Dr. Zvonimir Bischof prebolio Covid-19: Zahvalio medicinskom osoblju OB Karlovac na izvanrednim naporima koje ulažu

Svakodnevno slušamo i apele i upozorenja da zaštitimo od korone one najranjivije, a to su osobe starije životne dobi kao i osobe koje imaju neka kronična oboljenja. U većini slučajeva upravo su to osobe kod kojih Covid-19 ima najpogubnije posljedice.

Po ovim kriterijima u rizičnoj je skupini bio i doktor Zvonimir Bischof koji se nedavno oporavio od Covida-19. Naime, umirovljeni liječnik, pune je 42 godine radio u karlovačkoj bolnici, specijalist je otorinolaringologije sa subspecijalizacijom audiologije, u 86. godini je, ima smetnje sa srcem, ugrađen mu je pacemaker, ima KOPB ili jednostavnije rečeno kronični bronhitis. Ne zna gdje se zarazio koronom, a čudi ga da se supruga iako su stalno zajedno nije zarazila.

-Apsolutno sam bio kandidat da se ne izvučem. Moram reći da nisam baš bojažljiv, ali treći dan boravka u bolnici je bio kulminacija. Desilo mi se da sam disao kao riba na suhom, a efekt je bio nula. Već sam se oprostio s obitelji, jer sam mislio da je kraj. Preko noći ipak sve lagano krenulo na bolje, ispričao je dr. Bischof.

U bolnici je proveo 16 dana, a svoj oporavak, smatra, u velikoj mjeri duguje ekipi mladih liječnika karlovačke bolnice koji vode brigu o Covid pacijentima.

-Htio bih zaista staviti akcenat na jednu mladu ekipu vanrednih stručnjaka kod nas u bolnici, na čelu s  doktoricom Tatjanom Tokić Vuksan Ćusa i doktorom Ivanom Mitrečićem, oboje s Odjela za pulmologiju. Tu je još puno mladih, što specijalista, što doktora, budućih specijalista, ali i uz potporu svih ostalih u bolnici u onom drugom dijelu koja je ostala normalno raditi. Ovo dvoje je složilo izuzetan spektar liječenja gdje su obuhvatili sve, ne samo antibiotike, nego i novitete o kojima sam čitao dok još nisam bio zaražen, sve su primijenili na shemu na kojoj sam liječen, istaknuo je dr. Bischof.

Uz liječnike, nikako nije zaboravio istaknuti niti medicinske sestre i tehničare, jer smatra da su oni osnova svega.

-Oni su ti koji sve to moraju sprovesti, a uz to moraju odraditi i niz drugih poslova, kao što je i njega bolesnika. Morate znati da su tu i nepokretni bolesnici, koje treba ne samo njegovati nego i hraniti i sve ostalo. Uz to ima i pacijenata koji su bez svijesti što je još veća briga. To je jedna grozna trka, oni su trčali u tim skafanderima, u kojima je grozno vruće, s jednog kraja na drugi. Kod jednog pacijenta je infuzija prestala, kod drugog se već trebala staviti… To je strahoviti napor, a pogotovo u tim skafanderima, nastavlja doktor.

Budući da je sam duže od dva tjedna proveo na Covid odjelu, želja mu je da svima koji cijelu situaciju shvaćaju možda i neozbiljno dočara u kakvim uvjetima i koliko naporno rade zdravstveni djelatnici, a kad se liječnik nađe u poziciji pacijenta vidi i sve one sitnice koje bi možda nekom drugom promakle.

- Gledao sa sestre vukle i selile boce s kisikom koje su za glavu, glavu i pol veće od njih, a da ne govorimo koliko su teže. Gledajući to bilo me je strah da to ne bi palo na neku od tih curica. To su nisu čak niti sve sestre s iskustvom, jer sustav je sve povukao. Stotinu je tu radnji koje treba odraditi. Zamislite samo kad je čovjek bez svijesti, duplo je teži i tog čovjeka moraju dizati. To je zaista fantastičan napor i jedna čudna energija koju oni imaju, dodao je.

Dr. Bischof se nada da će kao što je bilo i obećano, zdravstveni radnici dobiti nagrade za svoj trud.

-Ako je itko je zaslužio nagrade onda su to ti ljudi koji nesebično i van svojih mogućnosti rade i daju sve od sebe da što više nas sretnika preživi, a  i ja sam jedan od njih. Zato neizmjerno hvala svima, i doktorima, i sestrama, i tehničarima, i svima koji rade u tim apsolutno nemogućim uvjetima, poručio je Zvonimir Bichhof.

U vrijeme Domovinskog rata dr. Bischof je bio jedno vrijeme i ravnatelj bolnice. Pitali smo može li se to vrijeme i tadašnji uvjeti rada uspoređivati s današnjima.

-U vrijeme agresije mi smo bili 800 metara od prve linije. U to vrijeme je vladalo veliko jedinstvo. Nikad nije bilo problema da se operacija ne obavi jer nema doktora, anesteziologa, instrumentarki… Naše sestre pa i svi drugi koji su radili su svoju djecu drugima ostavljali i trčali u bolnicu. Takav entuzijazam ja više nikad poslije nisam vidio. Dozvolit ću si pa ću reći da su u to vrijeme glavni teret podnijeli vojska, policija i zdravstvo. Sada u situaciji covida samo je zdravstvo ostalo, kaže dr. Bischof.

Ističe da postoji još dosta nepoznanica o virusu, no da se ipak treba pridržavati smjernica koje su donijeli stručnjaci.

-Suludo je da se tih smjernica ne pridržavamo. Imamo razne teorije, od toga da virus ne postoji, da je to zavjera farmaceutskih kuća za plasiranje cjepiva. No, ako postoji ta ekipa ljudi koja daje sve od sebe u zdravstvenom sustavu onda bi to trebalo cijeniti, dodaje Bischof.

Dodaje da Covid ne bira, na odjelu s njim bilo je i novorođenčadi, djece od tri godine, ali i dosta pacijenata u srednjim godinama.

-Stravično je kako sad punimo bolnice, dnevno prelazimo po 4000 zaraženih, a još je stravičnije da dnevno imamo više od 50 umrlih. Znam, opet će netko reći to stariji ljudi, ljudi koji imaju i ostala oboljenja koja pospješuju sve to skupa. To je činjenica, ali ne možemo se tek tako odreći svih tih ljudi. Ipak su oni mladima ostavili štošta dobroga. Samo bih ponovio, ako netko može u skafanderu provesti radno vrijeme mislim da onda može svatko staviti masku kad je među ljudima da se ta zaraza ne širi tako drastično, poručio je nas kraju dr. Zvonimir Bischof.

Foto: Dinko Neskusil