Marija Janžetić, direktorica AB gradnje: Krenula s tvrtkom od nule, danas zapošljava 150 radnika

Protekla dva mjeseca govori se o posljedicama korona krize u gospodarstvu, koje nisu mimoišle niti građevinski sektor. To je bio i povod za razgovor s Marijom Janžetić direktoricom jedne od uspješnijih građevinskih tvrtki u našoj županiji  - AB gradnja. Govorila je o trenutačnoj situaciji, ali i o karijeri,   ove godine slavi 25 godina na čelu tvrtke, kako se uopće odlučila za građevinu, ali i čime se bavi kad nije u tvrtki.

Marija Janžetić ističe da se AB gradnja od male lokalne tvrtke kroz deset godina razvila u vodeću tvrtku visokogradnje te je prepoznatljiva i šire od Karlovačke županije. Zapošljavaju oko 150 radnika i ostvaruju prihod veći od 160 milijuna kuna.

-AB gradnja je svih ovih godina bila solventna i likvidna, nikada niti jedan dan nismo imali blokiran račun, uvijek s visokim rejtingom i bonitetnom ocjenom A1 te ju poznavatelji svrstavaju među najznačajnije tvrtke visokogradnje u Hrvatskoj, dodaje Janžetić.

Na pitanje kako se korona kriza odrazila na rad tvrtke Janžetić kaže da se krize ponavljaju svakih deset godina pa je naučila boriti se s time.

- U prvi trenutak svi smo zastali, nije se znalo što ćemo i kako dalje. Prvo smo išli spašavati ljude, podijelili smo radnike, radilo se u smjenama, radilo se od doma. No, već drugi tjedan smo shvatili da možemo raditi uz određene mjere zaštitite. Sve smo mogućnosti iskoristili i dobro je to funkcioniralo, na primjer; na jednom velikom gradilištu u Zagrebu gdje gradimo 320 stanova dnevno smo radili raspored radnika da ne dolaze u kontakt, organizirali smo dodatne sanitarne čvorove, kontejnere za smještaj, kombije, automobile da nije više od pet ljudi na istom mjestu i ako se unatoč poduzetim mjerama ipak nešto dogodi da ne bi bilo masovnog obolijevanja. U prvo vrijeme nije bilo dezinfekcijskih sredstava niti  maski za nabaviti pa smo naručivali na razne načine. Čak smo bili jedni od onih koji su potakli da se u našoj županiji počnu šivati maske. Mogu samo reći da niti jednog oboljelog nismo imali.

Zbog korone, na šest gradilišta na kojima je angažirana AB gradnja , radovi su stali. Osim privatnih investitora, neće se nastaviti radovi niti na nekim gradilištima koje je tvrtka dobila na javnim nabavama, jer je zbog korone nekim gradovima i županijama smanjen priljev u proračun.

-S obzirom na povećane troškove i prekid radova na nekim gradilištima  u travnju smo predali Zahtjev za državne potpore za očuvanje radnih mjesta rekla je Marija Janžetić . U trećem mjesecu nismo, jer sam računala da će korona kratko trajati i da  ćemo to samostalno prevladati.

Naime, u ožujku i travnju, 50 ljudi nam je završilo u samoizolaciji, s obzirom da su to pretežno ljudi iz Bosne, najprije su tamo bili minimalno dva  tjedna u samoizolaciji, a kad  su se konačno vratili morali su u Hrvatskoj još  dva tjedna u samoizolaciju. Trebalo je organizirati im izdvojeni smještaj, prehranu i sve ostalo kako je naš Stožer naložio.

Svi se pribojavaju jeseni i kakav će rasplet ili novi zaplet korona donijeti, ali Janžetić je  optimistična.

-Što se tiče ostalih gradilišta ne očekujem dodatna zatvaranja jer su već u poodmakloj fazi i bila bi velika šteta i za nas kao izvođače i investitore da se gradnja prekine. Očekujem da ćemo to završiti. Kako će biti na jesen, hoće li biti novih poslova? Vjerujem da smo naučili živjeti i raditi s koronom i da će se nastaviti raditi uz novo normalno i da ćemo naći dovoljno posla za svojih 150-ak radnika.  Planiram pokrenuti vlastitu investiciju izgradnju stanova u Zagrebu već ove godine. Radi se o 130 stanova i nekoliko poslovnih prostora. Pripremamo jednu investiciju i ovdje u Karlovcu, također stambeno-poslovnu zgradu, ali to je za 2021. godinu. Optimist sam i vjerujem da ćemo uz  poduzete mjere nastaviti  raditi normalno.

Marija Janžetić otkrila je i kako se uopće našla u građevinskoj struci, što ili bolje rečeno tko ju je na to potaknuo.

-Građevina je za mene s jedne strane bila slučajnost, a s druge strane ljubav na prvi pogled. Naime, nakon prve dvije godine koje sam završila u karlovačkoj gimnaziji s obzirom da sam voljela kemiju, upisala sam treći razred srednje kemijske škole. Za vikend je u posjetu iz Zagreba došao stric Perak koji je radio kao inženjer u Tempu. Bio je zaljubljenik u građevinu i s ljubavlju je pričao što radi, što radi njegova forma, koliko je to dinamičan i raznolik posao.  Što je on više pričao u meni se rađala sve veća i veća želja da i ja tako stvaram za sadašnje i buduće generacije. U gradnji i povezanim poslovima prepoznala sam posao koji će me ispuniti u svakom pogledu. Moji roditelji su tada bili u Njemačkoj, mobitela nije bilo, novaca su mi nešto ostavili, ali ne dovoljno za život u Zagrebu. Osim toga to je bio moj prvi odlazak u Zagreb. Ipak, rekla sam, idem, nekako ću se snaći. Odluka je pala, ispisala sam se iz srednje kemijske škole, pronašla stan u Klaićevoj u đačkom domu i upisala u Zagrebu građevinsku srednju školu i kasnije fakultet, kaže direktorica AB gradnje.

Prvih dvanaest  godina radila je u jednoj slovenskoj tvrtki, kao glavni inženjer gradilišta i u komercijali.  Tadašnji poslodavci su u srpnju 1995. pokrenuli  u Hrvatskoj novu tvrtku i imenovali je za direktoricu.  Tu počinje priča o AB gradnji koja je pred nju stavila nove izazove.

-Kad sam 1995. godine napustila siguran inženjerski posao u Sloveniji i prihvatila se stvaranja AB gradnje dobila sam na posudbu osnovni alat i 20-ak radnika te jedan projekt gradnje za tržište. Sagraditi nije bio problem jer tu sam tu bila doma, ali trebalo je sve prodati, pisati ugovore, voditi firmu u svakom pogledu, savladati osnove računovodstva i prava. Drugi izazov je bio otkup vlasničkih udjela od većinskog vlasnika. Stavila sam sve na kocku, digla kredite, stavila pod hipoteku doslovno sve što sam imala, a kad ni to nije bilo dovoljno pozajmila sam dio od ljudi koji su vjerovali u mene.

Voditi građevinsku tvrtku, kako kaže nije jednostavno, a osobito ne za ženu.

-Voditi jednu građevinsku firmu zahtijeva puno rada i osobnog odricanja, a za ženu taj posao zahtijeva dvostruko više i rada i dokazivanja. Ono što se za muškog kolegu direktora podrazumijeva da zna i može to žena mora dobrano pokazati i dokazati. Naravno, uz uspješno vođenje firme od žene se očekuje da je i domaćica, žena i majka. Dakle udata sam i imam dvoje odrasle djece. Volim kuhati, peći kolače i mislim da ih dobro radim, ali ne volim peglati.

Sve to ne bi mogla postići da nije imala podršku obitelji, osobito je važna podrška bio baka-servis.

-Mlada sam se udala i imala djecu tako da mi je podrška mog supruga i obitelji bila jako važna, pogotovo moje svekrve nakon što je otišla u mirovinu, a to je bilo skoro istovremeno kad je osnovana AB gradnja i kad sam preuzela u njoj vodeću funkciju. Baka, kako ju svi zovemo, je preuzela kuhanje, dočekivala i otpremala djecu u školu, a ja sa se mogla mirne savjesti posvetiti karijeri. Da bi predano mogao raditi tako odgovoran i stresan posao, moraš u obitelji imati mir i razumijevanje. Djeca su tada imala već devet i dvanaest godina i bili su dosta samostalni, no bez velike moralne podrške i fizičke pomoći supruga i svekrve ne bih mogla raditi to što i kako radim. 

U građevinskim su vodama i njezina djeca kćerka je arhitektica, a sin magistar građevine, oboje već skoro deset godina rade u AB gradnji. Je li ih u tome usmjerila, Marija Janžetić odgovara, ako i jest, onda nije bilo namjerno.

Kad su bili mali i kad smo negdje putovali ja sam uvijek glasno zapažala detalje na kućama. S ponosom sam im pokazivala što smo mi kao firma sagradili te im usput prepričavala neke dogodovštine s gradilišta. Vikendom kad sam trebala zbog nečeg kratko otići na gradilište često su i oni išli sa mnom. U tome su posebno uživali, sve ih je zanimalo i imali su sto pitanja.

Posao zaokuplja puno vremena pa slobodnog vremena nema previše i zato ga nastoji potrošiti kvalitetno.

-Nastojim se družiti s obitelji ili putovati. Jako volim putovanja pa kad mi se još netko od djece pridruži sa svojom obitelji užitak je još veći.

U svoj zgusnuti raspored nastoji ugurati i vrijeme samo za sebe, za odlazak frizeru, kozmetičaru, u wellness, shoping…

-Što se tiče frizera imam sreću da se na mojoj kosi niti ne vidi kad imam frizuru, a kad ne jer uvijek sam pomalo raščupana. Wellness jako volim i nekoliko puta godišnje zajedno sa suprugom posjetimo neki od wellness centara.  Za shoping najčešće nemam vremena, kupujem usput na nekom putu, kad ugledam nešto u izlogu, zaletim se u trgovinu  i na brzinu kupim. Ako trebam nešto određeno, ciljano odaberem dvije ili tri trgovine i opet na brzinu kupim. Već duže vrijeme želim si jednu šetnju po Ilici!