Karlovčani su još prije 115 godina sanjali o svom tramvaju

„Ne plači za prolivenim mlijekom“ poznata je izreka koja se pripisuje starogrčkom basnopiscu Ezopu. Iako na prvu ne izgleda kao da je povezana s naslovom teksta, istu izreku možemo primijeniti na pitanje uvođenja tramvaja u Karlovcu. Prilika je to koja je postojala, ali danas više nije izvediva. Ipak, može biti interesantno prisjetiti se kako je pred više od 100 godina postojala ozbiljna ideja da tramvaji budu dio unutargradskog javnog prijevoza grada Karlovca.

U vrijeme dok su gradovi površinom i brojem stanovnika bili još uvijek nedovoljno veliki nije postojala potreba za organizacijom javnog prometa unutar grada. Zato su počeci unutargradskog javnog prijevoza vezani uz ubrzano širenje gradova. U Francuskoj taj proces počinje tijekom 17. stoljeća. Tako je u Parizu 1662. godine otvoren prvi sustav javnog prijevoza. Cijeli projekt je vodio poznati francuski matematičar Blaise Pascal. Javni prijevoz tada se odvijao kočijama koje su u to vrijeme predstavljale vrhunac razvoja vozila. Ipak, francuski slučaj bio je izoliran i tek nakon industrijske revolucije kreće snažniji razvoj sustava javnog prijevoza.

Pokrenuta je „linija“ omnibusa

Novi, u svoje vrijeme, sofisticiraniji način javnog prijevoza od 19. stoljeća postaju omnibusi. Riječ je o prometnom sredstvu koje, baš kao i kočije, pokreće konjska snaga, ali su predviđeni za prevoženje većeg broja ljudi u odnosu na dotadašnje kočije.

Na prostoru Hrvatske najprije se javljaju u Zagrebu 1844. godine. Iako se Zagreb u to vrijeme nije isticao po broju stanovnika, ipak je predstavljao političko i kulturno središte Banske Hrvatske. Potreba za omnibusom u Karlovcu javlja se nakon spajanja Karlovca na željezničku prometnu mrežu od Budimpešte do Rijeke 1873. Nakon 11 godina pokrenuta je „linija“ omnibusa od grada do željezničkog kolodvora. U to vrijeme željeznički kolodvor nalazi se izvan Karlovca.

Krajem 19. stoljeća događa se svojevrsna revolucija u prometnoj tehnologiji. Dok je željeznički promet koristio ugljen kao gorivo, u gradskom prometu diljem Svijeta još je uvijek bilo prisutno prometovanje na konjsku snagu. Prve naznake promjena vidljive su u američkom gradu San Franciscu gdje je 1873. godine pokrenut tramvaj koji je imao pogon pokretan parnim strojem iz strojarnice. Iako je imao svojih prednosti, posebno na brdovitom terenu, ubrzo su svi gradovi počeli prelaziti na električne tramvaje.

Idealna situacija za izgradnju modernog javnog prijevoza

Sve do 1903. godine Karlovac, Banija i Švarča bile su odvojene općine. Dugo vremena su upravo dvije okolne karlovačke općine odbijale pripojenje većoj središnjoj općini. Nakon što je donesena odredba o spajanju, Karlovac se širi u prostornom i demografskom smislu. Uz to, kolodvor koji je spajao Karlovac na sustav željezničke mreže napokon dolazi pod područje samog grada. U tom trenutku nastaje idealna situacija za izgradnju modernog javnog prijevoza koji bi mogao doprinijeti dodatnom razvoju grada.

Javila se potreba za formiranjem gradskog urbanističkog plana s obzirom na to da se grad još uvijek nije urbanistički izgradio, a sustav prometnica unutar grada nije bio definiran. Prvi urbanistički plan za cijeli grad odobren je od gradske vlasti 6. svibnja 1905. godine. U njemu se navodi mogućnost širenja prometnica na račun postojećih zgrada. Također predviđa tramvaj koji bi vozio oko „Zvijezde“ i do željezničke stanice. Karlovac u tom trenutku dobiva idealne uvjete za izgradnju sustava tramvajskog prometa. Kao što je navedeno, još uvijek je postojao veliki neiskorišteni prostor unutar grada. Ipak, 1905. postojao je jedan veliki problem. Grad u tom trenutku nije imao čak ni električnu rasvjetu koja, ipak, predstavlja manje energetsko opterećenje od tramvaja.

Ideja o izgradnji tramvajskog prometnog sustava dobiva i praktičnu mogućnost primjene

Nije Karlovac po tome bio izoliran slučaj s obzirom na to da je Šibenik bio jedini grad s električnom rasvjetom na prostoru današnje Hrvatske. Ideja o izgradnji hidroelektrane u Ozlju postojala je već duže vrijeme, a intenzivirala se širenjem grada na susjedne općine. Početak gradnje datira u 1907. godinu, a već iduće godine počinje s radom. U tom trenutku, Karlovac postaje prvi grad s električnom rasvjetom na prostoru Banske Hrvatske. Ono što je bilo također značajno, ideja o izgradnji tramvajskog prometnog sustava unutar grada sad dobiva i praktičnu mogućnost primjene.

Ne postoje jasni podaci zašto se na kraju odustalo od uvođenja tramvaja u Karlovac. Neke od pretpostavka mogu biti nedostatak novca. Karlovac nije bio financijski dovoljno moćan grad, a zasigurno nije pomogao početak Prvog svjetskog rata nekoliko godina kasnije. Osim toga, u Karlovcu je baš od 1908. godine započela burna politička situacija u kojoj su dva gradonačelnika otišla nakon žestokih pritisaka bivših suradnika.

Iako tramvajske linije nisu nužne za dobro funkcioniranje javnog prijevoza svakako imaju svoj doprinos u poboljšanju kvalitete istog. U periodu prije Prvog svjetskog rata javila se idealna situacija za njeno uvođenje. Propuštenu priliku u tom trenutku se vjerojatno nikad neće moći nadoknaditi. Obzirom na trenutni stupanj urbanog razvoja cijena izgradnje infrastrukture bila bi previsoka. Također, vjerojatno bi stvorilo veći prometni kaos i donijelo više problema nego benefita. Ipak, ostaje zanimljivo razmišljati kako bi danas Karlovac izgledao da je prije više od 100 godina uvedena tramvajska linija od centra do željezničkog kolodvora na Baniji. U tom slučaju bi se vjerojatno s vremenom širila i povezala brojne dijelove našeg grada. (M. Vladić, T. Žaja)

Foto: KAfotka (fotografija je simbolična, prikazuje napravljeni tramvaj za potrebe karlovačkog fašnika)