"Mogu reći da je ovo bila iznimno uspješna godina za nas, donijela nam je stvarno na svim razinama rekordne rezultate"

Ova godina bila je iznimno uspješna za Veslački klub "Karlovac". 2026. godina donijela je na svim razinama rekordne rezultate i sjajne nastupe članova kluba. Veslački klub "Karlovac" osvojio je ove godine šest medalja na državnim prvenstvima, što na ergometrima, što na vodi, od toga tri zlata. Klub je u finalu Hrvatskog veslačkog kupa završio na četvrtom mjestu, a ove godine veslači i veslačice kluba osvojili su 80 medalja, od čega 35 zlatnih, 30 srebrnih i 17 brončanih. Veslački klub "Karlovac" osnovan je krajem svibnja 2021. godine i u pet i pol godina djelovanja svojim marljivim i ozbiljnim radom klub je našao svoje mjesto u karlovačkom sportu. Klub su osnovali bivši veslači, zaljubljenici u veslanje, ali i osvajači različitih odličja u veslanju. Predsjednik i trener kluba je bivši veslač, olimpijac Tihomir Jarnjević, sudionik Olimpijskih igara u Sydneyu. Razgovarali smo s Tihomirom Jarnjevićem o pet i pol godina djelovanja kluba, o rezultatima ostvarenim u ovoj godini, o treninzima na Korani i Kupi, o trenutnoj situaciji i planovima za budućnost.

Tihomire, je li još uvijek malo zaveslaš?

-Ne, evo više ne veslam aktivno, našao sam si neku drugu zanimaciju, sada vozim bicikl, više mi paše. Znači iz praktičnih razloga uzmem ga, otpeljam se koliko mi odgovara, vratim ga, nema pranja i gubljenja vremena. Tako da između svog posla i treninga to mi najviše odgovara. Puno je zgodnije, a i zanimljivije je meni s obzirom da sam bio dosta dugo u veslanju, a onda mi je ovo nešto novo. Znači, tu si nalazim nekakvu motivaciju za ganjanje nekih novih stvari.

Dobro, evo praktički kraj je godine, jesi li sumirao rezultate, je li godina bila uspješna?

-Pa, sumirali smo naravno godinu. Mogu reći da je ovo bila iznimno uspješna godina za Veslački klub "Karlovac". 2026. godina, donijela nam je stvarno na svim razinama rekordne rezultate i nastupe naših veslača. Tako da ove godine, možda da ih sad napomenem te najbitnije, imamo šest medalja s državnih prvenstava što s ergometara što sa vode, od toga tri zlata. Na finalu Hrvatskog veslačkog kupa bili smo četvrti i mogu reći da su naši veslači osvojili ove godine 80 medalja od čega 35 zlatnih, 30 srebrnih i 17 brončanih.

Znači, nadmašili ste prošlu godinu kada ste osvojili 74 medalje, to je rezultat vašeg marljivog rada?

-Tako je, nadmašili smo prošlu godinu. Mislim da smo dokazali da taj kontinuirani i kvalitetni rad s djecom se isplati, što se može vidjeti po rezultatima i na državnoj i na međunarodnoj razini. Osim, evo na državnoj razini ostvarili smo zapažene rezultate i na međunarodnim regatama. To su Bled, to je Maribor, to su München i "Croatia Open", tako da sve skupa 24 medalje se odnose na međunarodna natjecanja. Tako da ove kategorije koje su stasale kao kadeti B danas dolaze u te kategorije gdje se može ići na međunarodnu scenu i pokazuju da se njihov rad i trud isplati.

Je li osjetiš i sam napredak kod njih?

-Apsolutno, pa meni je najbitnije da oni vide da sve to šta radimo ima smisla i da rezultati dolaze. Znači trud se na kraju uvijek isplati. Ja sam često znao reći da svaki metar, svaka minuta dodatnog rada se na kraju zbraja i sve to donosi nekakav rezultat, ne garantira da će biti najbolji, ali daje im više šanse. I kada vidite da djeca vjeruju u vas i u vašu procjenu i u vaš pristup, onda je puno lakše i raditi s njima.

Tihomire, veslanje je, ja bih rekao jedan kompleksan sport, koliko je u veslanju bitan talenat ili je pretežno važan rad?

-Pa naravno da je bitan t talenat, ali u jednom razdoblju, to jest u jednoj točci u sportskom životu rad pređe talenat. Znači, talenat može biti u mlađim kategorijama izrazito izražen i tu možete dominirati, ali onaj prelazak recimo iz U17 na U19, tu se već vidi da morate imati ogromnu količinu rada i vremena provedenog u nekakvim zonama da bi mogli konkurirati i braniti se. Tako da ta kombinacija je dobitna, ali ja bih uvijek stao na stranu rada, znači dugotrajan rad.

Prelazak recimo iz juniora u seniore, znači završetak srednje škole i polazak na fakultet, to je bolno ne samo u veslanju, nego u svim sportovima, što misliš o tome?

-Pa, evo mi smo vrlo mladi klub, ove godine smo napunili pet godina tako da naši veslači još nisu došli do fakulteta. Trenutno su svi, ovi najstariji znači, u srednjoj školi, ali mogu reći da moji veslači koje ja treniram idu u gimnaziju i imamo čak veslača koji ide u Zagreb u školu i oni ispunjavaju svoje obveze redovito. Znači škola je na prvom mjestu, ali bitno je da je dan organiziran da se sve stigne znači i škola i trening i cura ili dečko i nekakvo slobodno vrijeme. Tako da na neki način ih učimo da život nije lagan, da je sve to teško, ali da se sve može, kada je dobro organizirano. A ja vjerujem i u njih kada dođe fakultet da će oni nastaviti veslati, jer to je meni u cilju znači da ta djeca i nakon što prođu juniorsku dob ostanu u veslanju kroz studentsko veslanje. Što je po meni možda jedan i najljepši dio sportskog života.

Sjećam se koliko si ti trenirao, koliko si volio veslanje, sigurno da si to sada prenio i na njih, je li tako?

-Da, pa je, mislim prenosimo sve to iskustvo stečeno tih svih godina. Naravno da ga nadograđujemo sa svim stvarima, jer svijet oko nas se mijenja pa tako i pristup djeci i treningu se mora prilagoditi, jer danas djeca nisu ista kao što smo bili mi i onda pokušavamo naći nekakav, ajmo reći, novi pristup da zadovoljimo i naše i njihove ciljeve naravno i roditelje, koji su u svemu tome vrlo bitni, jer pružaju podršku svojoj djeci, a i klubu. Tako da, velim, na najbolji mogući način ih pripremamo za ono što ih čeka dalje u životu.

Ova godina je po meni bila povoljna što se tiče Kupe i Korane, kakvi su bili uvjeti za treniranje, jeste li imali problema?

-Pa, bile su u redu, ali zbog tog izuzetno dugog razdoblja bez kiše, sušnog perioda razina Kupe je bila malo niža nego što je bila inače, ali su se pojavili lokvanji. Znači, moglo se veslati, ali nije bilo normalno kao što je to bilo prijašnjih godina. Ali, svakako mi smo našli način da i to odradimo, nismo radili sparing sa tri čamca, radili smo sparinge sa dva čamca. Tako da i u tim uvjeti uvjetima smo to odradili.

Je li Korana bila u redu?

-Korana je bila u redu, znači Korana nam je poligon za školu veslanja. Tu djeca uče prve zaveslaje i ona je skroz korektna za tu namjenu, a Kupa je već onako prava rijeka na kojoj se mogu raditi ozbiljni treninzi i možda u budućnosti i kakva regata.

Kupa je kod Kamenskog dovoljno široka za treninge regatnih veslača, pa se može bez problema trenirati?

-Da, pa evo tamo je širina znači od 70 metara, pa ja bih rekao u nekim predjelima dolje ispod Brođana prema Lipju znači ima i do 90 možda i 100 metara širine. Do dolje se Kupa proširi i kada su uvjeti dobri mi odemo skroz do Rečice i Šišljavića, dokle god možemo. Tako da iznimno nam je lijepo dolje veslati. Priroda je, nema ceste, nema zvukova osim prirodnih, tako da stvarno volimo biti dolje.

Kakve imate uvjete tamo, znam da si mi pričao da na jednom privatnom komadu zemljišta stavljate čamce i da tamo ulazite u vodu i kakva je tu situacija?

-Pa, ove godine smo potpisali sporazum s MORH-om znači o korištenju poligona u njihovom vlasništvu i tu smo sada pozicionirani. Imamo odličan pristup vodi i odličan gore poligon, gdje nam stoje čamci. Ali veliki problem znači je skladištenje čamaca, jer što su trenutno na otvorenom. Znači nemamo hangar, nemamo tako reći krov nad glavom za tu svu našu opremu i to ćemo u budućnosti, već sljedeće godine morati nekako riješiti jer to sada je već oprema vrijedna skoro 100.000 eura tako da na tome moramo ozbiljno poraditi. Znači, nemamo više problema s pristupom, možemo poligon koristiti.

To je pravo rješenje za treninge i za rad, a možda tamo bude i koja regata kao što si rekao, je li tako?

-Da, pa ja se nadam da će se u budućnosti to i realizirati. U planu je ove godine bila daljinska regata, ali nažalost, zbog uvjeta nismo je uspjeli uvrstiti na kalendar HVS-a. Zbog uvjeta koji su bili na vodi nismo htjeli riskirati, htje li smo da ta prva regata ostane. A evo bila je i kiša u tu subotu tako da nismo išli sa raspisom te regate ali očekujemo da sljedeće godine možda u proljeće bi mogli odraditi jednu prvu takvu daljinsku regatu na osam do deset kilometara, pa ćemo vidjeti.

Znači, za sada kada završite trening čamci ostaju na otvorenom, je li to veliki problem?

-Da, to je problem i to moramo riješiti. Znači, imamo stalažu gdje stoje čamci, ali je direktno izložena suncu, UV zračenju, kiši, tuči, vjetru i to je problem, rizik je ogroman da se nešto dogodi toj opremi.

Kako rješavate prijevoz do Kamenskog?

-Pa obzirom da mi imamo ograničenu količinu čamaca i opreme koju koristimo, a imamo dosta tih regatnih veslača, ukupno nekih dvadeset. Zbog toga smo podijeljeni u grupe i mi treneri, Valentino Štedul i ja znači vozimo djecu u grupama na trening do Kamenskog i vraćamo ih nazad tu do prostorija kluba na Rakovcu. Tako da za sad uh roditelji nemaju brige, ali u budućnosti kako broj raste morati će znači dolaziti sami. ali to je zračne linije tri kilometra od Rakovca. Tako da to nije po meni nikakav problem i nadam se da će ova prometnica kroz Gornje Mekušje, koja je sada zatvorena, biti kvalitetno riješena.

Bio si sudionik Olimpijskih igara u Sydneyu, je li se još koji put prisjetiš Olimpijade?

-Apsolutno da, mislim da je to iskustvo koje ostane u sjećanju čitav život. Nešto na što možete biti ponosni, jer to je san svakog sportaša, znači da izbori nastup na Olimpijskim igrama, ali da je lako nije. Nažalost, imao sam u jednom razdoblju noćne more od svih tih priprema i izlučnih utrka koje smo morali proći da bi uopće došli tamo i izborili svoje mjesto među top 15 posada na svijetu.

Na Olimpijskim igrama nema puno sudionika u veslanju, pa se dosta teško kvalificirati, je li tako?

-Nema puno, znači ovisi o kategorijama, to jest o disciplinama. U osmercu ih ima, evo sad ne znam, šest posada, a u skifu ih ima oko 20. Kod dublova je bilo oko petnaest, šesnaest tako da ono stvarno ovisi o disciplini, ali kada gledamo broj, to je mali broj posada obzirom koliko ima članica i država koje veslaju i zastupaju svoje zemlje. Znači, to je stvarno vrhunsko, elitno natjecanje.

Taj nekakav entuzijazam i ljubav prema veslanju i tu želju da netko nastupi na Olimpijskim igrama, je li to spuštaš i do svojih veslača i veslačica?

-Pa, tu sam vrlo pažljiv s tim da ih ne ponese. Znači, naravno da moraju imati cilj, ali bitno je ići korak po korak, graditi te mlade sportaše i pripremati ih da jednog dana to mogu izboriti i da ako budu radili ovako kako rade sada i budu uporni da su šanse puno veće da odu na jedno takvo elitno natjecanje, ali ne dajemo im to kao nekakvu sada zadaću ili cilj. To je nekakav san koji je gore i velim naši su veslači još uvijek mladi tako da ih ne opterećujemo time ali svjesni su da imaju priliku i to je bitno, kada imate priliku iskoristiti sve što vam se pruža, ako imate priliku da netko tko je bio tamo i to prošao da vam zna reći iz prve ruke. Naravno da je i njima to drago čuti.

Tihomire, znamo da je veslanje skup sport, kako stojite s opremom?

-Je, veslanje je skup sport, trenutno imamo u klubu oko pedesetak članova, od toga tridesetak ih je u školi veslanja, rekao sam dvadesetak je negdje regatnih veslača i naravno da nam fali uvijek te opreme. Ali evo snalazimo se svake godine uspijemo osigurati nove čamce. Tako smo i ove godine kupili novi skul četverac, obzirom da imamo iznimno darovitu generaciju veslača, kadeta. Ne znam, jesam li spomenuo ranije, ali Veslački klub "Karlovac" je u ukupnom poretku osvojio prvo mjesto u Hrvatskoj baš u toj kategoriji kadeta. Znači na prvenstvu države smo osvojili najveći broj bodova i dobili pehar za prvo mjesto i upravo ta generacija će nositi dalje te rezultate i zbog te vjere u njih i zbog veslača koji dolaze, obzirom da stvaramo nove generacije veslača, odlučili smo se na jednu veću investiciju, kupiti novi skul četverac i četiri para vesala. To vam je sve skupo, više od 20.000 eura samo za jedan čamac i vesla za taj čamac.

Kada planirate ove jeseni preći s vode na suhe treninge?

-Pa, dokle god uvjeti budu dozvoljavali da izlazimo na rijeku Kupu, mi ćemo izlaziti, obzirom da sezona još službeno nije završena jer 14. studenog je i daljinska regata na Jarunu, koja je svojevrsna kriterijska regata za izbor za nacionalnu vrstu. Tako da evo mi imamo isto svoje kandidate. Naših nekih sedam, osam veslača će nastupiti tamo, pa da vidimo gdje se u ovom trenutku nalazimo, a nakon toga ćemo vidjeti. Ja bih volio ostati u kontaktu s vodom što duže, jer ništa ne može zamijeniti vodu. Pa ako vrijeme bude dozvoljavalo ostat ćemo na vodi. Ali više vikendom, jer sada kada se promijenio sat, ne stignemo, znači već vam je u pet sati mrak i ne stignemo na vodu. A nakon toga selimo u dvoranu, evo i sada kada je kišno smo u dvorani, tu nam je ergometar i nekakvi cross treninzi. Znači, sobni bicikli i orbitrek i trčanje kao zamjena za vodu. Tako da kombiniramo zajedno sa teretanom sve te treninge.

Daljinska regata je ustvari zadnje natjecanje ove godine, je li tako?

-To je u biti početak sljedeće sezone, jer tu već veslači mogu nastupiti u višoj kategoriji. Već se gleda, znači, tko je sada kadet moći će nastupiti za U17, tko je bio U17 moći će nastupiti za juniore, tako da tu se već počnu gledati kandidati za izbor.

Suhe treninge imate u Sportskoj dvorani na Rakovcu, kakvi su uvjeti?

-Pa, naše prostorije su odavno postale premale, imamo jednu malu teretanu i svlačionicu i svlačionicu za školu veslanja, klupska teretana na Rakovcu nam je za dvoje. Tako da jednostavno moramo imati drugo rješenje i tu bi se zahvalio Karlovačkoj sportskoj zajednici što nam omogućava termine u toj maloj dvorani u Sportskoj dvorani na Rakovcu da možemo odraditi taj trenažni proces kako se spada.

Imate li dovoljno ergometara?

-Pa imamo, osigurali smo dovoljno ergometara i tih svih sprava, svih ovih godina smo investirali, tako da mogu reći da imamo optimalan broj sprava. Inače, nikada nije dosta tih sprava, ali mogu sada reći da imamo optimalan broj i da možemo raditi u tri grupe kako i radimo sada, da bi svi veslači prošli sve te sprave.

Limitirani ste s prostorom, imate li neke planove?

-Sigurno bi najbolja stvar bila nekakav veslački centar dolje u Kamenskom. Mislim, mi smo to već poticali par puta i stalno govorimo o veslačkom centru u Karlovcu. Ako na Jarunu postoji pet klubova u jednoj zgradi zašto u Karlovcu ne bi postojala dva. Tako da nemamo ništa protiv toga, ali nećemo tu moći bez pomoći Grada Karlovca i Karlovačke županije svakako, jer bi to bila veća investicija. Ali da nam treba, to nam treba, ja mislim i nama i drugom klubu trebaju bolji uvjeti za treniranje.