Ljubavna priča za Valentinovo: "Trideset godina ljubavi i vjernosti Vjekoslave Žužinjak i Mije Bosiljevca"

Vjekoslava Žužinjak, danas 82-godišnjakinja i Mijo Bosiljevac, 87-godišnjak zajedno u skladnoj vezi žive već punih trideset godina, a u Dom za starije i nemoćne osobe Sveti Antun došli su prije godinu dana i to baš 14. veljače, na Valentinovo.

Vjekoslava i Mijo upoznali su se nakon što su i jednom i drugom umrli supružnici iz prvog braka.

Vjekoslava je radila u tadašnjoj Juti, a Mijo u DIP-u i početku su se, kako kažu sastajali na cesti kao poznanici, upoznavali se i počeli zaljubljivali te su jedva čekali sljedeći dan da se ponovno vide. Ta zaljubljenost je, napominju, s vremenom prerasla u pravu ljubav, međusobno povjerenje, razumijevanje i podršku i tako je ostalo do dan danas.

-Ona je bila sama, a i ja sam bio sam, tako smo se složili i više jedno bez drugog ne možemo. Puno je ljepše u dvoje, čovjek kad je sam je kao siromah. Ovako se ja kada imam potrebu požalim Vjekoslavi, isto tako i ona meni, te pomognemo jedno drugom kada zatreba u bilo čemu. Znamo da uvijek imamo jedno drugo pored sebe, ističe Mijo.

Prije dolaska u Dom živjeli su u kući u Donjem Pokupju.

-Hranili smo svinje i kokoši, sadili krumpir, kukuruz i ostalo povrće u vrtu. Trebalo je i drva cijepati i nositi, a sada smo ostarjeli, ne možemo više sami brinuti o sebi, a i ne želimo da naši potomci koji rade i imaju svoje živote moraju brinuti o nama. Imao sam i motor i bicikl, sada se više ne osjećam sposobnim ih voziti, tako da sam ih prodao, napominje.

Osim toga, kaže kako Vjekoslava ima i poteškoća sa zdravljem i zbog svega toga su odlučili prijaviti se u Dom gdje su nakon deset godina čekanja prije godinu dana i primljeni.

-Bilo nam je uvijek lijepo zajedno, neki put je došlo i do manjih trzavica kao i kod svih drugih, ali smo uvijek sve takve trenutke zahvaljujući ljubavi i razumijevanju uspjeli prebroditi, naglašavaju Mijo i Vjekoslava.

Mijo kojemu je sin prije više godina tragično stradao ima dva unuka, Marina i Sinišu i praunuka Maksima koji ih inače redovito posjećuju.

-Ali sada zbog situacije s koronom mi ne smijemo van, niti nitko kod nas, ali čujemo se redovito telefonom.

Inače, osobljem u Domu su jako zadovoljni, kažu kako su svi vrlo uslužni i ljubazni.

Mijo napominje i kako im je u ovo vrijeme pandemije prilično dosadno, nisu smjeli ni na hodnik, nego su boravili samo u sobi te „šetali od vrata do prozora kako bi malo pogledali što ima vani“, a hranu im donose u sobe. Vrijeme si svakodnevno krate gledajući televiziju i slušajući radio u sobi.

-Sada slobodno malo izađemo na hodnike i na zrak u krugu Doma, to smo već  jedva dočekali, ističe ovaj za svoje godine prilično vitalan čovjek.

Kaže i kako su se cijepili protiv gripe, dva puta su cijepljeni protiv korone i sedam puta testirani.

Uglavnom se žali na bolove u koljenima koje svakodnevno masira, ali svjestan je da godine idu i želja mu je „da samo ovako ostane“.

Njegova životna suputnica posljednjih 30 godina, Vjekoslava Žužinjak pred više desetljeća ostala je bez supruga iz prvog braka s kojim ima sina Stjepana i kćerku Ankicu. Ima i četvero unučadi, Valentinu, Ivanu, Roberta i Kseniju. Oni također gotovo svaki dan zovu u Dom i interesiraju se kako su.

-I moji i Mijini potomci od početka se međusobno jako dobro slažu kao da su svi prava braća, a isto tako su jedni i drugi puni poštovanja i prema nama, tako da smo doista jedna velika skladna obitelj, zaključuje Vjekoslava.