Razgovor: Goran Cvitak, osnivač i trener Taekwondo kluba "Prana"
"Bilo je teških trenutaka, krajem 2018. godine čak sam htio i odustati"
VIŠE IZ RUBRIKE

Taekwondo klub "Prana" osnovan je 2009. godine, a nedavno je doživio vrhunac svog predanog i napornog rada otvorenjem trening centra u bivšoj vojarni u Luščiću. Klub je svojim snagama uredio prostor za treniranje, koji je zaista vrlo kvalitetan i pruža članovima kluba sve pogodnosti. Do sada se treniralo na tri lokacije, u prostoru kluba u Senjskoj ulici, te u dvoranama Osnovne škole Grabrik i Ekonomsko-turističke škole. Sada će se trenirati samo u novom trening centru u bivšoj vojarni u Luščiću i u prostoru u Senjskoj ulici. Članovi kluba mogu se sada mirno posvetiti treninzima i natjecanjima, kojih je ove godine vrlo malo zbog pandemije. Najzaslužniji za uređenje trening centra, ali i za sve uspjehe kluba, je osnivač i trener Goran Cvitak. Razgovarali smo s ovim vrijednim sportskim djelatnikom o uređenju sportskog centra u Luščiću, o radu u ovoj kriznoj godini, natjecanjima koja slijede i planovima za budućnost.
Novi klupski prostor u bivšoj vojarni u Luščiću je otvoren. Kako se sada osjećate?
-U travnju 2017. godine kada smo ušli u prostor, taj prostor nije davao nikakve nade. Ja sam imao viziju cijelo vrijeme i u tom startu, ali teško je bilo i u tih nešto više od tri godine bilo je izuzetno puno truda, donatora, roditelja, djece, članova, prijatelja, obitelji, svi su pomagali. Bilo je teških trenutaka, krajem 2018. godine čak sam htio i odustati. Jednostavno sam tada vidio da je to pothvat koji nisam očekivao na početku samog rada, ali ipak smo uz pomoć prijatelja i obitelji izgurali to do kraja. Meni je drago, mislim da je još draže toj djeci koja treniraju tamo.
Otvorenje je bilo jako lijepo, podršku vam je došao dati i gradonačelnik Damir Mandić. Jeste li sada zadovoljni?
-Izuzetno sam sretan što su na otvorenje došle neke osobe, prvenstveno osobe koje su konstantno sudjelovale u pomoći od početka do kraja. Kao što sam napomenuo, roditelji članova, prijatelji, donatori, obitelj, a naravno i gradonačelnik Damir Mandić davao nam je podršku, a od samog početka bio je upoznat s radovima. Bio sam izuzetno sretan što je došao na otvorenje, što je dao podršku i uputio lijepe riječi u svom govoru i naravno što nam je rekao da će taj prostor biti naš i da se ne moramo bojati u neko kratko vrijeme da ćemo morati izaći iz tog prostora. To mi je imponiralo. Veseo sam što se sve lijepo odradilo, došli su i novi predsjednik Karlovačke sportske zajednice Željko Šančić, predsjednik Zajednice sportova Karlovačke županije Želimir Feitl, ne smijem zaboraviti Marijetu Ćelić, koja nam izuzetno pomaže, kada god trebamo pomoć. Moram spomenuti i ljude iz Karlovačke županije, donatore i moram zahvaliti restorani Vami, koji nam je pripremio jedan prekrasan i fini catering, kao jedan donator, koji nam je pomagao i u radovima u prostoru.
Od čega se sve sastoji prostor?
-Znači zgrada ima 550 kvadrata, veliki prostor se sastoji od dosta popratnih prostorija. Na jednoj strani razbili smo zid koji je bio noseći, to je bio veliki pothvat, i financijski i što se tiče rada. Morali smo armirati stupove i stavljati i profile gore. Statičar je naravno morao odraditi svoj dio, tako da je tu bio veliki ulog. Znači imamo dvoranu od 140 kvadrata i jednu od 70 kvadrata. Kako nemamo financija, ovu treću dvoranicu smo ostavili za proljeće, ali potreba nam je zaista i za tom dvoranom, s obzirom da više nećemo koristiti školske dvorane, koje nam je financirala Karlovačka sportska zajednica. Također, u središtu zgrade nalazi se jedan veliki hol od 70 kvadrata, koji nam u početku nije odgovarao, jer ima veliku kvadraturu po zimi za zagrijati, a bio je i neiskoristiv, nismo imali za njega neki program. Sada smo vidjeli kada se sve to popunilo da je i taj hol u biti iskoristiv i da se tu mogu zadržavati roditelji i djeca s obzirom na distancu. Imamo dvije svlačionicu, tri sanitarna čvora i tuš kabinu, čak nam je u planu napraviti i saunu. Sve će to biti s vremenom.
Koliki su bili kompletni troškovi?
-Oko 700 tisuća kuna, možda i nešto više. Materijal je bio oko 350 tisuća kuna, a isto toliko bio je vrijedan i posao. Kako se kaže na sitnicama se skupi dosta troškova, neke sitnice nisam čak u početku pratio, što mi je žao. Da, okvirno je negdje to cifra od 700 tisuća kuna. Kada smo ušli u prostor, iskreno mislili smo malo poriktati zidove, ali to je ipak stara građevina, pa se otvorio krov, pa se otvorio plafon. Zatim se vidjelo da se moraju i grede mijenjati. Pod se morao betonirati prije same postave. Puno je tu bilo posla.
Što će biti s prostorom u Senjskoj ulici?
-Prostor u Senjskoj ulici ostaje, pošto nismo uredili tu treću dvoranicu, koja nam je neophodna, pa smo zadržali prostor u Senjskoj ulici s obzirom na broj članova i grupa. Sada su sve škole u dvije smjene, pa nam je problem održavati treninge za svih deset grupa. Moramo sve treninge prilagođavati za večernje termine, poslije 19 sati. Prostor u Senjskoj će nam dosta pomoći. Nema više treninga u dvoranama Osnovne škole Grabrik i Ekonomsko-turističke škole, to je šest puta tjedno, to je jedan mjesečni iznos, koji sada više ne mora plaćati Karlovačka sportska zajednica.
Kakva je situacija s treninzima?
-Od lipnja odrađujemo treninge u novom prostoru, od trenutka kada je bila gotova velika dvorana. Treninzi nisu prestajali za natjecatelje s obzirom da je državno prvenstvo trebalo biti u lipnju, pa je odgođeno, zatim je trebalo biti 19. rujna, pa je opet odgođeno. To je problem za natjecatelje, jer su morali konstantno pratiti svoju kilažu i skidati kilograme i sudjelovati u pripremama da budu spremni i onda tjedan dana prije prvenstva dođe odgoda. Tako da smo cijelo ljeto funkcionirali, treninzi su se održavali svakodnevno, čak i dva treninga dnevno. Imali smo ljetni kamp u Mrežničkom Brigu, nismo htjeli ove godine s obzirom na situaciju ići u Hostel Karlovac u Selcu, ali iduće godine definitivno ćemo ići. Ljetni kamp je trajao sedam dana, vratili smo se i od početka rujna krenuli i s treninzima i s upisima i sa svim grupama.
Zna se situacija s bivšom vojarnom u Luščiću, ali čini mi se da ste ipak mirni nekih pet godina. Kakve vi imate informacije?
-Da, tako je nekako na otvorenju rekao i gradonačelnik Damir Mandić. Vjerujem da će situacija ići u našu korist, nakon četiri, pet godina, ako i dođe do nekog rušenja, da će se napraviti jedan sportski centar po našim gabaritima, gdje ćemo onda moći nastaviti raditi. Ne bit mogao ponoviti ovo, ponovo nešto tako raditi, tri godine je i obitelj patila.
Hoće li biti uskoro natjecanja?
-Kako sada stvari stoje bit će i to državna prvenstva. Poziv je izašao i već su počele prijave za državno prvenstvo kadeta i juniora, koje će biti održano u Zagrebu, 10 i 11. listopada. Nakon toga 24. listopada slijedi seniorsko prvenstvo. Naši natjecatelji i treneri već su iscrpljeni od svega, no opet su snašli snage da se pripreme za prvenstvo. Vjerujem da će rezultati biti kvalitetni. Za sada su ova dva državna prvenstva jedina natjecanja, koja su u planu za ovu godinu.
Što znači natjecateljima što nema brojnih turnira?
-To smanjuje motivaciju, treniraju više od deset godina i njima je uz ljubav prema taekwondou motiv i osvajanje medalja. Naravno, ako turnira nema, motivacija jednostavno splasne i dolazi do gubitka volje. Tu smo mi treneri od početka, praktički od 15. ožujka do danas morali biti izuzetni psiholozi, kako bi to održavali u ravnoteži, držali njihov tempo, pratili njihove želje da oni i dan danas budu motivirani i spremni za turnire i treninge.
Ima li klub kandidate za medalje na ova dva državna prvenstva?
-Imamo kandidate za medalje na državnim prvenstvima, vodimo osam juniora i četiri kadeta i bit će tri seniora na seniorskom državnom prvenstvu. Vjerujemo da će biti dosta medalja, i zlatnih i srebrnih i brončanih. Vjerujem da će se potruditi, da će malo i ždrijeb pomoći, ali ne oslanjamo se na sreću, nego na rad.
U Karlovcu su tri taekwondo kluba i sada sva tri imaju dobre uvjete za rad. Možemo li očekivati medalje s velikih natjecanja?
-Trenutno ne vidim viziju većih rezultata sva tri karlovačka kluba kroz godinu, dvije. Vjerujem da će u budućnosti uspjeha biti, djece zaista ima i ima i talentirane djece. Veći problem je ne samo kod nas, nego i šire, problem pretile djece, pa je dosta djece koja su potpuno nekordinirana, jer se ne kreću, sjede uz televizor i vise na mobitelu. To jedan veliki problem, mi moramo s tom djecom krenuti od temelja, a oni kada dođu u određene godine, a da se nisu jedno osam godina dovoljno kretali i dođu kod nas u klub, gubi se na njih puno vremena. Naravno, ima puno djece koja pokazuju izuzetan, izniman talent i vjerujem da će rezultati ova tri kluba, ali i ostalih klubova u županiji, doći u dogledno vrijeme.
Kako ste uskladili rad u klubu, jer imate razne vrste i grupe članova?
-Morali smo jednostavno program uskladiti potrebama današnje djece u klubu. Imamo deset grupa, koje su raspoređene po godištima, po pojasevima, imamo natjecatelje i rekreativne grupe. Oni koji se ne žele natjecati nastavljaju trenirati u rekreativnim grupama, oni koji pokazuju volju prelaze u natjecateljske grupe. Od listopada pokrećemo i grupe za roditelje članova kluba, ali i za ostale, koji za sada nemaju vezu s klubom. Tako da pozivam sve da se uključe u taekwondo rekreaciju, odnosno u taekwondo funkcionalne treninge.
Jeste li zatvorili financijsku konstrukciju uređenja prostora?
-Nisam još zatvorio financijsku konstrukciju, iz kluba je išao određeni dio financija, ali i iz obitelji, svi su tu pomagali. Financijska konstrukcija neće biti zatvorena još neko vrijeme. Vjerujem da će se prepoznati uloženi trud, da će klub dobiti svoju poziciju u Karlovačkoj sportskoj zajednici onako kako treba. Vjerujem da će se sada normalno krenuti s treninzima i da će i članarine pokriti određene troškove i da ćemo početi funkcionirati kao prije pola godine. Kada je 15. ožujka došlo do zatvaranja svega, mi smo zatvorili dvorane, ali smo startali s online treninzima za djecu, gdje su se članarine plaćale onoliko koliko su roditelji mogli, s obzirom da su i neki roditelji ostali bez posla. Tako da smo tu zadržali neki minimalac kako bi pokrili osnovne troškove. Kada je došlo ljeto, startali su najveći poslovi, bili smo bez treninga i prihoda, ali izgurali smo i to. U rujnu smo organizirali otvorenje novog prostora i vjerujem da će sada sve ići na bolje.