Sve popularnija turistička atrakcija - Žitna lađa

Budimo turisti u svom kraju, poručuju nam prvi ljudi turizma, a osobito od kad živimo s koronom. Kažu nam da ako bolje poznajemo vrijednosti  mjesta gdje živimo bit ćemo bolji domaćini. Tako smo se uputili u nedjeljno prijepodne do Brođana i ukrcali na žitnu lađu „Zora“, jednu od karlovačkih turističkih atrakcija. Devedeset-minutno putovanje Kupom od Brođana do Kamenskog i natrag pokušali smo doživjeti i „vidjeti“ očima gostiju.

Njih 12-ero, osmero Zagrepčana i četvero Siščana na 25-metarskoj lađi, kakvom se u 18. stoljeću  od Siska do Karlovca prevozilo žito, dočekali su domaćin Ivan Padežanin, a u pomoć je priskočila i Jasmina Cvetković, koja je dio projektnog tima Žitne lađe Zora. Za kormilom je spreman bio kapetan Ivica Špelić.

Padežanin, ne samo domaćin nego i vodič, priča o srušenom željezničkom mostu, gdje je nekad prolazila pruga do Siska, o bunkerima koji su služili za čuvanje mosta i svjedoče o njezinoj važnosti. Priča Ivan i o čapljama, kornjačama, ribama i paru orlova štekavaca koji su se naselili u blizini. Koliko mu je poznato jedini je to par na ovom području.  Tišinu na Kupi remeti samo njegova priča i tiho brujanje motora lađe. Ispričao je i kako su lađe nekad vukli ljudi, uz pomoć užadi vezane za jarbol.  Radoznalog je mladića iz Zagreba „upregnuo“  u, u nedostatku boljeg izraza recimo drveni jaram, kakve su lađari nosili preko prsa.  Dolazimo do Kamenskog gdje se pruža pogled na Pavlinski samostan, a kapetan polako okreće lađu i vraćamo se u Brođane.

Tata Vjeko na nagovor prijatelja doveo je devetogodišnju Saru i 11-godišnju Kiaru iz Siska da vide Kupu u gornjem toku. Djevojčice su tatu iznenadile kad su rekle da je Kupa ljepša u Sisku, a Sara je iskoristila priliku i „provozati“ lađu, zasjela je za kormilo, a je li se bojala sudara, Sara kaže:

-Ne nisam pa nemam ti ja pojma kako se vozi brod.

Siščani su nakon vožnje nastavili u Aquatiku, a tamo su nastavile i prijateljice Maja i Renata iz Zagreba koje su u Karlovcu često. Maja kaže barem jednom tjedno, a s njima su bile njihove kćeri Dina i Erin. Na lađi su bile prvi put, ali akvarij je djevojčicama već dobro poznato i omiljeno mjesto koje su posjetile već nekoliko puta i tamo su im omiljene male ribe. Renata je Karlovac „otkrila“ prije pet godina, a onda ga je, hvali se, otkrila i prijateljici. I tako se usmena predaja proširila.

-Znam da korak po korak ta priča ide i drago mi je kad vidim da su ljudi prepoznali da Karlovac nudi više od onoga što su mislili. Svi su pozitivno i ugodno iznenađeni, imaju ideju da će se ponovo vratiti, jer ima još onog što nisu vidjeli ili žele ponoviti iskustvo koje su proživjeli. Moram priznati da je u Karlovcu napravljen veliki napredak, kazala je Renata.

Romana i njezin suprug Stjepan iz Zagreba, o Žitnoj su lađi čuli od Romanine prijateljice s posla i odlučili s djecom, Lanom i Lucasom sami se uvjeriti kako je ploviti Kupom. Za izlet su imali samo riječi pohvale.

-Izlet je jako lijep, odnos je jako prijateljski i domaćinski od strane vlasnika broda i nevjerojatno je to da si možete  priuštiti vožnju brodom od sat i pol, a udaljeni ste samo sat vremena od Zagreba, rekao je Stjepan. Inače uvijek aktivna obitelj, puno vremena provodi na izletima, a nakon plovidbe odlučili su ostatak dana provesti na Foginovom kupalištu.

Kako je rekao Stjepan domaćini su se potrudili za srdačan prijem. Nazdravilo se domaćom rakijom i likerima, a djeca s domaćim sokovima, sve s obližnjih OPG-ova, Marinković, Pievac, Prpić, a Jasmina Cvetković dodaje da surađuju i s drugima u županiji. Ivan Padežanin je napomenuo da su u ponudi inače i domaći kolači, ali zbog korone ih trenutačno ne nude.

Korona im je definitivno promijenila planove za ovu godinu, naime, kako su krenuli s projektom i plovidbom Žitne lađe „Zora“ tako je i interes gostiju rastao. Prve godine od skromnih 500 gostiju prošle su godine imali 2.500, promidžbom preko agencija za ovu su godinu imali rezervacije za oko 5.000 gostiju, ali ih je korona zaustavila. Veliki dio njih trebali su biti Kinezi.

Cvetković i Padežanin ističu da od domaćih gostiju ima dosta ljudi s Kvarnera i iz Istre, Dalmacije, Zagorja, a od stranih dolaze Slovenci, Mađari, bilo je gostiju iz Australije, SAD-a, Indije, kao i Poljaka, Čeha, Slovaka…

Kad je više gostiju plovi se i po nekoliko puta dnevno, a uz spomenuti kraći izlet, duža je plovidba do ušća Korane u Kupu, mada kapetan Ivica Špelić priželjkuje i plovidbu do restorana Kvaka kad to vodostaj Kupe dozvoljava.

Petrinjac na privremenom radu u Karlovcu ispravlja me i kaže da je stalno zaposlen i da se nada da će ovdje dočekati mirovinu, a iza njega su godine iskustva u riječnoj plovidbi. Plovio je Savom, Dravom, Dunavom, ali i Rajnom, Majnom i drugim europskim rijekama. Kaže, unatoč dobroj zaradi vani odluči se vratiti u Hrvatsku i našao se za kormilom Žitne lađe. Od teretnih brodova dugih i do 180 metara sad plovi 25-metarskom lađom.

-To mi je kao da vozim čamac, priča Ivica, ali i napominje da je plovidba rijekom ipak zahtjevnija od plovidbe morem.

-Kupa je divlja rijeka i uvijek moraš paziti. Općenito na rijeci ne može kapetan ostaviti kormilo i uključiti automatiku, ovdje je čovjek bitan. I moraš dobro poznavati kud ploviš, a Kupu poznajem.

Ivica je završio brodarsku školu u Sisku koju danas upisuje sve manje djece, a to ga ne čudi, jer sve je manje posla za riječne kapetane.

Ivan Padežanin je njegova desna ruka i „Katica za sve“ – domaćin, vodič, animator…  Naime, Žitna lađa nudi i druge sadržaje osim turističkih putovanja, a plovi cijele godine, mada zimi samo od podneva do 15 sati, zbog svjetla i hladnoće. Zimski su gosti najčešće razne snimateljske ekipe, ornitolozi, fotografi, to su uglavnom Skandinavci, Nijemci ili Britanci, a prevoze i stručne ekipe koje obavljaju mjerenja i istraživanja na Kupi.

Lađu se može unajmiti za djevojačke večeri, godišnjice mature, mladenci je unajmljuju za fotografiranje, zatim za prve pričesti i ostale svečanosti, a gosti moraju sami osigurati catering. Ivanov je posao da goste zabavi, ali i da pazi na njihovu sigurnost ako se previše „opuste“. Podijelio je i neka od iskustava sa zabava.

-„Najopasnije“ su žene na 20. godišnjici mature kad se nakon duže vremena opuste, ali moram istaknuti i jednu posebnu djevojačku večer. Mladenka je imala 70-ak godina, kao i njezine prijateljice na djevojačkoj. Moram priznati da od glazbe sviramo zbilja svašta, ali pjesme koje su one slušale nisam znao gotovo niti jednu.

Na kraju Jasmina Cvetković i Ivan Padežanin kažu da ima i planova za daljnje nadopunjavanje sadržaja ovog turističkog proizvoda, a razmišljaju i kako oživjeti, odnosno gostima pružiti doživljaj da vuku lađu, kao što je bilo nekad.

Foto: Igor Čepurkovski