najboljih hrvatskih trenera, posudili smo godinu dana zagrebačkoj "Mladosti", gdje i danas "plaču" da se vrati. Međutim, njegovim povratkom sigurno se podignula kvaliteta prve ekipe. Moram reći da su te cure strašne profesionalke, htio sam da ih na neki način nagradimo, pa sam prvi put uveo hranarine, minimalne, ali su ipak hranarine da im se da priznanje za predani rad. Taj predani rad uz stručno vodstvo Gorana Zeca i moram reći Irene Zdjelar, koja ga je mijenjala dok je bio u "Mladosti" i isto je kvalitetno radila, donio je rezultate. Goran Zec i Irena Zdjelar u tandemu su stvorili jednu kvalitetnu ekipu. S obzirom na visinu naših igračica, one su tehnički najobrazovanije igračice u ligi.  

Kako ste nadoknadili tu visinu?

-Kada smo predviđali da najprije uđemo u Prvu hrvatsku odbojkašku ligu, pa za tri godine u Superligu, međutim ostvarilo se ranije, falila nam je jedna visina i jedna igračica. Goran Zec je znao koja mu pozicija treba, naravno to je struka i mi smo njemu dali zadatak da nađe takvu igračicu i on ju je pronašao. Trener je uspio dovesti Doris Barić, a mi smo kao Uprava našli sredstva da se to ostvari. Bio je to pun pogodak. Uspjeli smo ući u Superligu, što je zbilja fantastičan uspjeh sa curama iz našeg grada i naše županije, a jedino pojačanje bila je Doris. U Superligi imat ćemo problem, jer nam naša domaća igračica Tjaša Malnar odlazi na studij u Ameriku, na račun odbojke. Platit će joj studije i tamo će igrati odbojku. S obzirom da ona odlazi, mi moramo naći zamjenu.   

Koliko je ustvari bio doprinos Doris Barić ovom uspjehu?

-U našoj statistici trideset posto poena u svakoj utakmici je od Doris Barić, blokovi i čisti poeni. Ona je točka na i, koju je trener Goran Zec prepoznao, a mi smo je uspjeli dovesti. Ona je zaista igrala odlično, njen doprinos je ogroman i sigurno da je vrlo zaslužna za ulazak u Superligu.  

Bez sinergije igračica, stručnog stožera i vodstva kluba nema uspjeha. Jeste li zadovoljni tom sinergijom u vašem klubu?

-Gledajte, ja sam u sportu 50 godina i kao igrač i kao funkcioner, a to mi je i struka i čim sam došao u klub postavio sam neke regule, koje su vodile k tome da se klub sredi, da bude rad i red. Tu je i ambicija, koja mora biti da bi se uspjelo. Te su ambicije bile dosta velike, no mi smo ipak uspjeli. Znači, složili smo jedan koncept, koji vodi prema uspjehu i na sreću uspjeli smo. Moglo se dogoditi i da kiksamo u nekim stvarima. Svojim velikim iskustvom, uz čast svima u Upravi, oni će to i sami reći, neke sam stvari predvidio. Na primjer, cure su išle u prvi razred Gimnazije, znao sam da će za četiri godine ići studirati u Zagreb i gotovo, raspada se ekipa. Prvi zadatak bio je kupiti kombi, sami smo ga kupili za 200 tisuća kuna na pet godina leasinga. Otplatili smo ga u tri godine i uštedjeli dvadeset tisuća kuna na kamatama. Taj kombi sada prevozi igračice iz Zagreba u Karlovac na četiri treninga, što je strašna sinergija. S obzirom da četiri, pet igračica studira online, a samo su dvije u Zagrebu, kombi je bio preskup, pa smo onda našli preko jedne tvrtke u pola cijene mali auto. Dakle, to su predviđanja unaprijed što se mora učiniti da bi se uspjelo. Tako smo počeli i od tog kombija, tako smo počeli i od educiranja trenera, a tako smo počeli i s prikupljanjem sredstava izvan Karlovačke sportske zajednice. Karlovačka sportska zajednica maksimalno nas je pratila u onim iznosima, koje mi dobivamo, i ali i sami su nam isticali da moramo i sa strane nešto naći. Jedan limit bio nam je i taj Covid, jer gdje dođeš ljudi manje rade, teško je za plaće, tako da je bilo dosta teško pronaći neka sredstva, ali ipak smo uspjeli. Jako sam sretan. Sada tek slijedi rad, moramo se pripremiti za rujan, jer ne bi htjeli plesati samo jedno ljeto.  

Bili ste cijeli život u nogometu, sada ste uspješni u odbojci, kako to objašnjavate?

-Ono što ja uvijek znam reći, bio sam sportaš, to je plus da znam kada si u nekom problemu s nekim ili sam sa sobom. Znam srediti neke iskre koje se događaju u ekipi, znam porazgovarati s igračicama i trenerom da se to sredi. S druge strane znam da je sport rad i red. Da sam u bilo kojem klubu zadaci su isti, putovanja, hrana, rekviziti, plaćanje troškova, sve je u principu isto, samo je drugi sport. Da sam u nogometu, vjerojatno bi radio kao u odbojci.  

Kakav će biti sastav u idućoj sezoni, jeste li već razgovarali s Doris Barić?

-Već smo prije mjesec dana razgovarali s Doris Barić. Ona je obećala da će prvi razgovor biti s nama. S obzirom da je ona divna cura i sprijateljila se s našim djevojkama, kao da je odrasla u Karlovcu, vjerujemo da ćemo uspjeti u tome da ona ostane. Problem je u tome, a što sam već rekao, da Tjaša Malnar odlazi u Ameriku, pa nju moramo zamijeniti. Inače je trener Goran Zec planirao dovesti još jednu igračicu, koja će biti na razini Doris Barić. Praktički moramo dovesti dvije igračice i da Doris ostane. Za to trebaju financijska sredstva, ona nisu ogromna, ali moraju imati neki prihod, kao i domaće igračice, tu ja ne pravim razliku. Sada je na nama da riješimo tu financijsku situaciju, da možemo sve pratiti. Iskreno ću vam reći, ako nam je proračun bio 400 tisuća kuna, sada nam treba 800 tisuća kuna godišnje. To su putovanja po cijeloj Hrvatskoj, Split, Kaštela dva put, Osijek, Dubrovnik, to već nosi puno novaca, onda tu je devet selekcija mlađih uzrasta. Tu će se trebati rastrgati. S obzirom da se radi novi pravilnik u Karlovačkoj sportskoj zajednici, koji je star petnaest godina, tu će se neki bodovi dobiti. Dobit ćemo više sredstava, nego do sada, ali svejedno će to biti malo, pa ćemo se morati svi potruditi da dođemo do te brojke da bi sve funkcioniralo.

Nakon pobjede nad ekipom "Don Bosca" primijetilo se i kod Doris Barić puno emocija, čak je i pustila suze. Kako to komentirate?

-Iz nje je to spontano izašlo, ona je došla kao pojačanje, no mi smo je prije svake utakmice znali u razgovoru rasteretiti. Imala je jednu vrstu pritiska da je ona ta koja mora nositi, ona je stvarno nosila, ali si je dala preveliki teret. Ja sam joj rekao, Doris, to je sport, jedan dan ti ide, drugi ti ne ide, ne možeš sama sebe kriviti. Moram to reći, da naše druge cure nisu igrale na potrebnoj razini, ne bi mogla ona sama ništa učiniti. Znači, sinergija svih njih donosila je rezultate. Tako da smo htjeli skinuti njoj taj teret, ipak ona sama po sebi zna zašto je došla. Zato je ona bila presretna kada smo uspjeli ostvariti cilj. To je i njezin osobni uspjeh kao pojačanja, a i cijela ekipa je nosila nju i ona njih.

To je zaista veliki uspjeh karlovačkog ženskog sporta, što je presudilo?

-Presudio je predani rad i kvaliteta stručnog kadra i angažiranje tih djevojaka. Ako je 100 posto izraz za dvadeset treninga, one su sve skoro u 99 posto. Tu i tamo, ako je netko bolestan. One nisu propustile treninge, tih razloga nije bilo, da ne bi došle na trening. To je natjeralo nas u Upravi da to nagradimo, a onda su i one prepoznale da je to bitka za dobar rezultat, da prestaju biti rekreativke, da postaju prave profesionalke. Ja sam njima govorio i prije nego su počele dobivati prihode, da su prave profesionalke po radu, jer ja sam bio sportaš, pa znam što je rad. Tako da su to one shvatile, a trener je taj koji je vrhunski stručnjak i on ih je izgrađivao i dizao na višu razinu i uz ovo pojačanje mi smo uspjeli ostvariti cilj. Po meni je recept rad, red i disciplina.

Imate ukupno 160 djevojaka, ali mlađi uzrasti nisu trenirali, je li vam to veliki problem?

-To je veliki problem, djeca su ostala bez treninga i bez razvoja. Drugi problem su članarine. Mi nismo mogli naplaćivati članarine, kada nema treninga. To je nama između osam i deset tisuća kuna mjesečni gubitak, a godišnje oko sto tisuća kuna. Ti trebaš naći tih sto tisuća kuna, to nam je dodatni problem. Mislim da će Grad Karlovac prepoznati naš uspjeh. Gradonačelnik Damir Mandić i županica Martina Furdek Hajdin dali su nam podršku da ne plešemo samo jedno ljeto, da zbilja stvorimo kvalitetnu ekipu. To je 99 posto naših igračica, domaće cure su to, hoću da naše cure igraju, ali u jednom trenutku ti treba pomoć da bi ostvario ulazak u viši rang. Trebamo sada biti u sredini tablice, da ne ispadnemo u prvoj  sezoni iz Superlige. Imamo dobre mlade cure s kojima se kvalitetno radi i što je vrlo važno imamo sve više visokih cura. Nadamo se da će one jednog dana zamijeniti ove pridošle.   

Je li moguć povratak muške odbojke?

-Gledajte, ja sam u sportu pedeset godina, sada sam shvatio zašto je teško u odbojci. Imali smo raspise po školama za djecu, ali Covid je to zaustavio, no ne odustajemo od muške odbojke i uvijek ćemo djecu tražiti po školama. Gledajte, ja sam bio nogometaš, kada je netko bio neozbiljan ili nije bio koncentriran, ja uzmem loptu ili bilo tko i sam nešto napravim, zabijem gol. U odbojci toga nema, ako ovaj ne primi dobro loptu, ovaj drugi ne igra. Dakle, tu se traži kod djece vrhunska koncentracija. Djeca su naučena biti pet minuta koncentrirana, pa pet minuta ne. Uvijek se pričalo prije da tko nije uspio u nogometu ili košarci, otišao je u odbojku ili rukomet. Takva je bila nekada priča, sada se to izmijenilo. Tu je sada naš zadatak da dovedemo mlade dečke i da se počne od nule s njima raditi.   

Vaš uspjeh primjer je svima u Karlovcu da se može. Smatrate li da je to važno i za daljnji razvoj sporta u Karlovcu?

-Da, to je dobar primjer da se može. Gradonačelnik Damir Mandić dobro je rekao na jednom sastanku, da ako nemamo prave prve ekipe, onda djeca nemaju uzore. To je ta rečenica koja nama daje za pravo da će se i Grad Karlovac isto angažirati da nam pomogne da ostanemo u Superligi.

Trener Zec često zna hvaliti igračice kako su odlične na treninzima, to mu je jako bitno. Što mislite o tome?

-Goran Zec ima pet treninga s domaćim igračicama, koje ne putuju, a četiri s onima koje putuju. Svaki put ima stručnu analizu, točno se zna tko što mora raditi na utakmici i to donosi rezultate i protiv ekipa koje su nominalno jače od nas. Mi ih iznenađujemo i pobjeđujemo baš zbog tog njegovog serioznog rada. To su cure upile i praktički su na njegovom putu. Njihov spoj daje rezultate.