Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje u karlovačkom kraju
Neugašeni plamen sjećanja: Karlovac spojen s Vukovarom i Škabrnjom u tišini, molitvi i svjetlosti
VIŠE IZ RUBRIKE
Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje i ove je godine bio prilika da zastanemo i s posebnim se pijetetom poklonimo žrtvama. Prošlo je 35 godina od onog kasnojesenskog dana 1991. godine, kada su pale herojske obrane Vukovara i Škabrnje, no spomen na njihovu žrtvu u Karlovcu ne blijedi, već iz godine u godinu svijetli sve snažnijim i čišćim sjajem. Grad na četiri rijeke, koji je u ratnim godinama i sam iskusio svu brutalnost agresije, opsade i neprekidnih bombardiranja, i ovoga je studenoga dokazao da između Karlovca, Vukovara i Škabrnje postoji neraskidiva nit isprepletena zajedničkom patnjom, nesalomljivim otporom i konačnom slobodom.
Tijekom proteklih dana, karlovačke ulice, mostovi, trgovi i obale rijeka bili su ispunjeni tisućama lampiona. Mladi i stari, obitelji poginulih i nestalih branitelja, ratni veterani te brojni građani ujedinili su se u molitvi i tišini. Karlovac je još jednom pokazao kako pamti svoje heroje te kako s posebnim pijetetom čuva uspomenu na dane kada se branila i stvarala hrvatska neovisnost. U crkvama su služene svete mise, lampioni su se palili spontano diljem grada te organizirano i tradicionalno na nekoliko lokacija – od Novog centra, Sportske dvorane do obale Kupe na Kvaki, a brojni građani otputovali su u Vukovar i Škabrnju.
Da bismo razumjeli dubinu emocija koja nas svake godine prožima u studenome, potrebno je prisjetiti se povijesnih činjenica i strahota koje su se dogodile toga kobnog 18. studenoga 1991. godine. Bitka za Vukovar, koja je započela u kolovozu 1991., ostala je zabilježena u europskoj povijesti kao jedna od najtežih i najdramatičnijih opsada nakon Drugog svjetskog rata. Gotovo tri mjeseca malobrojni, ali iznimno hrabri hrvatski branitelji, okupljeni u legendarnu 204. vukovarsku brigadu, pružali su otpor višestruko nadmoćnijem agresoru. Pod zapovjedništvom Mile Dedakovića Jastreba i Branka Borkovića Mladog Jastreba, oko dvije tisuće branitelja na fronti dugoj više od deset kilometara zadržavalo je više od trideset sedam tisuća vojnika Jugoslavenske narodne armije i srpskih paravojnih postrojbi, opremljenih sa stotinama tenkova i oklopnih vozila.
Kada je 18. studenoga obrana naposljetku slomljena pod silinom projektila, uslijedila je kalvarija grada i njegovih stanovnika. Vukovar je u potpunosti razoren, a okupatorske snage počinile su masovne zločine nad civilima i ranjenicima. Najstrašniji simbol tog stradanja dogodio se na poljoprivrednom dobru Ovčara, gdje je 20. studenoga 1991. godine iz vukovarske bolnice odvedeno i mučki ubijeno najmanje dvjesto ranjenika, pacijenata i medicinskog osoblja. Istovremeno, tisuće Vukovaraca protjerane su iz svojih domova ili odvedene u zloglasne koncentracijske logore poput Veleprometa te kaznionice diljem Srbije, gdje su bili izloženi sustavnom zlostavljanju.
Istoga dana, na drugom kraju Hrvatske, u ravnokotarskom selu Škabrnji, odvijala se jednako potresna tragedija. Pripadnici agresorske vojske i paravojnih postrojbi pod zapovjedništvom Ratka Mladića tenkovskim su snagama upali u mirno selo. U samo jednom danu mučki su ubili četrdeset i osam civila te petnaest hrvatskih branitelja, a u narednim danima broj žrtava popeo se na osamdeset i četiri. Škabrnja je do temelja spaljena i uništena, a stradanje njezinih stanovnika, uz Vukovar, ostalo je trajna opomena o cijeni kojom je plaćena hrvatska sloboda.
Duboka povezanost Karlovca i Vukovara proizlazi iz zajedničke sudbine gradova koji su u jesen 1991. godine stajali na prvoj crti obrane domovine. Dok je Vukovar bio nepremostivi bedem na istočnim vratima Hrvatske, Karlovac je u isto vrijeme branio sam ulaz u središnji dio zemlje i glavni grad Zagreb. Agresorski plan o presijecanju Hrvatske na liniji Virovitica – Karlovac – Karlobag doživio je svoj slom na karlovačkom predgrađu Turanj.
Zbog neviđenog razaranja koje je pretpjelo, gdje doslovno niti jedna kuća ili gospodarski objekt nisu ostali pošteđeni neprijateljskih projektila, Turanj je u narodu i ratnim izvješćima s pravom dobio naziv "Mali Vukovar". Pripadnici karlovačke 110. brigade Hrvatske vojske, Specijalne jedinice policije "Grom", 137. dugoreške brigade te lokalni dragovoljci na Turnju su pružili herojski otpor i zaustavili napredovanje neprijateljskih tenkova. Karlovčani su iz vlastitog iskustva znali što znači živjeti pod općom opasnošću, slušati zvuk sirena, boraviti u podrumskim skloništima i gledati rušenje vjerskih, kulturnih i stambenih objekata. Upravo zato žrtva Vukovara u Karlovcu nikada nije bila samo daleka povijesna činjenica, već duboko proživljena osobna i kolektivna trauma.
Ovogodišnje obilježavanje još je jednom potvrdilo da Karlovac nije samo grad bogate povijesti, već i zajednica koja iznimno drži do vlastitog identiteta i moralnih vrijednosti. Obilježavanje tragičnih događaja iz studenoga 1991. godine nije usmjereno prema mržnji ili podjelama, već prema očuvanju povijesne istine, dostojanstva i zahvalnosti.
Gledajući djecu koja s poštovanjem pale lampione uz Kupu, na Šetnici grada Vukovara, kod Sportske dvorane Mladost i drugdje, možemo biti sigurni da plamen sjećanja neće utrnuti. Karlovac i Vukovar ostaju trajno povezani – u nekadašnjoj patnji, u ostvarenoj pobjedi te u vječnoj obvezi da generacijama koje dolaze prenosimo istinu o cijeni hrvatske neovisnosti.



