"Mislim da talenata ima jako puno, ima jako dobre djece, koja su talentirana, ali treba ih izvesti na pravi put"

Nino Turkalj počeo je trenirati nogomet sa sedam godina u "Ilovcu", biti vratar je tradicija u njegovoj obitelji, pa je i on stao na gol. U Ilovačkoj šumi prošao je sve selekcije, od limača do seniora. Poslije ga je put odveo u Nogometni klub "Karlovac 1919", kada se igrala županijska liga i bio je do kraja polu sezone u Trećoj nogometnoj ligi, tada ga je zadesila ozljeda koju nije mogao prebroditi i ostalo je na tome. Zatim je otišao u Nogometni klub "Draganić", gdje je započeo svoj trenerski put, tu je radio s djecom, mlađi pioniri i ostali. Tu se probudila želja za radom s vratarima, nije mogao odmah realizirati tu želju zbog licence, nije imao uvjete, dok nije položio igračku B licencu. S tom je licencom mogao nastaviti školovanje za vratarsku licencu. Prijavio se za vratarsku licencu, prošao je i ostao mu je još za napisati završni rad. Ove godine rodila se ideja o Vratarskoj akademiji i došlo je do realizacije 1. rujna trenutno je jedanaest polaznika, trenira se na igralištu Nogometnog kluba "Mostanje", Razgovarali smo s voditeljem Vratarske nogometne akademije o njegovoj vratarskoj karijeri, o trenerskom poslu, o situaciji s vratarima u Karlovačkoj županiji, o planovima i o drugim temama.

Nino, od kada si u nogometu?

-Počeo sam negdje sa sedam godina trenirati u "Ilovcu", tamo sam prošao sve te selekcije, od limača do seniora. Poslije me put odveo u Nogometni klub "Karlovac 1919", u vrijeme kada se klub ugasio i ponovno osnovao. Tamo sam proveo sezonu kada se igrala županijska liga i bio do polu sezone u Trećoj nogometnoj ligi i tu me zadesila ta jedna ozljeda koju jednostavno nisam mogao prebroditi, ostalo je na tome. Zatim sam otišao u Nogometni klub "Draganić" gdje sam u biti započeo svoj trenerski put. Tu smo, ajmo reći, krenuli raditi sa tom djecom,  mlađi pioniri i ostali. I tu mi se u biti još više pobudila ta želja za radom s vratarima, zato što, nažalost, kao što sam rekao nitko se nikada nije posvetio tim vratarima i ja sam bio u tom deficitu i nije imao tko raditi sa mnom. Borio sam se sam sa sobom i tako da sam u biti, kažem, pobudio tu neku želju i onda s vremenom nisam mogao to nikako realizirati, najviše zbog te licence, jer nisam mogao nikako ostvariti uvjete, dok nisam završio tu igračku B licencu i onda su postavili da to može biti uvjet za daljnje školovanje za vratarsku licencu i evo tu je u biti sve krenulo. U biti ove godine su stavili da se može prijaviti, prijavio sam se, prošao sam i evo ostao je još završni rad za napisati i gotovi smo s tim i sada imam Vratarsku akademiju.

Nino, kod vas Turkalja je to obiteljski posao biti vratar, je li tako?

-Pa, tako se može reći da, evo stric je stvarno poznati golman na našem području, pogotovo za mali nogomet. Tu nemamo što u biti dodati, možemo reći da je to obiteljski posao. Evo i ja sam to zavolio i krenuo tim stopama i hvala Bogu, stric je bio dobar, ja se nadam da sam i ja to dobro naslijedio i za njega, za taj mali nogomet i evo nadam se da je ponosan i on s mojim djelom i mojim radom.

Je li braniš još kada za ove malonogometne ekipe?

-Pa evo, nisam jako dugo branio i sada sam nedavno u biti branio u Vojniću. U Vojniću je bio turnir i tu smo složili ekipu za jednog našeg pokojnog kolegu, koji je igrao s nama, tu smo se u biti aktivirali. I branio sam još zadnje na turniru ljetnih večeri u Rečici. To je bilo sve, nakon dugih sedam godina pauze. Kažem, s obzirom na tu ozljedu nisam htio ništa riskirati, prepuštati slučaju i tu sam se sada malo aktivirao i iskreno fali mi.

Nino, za Vratarsku akademiju imaš podršku i suradnju Nogometnog saveza Karlovačke županije, o čemu se radi?

-Pa, evo kažem, kao što sam rekao, znači ove godine u biti se meni rodila ta ideja za otvaranjem vratarske akademije i znači ove godine sam uspio realizirat taj projekt. Krenuli smo s 1. rujnom u to sve. Nogometni savez Karlovačke županija je tu velika podrška tako da nemam što reći, nego da trenutno to dobro funkcionira. Okupljamo u akademiji za sada jedanaestero djece, u biti 11 aktivnih vratara, radimo još nešto individualno sa strane i uglavnom za sada smo, neću reći zadovoljni, nego čak i prezadovoljni s obzirom kako je to krenulo, nismo baš uspjeli u početku odmah sve raširiti na velika vrata. Ušli smo skromno u to, pa sada kuda će nas put odvesti, to ćemo vidjeti.

Rekao si mi da si u stvari osnovao obrt koji se time bavi, kako to funkcionira?

-Pa tako je, ja sam morao sebi otvoriti obrt čisto da mogu pokriti ovaj dio zbog financiranja same akademije, jer u biti funkcioniramo na principu tih članarina isto kao i svaki nogometni klub. Tako da htio sam se pokriti u biti da bude sve na čisto, da nemamo nikakvih problema. Niti mi u akademiji koji radimo tamo, a i da možemo dalje planirati, s obzirom da jednog dana, ako će se to moći proširiti, ja bih se iskreno htio i zaposliti u tome da budem skroz u nogometu s obzirom da mi to sada nije primarni posao. Tako da evo htio sam, kažem, sve crno na bijelo i da jednog dana ako Bog da, ako se proširi, ako bude sve kako treba, da se mogu prebaciti skroz u to.

Dobro, to je kao neka sportska udruga, je li tako?

-Pa, ajmo reći da, u biti se vodi kao udruga za obuku u području sporta, tako se vodi trenutno, jer nema baš specifičan naziv za, ajmo reći, akademiju i za poduku vratara, nego se gleda kao cjelokupni proces, znači i za igrače i za vratare gledaju jednako.

Ima li takvih primjera još u Hrvatskoj, pogotovo na toj lokalnoj razini?

-Pa evo, baš smo se malo s tim pozabavili, iskreno malo smo tražili. Našli smo samo tri aktivne akademije u cijeloj Hrvatskoj s tim da je jedna u sklopu Akademije "Luke Kaliterne" u Splitu, "Hajdukova" vratarska škola koja radi baš u samom području kluba. Našli smo jednu akademiju u Zagrebu to je Škola vratara "ZG Keepers", koja već aktivno radi jako dugo i postoji jedna akademija negdje u Slavoniji, ali nismo uspjeli doći do nekih konkretnih podataka tako da evo nešto baš aktivno nismo puno našli da postoji.

Po tebi koji si evo sada, recimo, stručan u tom dijelu kakva je situacija s vratarima u gradu Karlovcu i Karlovačkoj županiji?

-Pa, ja iskreno mislim da je situacija jako dobra i da imamo dosta dobre vratare. Samo je problem, što kažem, u toj najmlađoj dobi, jer nema im se tko posvetiti i onda ih nema tko usmjeriti. I mislim da je to najveći problem u biti, što su prepušteni sami sebi i kažem onda, ajmo reći, od te najmlađe dobi prema gore mora učiti sam sve od početka i ako se tu ne iznjedri kako treba, poslije je teško to popravljati, ispravljati, tako da mislim da je to najveći problem. Ima jako dobre djece koja bi u konačnici mogla izrasti u dobre vratare, ali nešto se pita i klubove u kojima brane, u biti te klubove koji su i matični i da li oni imaju trenera ili nemaju. Koliko se radi s tom djecom to sada sve zavisi od kluba do kluba, u taj dio još nisam uspio ući. Znam da u "Karlovcu 1919" postoje dva trenera vratara, u biti tri, ako računamo i trenera seniora, koji rade super posao. Imamo u "Ilovcu" jednog trenera vratara koji radi isto dobar posao i ovi ostali su nažalost prepušteni svi sami sebi i smatram da je to veliki problem, jer nema tko usmjeriti tu djecu. Mislim da talenata ima jako puno, ima jako dobre djece, koja su talentirana, ali treba ih izvesti na pravi put.

Od ovih mlađih vratara tu su bili Andrić i Crkvenac, meni je žao, recimo, što netko od njih nije na vratima "Karlovca 1919", što misliš o tome?

-Pa, evo tu bih se složio s vama, meni je isto u biti želja, puno s ljudima pričam o tome i zapravo čude se kako ne možemo izbaciti jednog vratara, koji će biti prvi vratar u "Karlovcu  1919", da će to biti naš domaći dečko. Meni je bila velika želja krenuti s tom djecom, ali u konačnici da iznjedrimo i golmana za taj naš klub tu i u poslije ako Bog da se probije negdje dalje, bit ćemo svi sretni i zadovoljni.

Nino, po tebi koja je glavna predispozicija da bi netko bio vratar, je li dovoljna samo volja ili ipak treba zadovoljavati neke uvjete?

-Pa, po meni u početku, s obzirom da su to još uvijek sve djeca, najbitnija je volja, s obzirom da kada dođe dijete od, ajmo reći, sedam, osam godina teško je sada njega već svrstati hoće li biti dobar vratar ili neće biti dobar vratar. Potrebno je malo talenta, ali ja mislim da je sve stvar volje i želja. Ako imaš čvrstu volju i čvrstu želju kao što nam je rekao naš poznati nogometni vratar Danijel Subašić na akademiji, samo volja, želja, valjanje u blatu i to je jedini ispravni put. A ovo drugo su sve finese koje dolaze s treningom.

Koliko je za vratara bitna visina?

-Pa dobro, složio bih se s tim da je visina bitna, ali opet kažem to u početku, s obzirom da su to djeca, nije bitno. Sada imam konkretno baš jednu dobru grupu u akademiji i tu su dva djeteta 2019. godište, jedan je 2017. godište. I sada teško je tu odrediti predispoziciju hoće li on narasti, neće narasti. Svi još gledamo odmah kakvi su roditelji, kakav je genetski kod. Ako je sve dobro, svi se nadamo da će i on izrasti, u principu, ajmo reći, za pravog vratara. Visina od 180 centimetara je čak i malo, 185 su već digli granicu po meni, ipak za jednog ozbiljnog vratara u ozbiljnoj seniorskoj ekipi postoje predispozicije koje se gledaju, igra nogom i ruka i kažem visina, u biti gleda se cijela genetika obitelji tako da ipak mora nešto imati. Ali kažem, kada su u pitanju djeca teško je tu sada napraviti neku predispoziciju, hoće biti, neće biti.

Meni je u nogometu, pogotovo u malom nogometu kod vratara bitan refleks, a to mora biti urođeno, što misliš o tome?

-Pa je, ali opet mali nogomet i veliki nogomet je teško uspoređivati, jer evo imao sam priliku i biti na svjetskom prvenstvu s policijskom reprezentacijom umjesto strica, kada nije mogao ići, imao sam tu čast zamijeniti ga. Stvarno, kada sam došao tamo to je totalno drugi svijet. Mali nogomet, jer su bila sva futsal pravila i onda kada staneš tamo na gol puno je teže braniti, zato što nema bacanja, nema ničega. Tamo je sve samo stvar postavljanja i onda u konačnici stvar tog refleksa, jer sve dolazi dosta brzo. Dok u velikom nogometu realno ima uvijek vremena za reagirati. Taj refleksni dio po meni je malo zastupljen, ajmo reći, jer dosta udaraca dolazi izvana i dosta udaraca u biti u današnje vrijeme dolazi iz tih nekih povratnih lopti i tu je sada samo po meni bitno da golman zna procijenit izaći ili se postaviti, pa ako ga pogodi bit će u redu. Teško je obraniti povratnu loptu i tako da treba imati dosta sreće u današnje vrijeme.

Kažu u nogometu, ako je dobra obrana lakše je biti dobar vratar, je li se slažeš s tim?

-Pa ja bih se složio, baš smo analizirali tu situaciju gdje smo imali "Inter" prošle godine i gdje je branio Yann Sommer. Znači, čovjek, ne znam, je li se bacio tri puta u polu sezoni, što se kaže. Toliko su prakticirali i uvježbali taj dio što će pokrivati obrambeni igrači, gdje će stajati golman, da jednostavno nije bilo uopće potrebe za nekakvim posebnim bacanjem niti ičim. Tako da moderni nogomet jako napreduje i mislim da će biti vratarima sve teže braniti gol ako, nisu u dobroj koordinaciji sa obrambenom linijom.

Čini mi se da je kod nas Livaković neprikosnoven, ali ima po svijetu još puno naših vratara, kakva je po tebi situacija u Hrvatskoj što se vratara tiče?

-Pa je, ja bih rekao da mi zapravo imamo jako puno dobrih vratara, ali jednostavno to je tako kada dobijete jednog dobrog vratara kao što je Dominik Livaković, znači kada zagospodari reprezentacijom teško tu sada netko može uskočiti, dobiti priliku, eventualno na nekoj prijateljskoj utakmici. Po meni mijenjati golmana svaku utakmicu nema smisla, svako prvenstvo, jer jednostavno golmanu je potrebna konstanta. Dominik je sada prošao kroz tu jednu krizu, ali s obzirom na sve što je napravio za reprezentaciju i koliko je dao, mislim da je zaslužio priliku koju je imao kod izbornika Dalića i sada kod Slavena Bilića. Tako da imamo dobrih vratara, ali dosta se teško probijaju. Kažem, kada imate vratara poput Dominika, teško je sada tu nešto ići mijenjati, pogotovo zato što još uvijek je u dobrim godinama, ja mislim čak u vratarskim najboljim godinama, tako da po meni teško je tu promijeniti nešto preko noći.

Imali smo eru Ladića, imali smo i eru Subašića, imamo Livakovića, ne možemo reći da nam fali dobar golman, je li tako?

-Pa, ne možemo reći, evo sada je tu još u mladoj reprezentaciji Silić koji konstantno brani u "Hajduku", uspio se dolje nametnuti, što je po meni jako dobra stvar, brani u seniorskom nogometu. Evo, sada su nakon 16 godina hvala Bogu izborili i tu Europu, pobijedili su tog Ajaxa. Tako da kažem, po meni za budućnost vratara, ja mislim da se ne moramo brinuti u našoj reprezentaciji, ima ih tako da sigurno neće biti problema.

Nino, počeo si s akademijom, koja je lokacija?

-Pa, evo sada trenutno smo stacionirani u Mostanju, baza nam je na igralištu Nogometnog kluba "Mostanje". Tamo smo u saradnji sa samim klubom počeli taj projekt, klub je tu dosta otvorio vrata akademiji. Stvarno nam pomažu oko svega i tu bi se htio zahvaliti, prepoznali su projekt koji sam pokrenuo i njihov predsjednik  Zvonimir Andrić stvarno mi je pružio maksimalnu podršku, od terena, opreme, svega što god treba i tu su raširenih ruku, kažem i oni su u biti velika podrška svemu tome.

Primaš djecu iz cijele županije, ne samo iz Karlovca, kako stupaju s tobom u kontakt?

-Pa evo za početak smo kako sam ja u biti već radio s vratarima iz "Mostanja", oni su mi bili u biti prvi u akademiji. Primamo u biti djecu iz cijele županije, naravno tko god se javi. Obavimo razgovor, vidimo što možemo, kako možemo, imamo sada već dva vratara iz "Barilovića", imamo jednog iz "Ilovca", imamo jednog koji u biti ne brani nigdje, ali dečko želi biti golman. Tako da upisao se u akademiju i za sada će biti samo u akademiji. Radimo nešto individualno s vratarima iz Nogometnog kluba "Karlovac 1919", tako da pokušavamo širiti vidike na cijelu županiju, pa čak i izvan županije, nismo zatvoreni za samo jedan mali krug vratara, nego gledamo da svakom damo priliku da pokaže što zna i da vidi je li to za njega ili to nije za njega.

Ima li dovoljno vratara u Karlovcu i Karlovačkoj županiji?

-Pa, ja mislim da je brojka jako dobra, kao što sam rekao u uvodu, imamo za sada u akademiji upisanih 11 polaznika, a s trojicom još radimo sa strane, znači 14 vratara za početak. Mislim da je to iznad očekivanja za početak, interesa ima. Sada se to malo tek pročulo s obzirom da smo počeli tek u devetom mjesecu raditi i sada je u biti tek krenulo ono pravo i ja se nadam da ćemo uspjeti to samo proširiti i da će se nastaviti i dalje raditi kvalitetno. Djece ima, vratara ima koji imaju volju i želju i sada kažem sve je dalje stvar malo i roditelja i klubova, ali mislim da brige nema oko toga.

Nogometni savez Karlovačke županije ima svoje instruktore, kakva je tu suradnja?

-Pa evo, tu je jako dobra suradnja, zato što sam se sada vratio u taj selektivni proces. Prepoznali su kroz taj moj rad da me vrate u biti u taj selektivni stožer. Tako da počeo sam s njima raditi od ove sezone. Radim u tom selektivnom procesu, tu imamo isto dosta dobre vratare i tu nema za sada nikakvih problema. S instruktorskom službom stvarno funkcioniramo jako dobro. Zahvaljujem se u biti na prilici koju su mi opet pružili da se vratim u taj stožer i vidjet ćemo sada kuda će nas to sve zajedno odnijeti.