Blagdan je Svih svetih

Prvoga dana u studenom obilježavamo blagdan Svih svetih.

Svi sveti, Sesvete, Sisveti, Sisvete ili Svisveti, svetkovina je u Rimokatoličkoj crkvi, kojom slavimo one svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života. Kako ne znamo poimence sve koji su umrli na glasu svetosti, Crkva je odredila ovaj dan kada se zajednički moli za sve svete i blažene, poznate i nepoznate.

Spomen mučenika, zajednički različitim crkvama, počeo se slaviti od 4.stoljeća. Prvi tragovi općeg slavlja Svih svetih zabilježeni su najprije u Antiohiji i to upravo u nedjelju nakon Duhova. Papa Grgur III., u 8.stoljuću, premjestio je ovaj blagdan na 1. studenoga kako bi se poklopio s drevnim keltskim blagdanom »Samhain« koji je označavao Novu godinu. Na taj je način odgovorio na zahtjeve irskih monarha.

Papa je stoga izabrao 1. studenoga kao datum godišnjice posvete jedne kapele u bazilici sv.Petra relikvijama svetih apostola i svih svetih, mučenika i ispovjednika i svih savršenih pravednika koji počivaju u miru po čitavome svijetu. U vrijeme Karla Velikog blagdan je već bio izuzetno proširen, a kralj Luj Pobožni proglasio ga je 835. g. zapovjedanim blagdanom. Proglas o tome izdan je na zahtjev pape Grgur IV uz pristajanje svih biskupa.

Svi sveti  su blagdan i  neradni dan u Republici Hrvatskoj.

Među narodom obično se ovaj blagdan povezuje s obilaskom groblja i uređivanjem grobova, pa tako i spomenom na mrtve. Ipak, u Crkvi se Spomen svih vjernih mrtvih ili Dušni dan obilježava dan kasnije, 2. studenog, kada se sjećamo svih svojih dragih pokojnika.

Pohodi grobovima i grobljima u tom pogledu redoviti su znak pažnje i vjere. Tog dana vjernici mole za duše svojih dragih pokojnika, za njih pale svijeće na grobovima, prisustvuju misi, povezujući se tako svojim molitvama s njima. Tako je Dušni dan ili Dan svih vjernih mrtvih, izraz kršćanske nade i vjere u zagrobni život.