Nakon 50 godina ponovno zajedno: Generacija Osnovne škole Netretić okupila se u Vinskom Vrhu

Nakon punih pola stoljeća učenici generacije Osnovne škole Netretić, koja je školu pohađala od 1968. do 1976. godine, ponovno su se okupili kako bi zajedno oživjeli uspomene na bezbrižne školske dane, prijateljstva i djetinjstvo koje im je ostalo duboko u srcima.

Prošlog vikenda u hotelu Amarilis u Vinskom Vrhu, na području Općine Netretić, okupilo se 25 nekadašnjih školskih kolega. Danas žive na različitim stranama Karlovačke županije, ali i u Americi, Njemačkoj i Sloveniji. Neki se nisu vidjeli punih pedeset godina, pa je susret bio ispunjen posebnim emocijama, radošću i brojnim iznenađenjima.

Posebno dirljiv trenutak bio je susret s razrednicom Ankicom Volović. Bivši učenici uručili su joj poklon i posvetili prigodnu pjesmu kojom su joj zahvalili za sve što je učinila za njih tijekom školskih dana.

S puno emocija prisjetili su se i svojih školskih kolega koji, nažalost, više nisu među njima. Sjetili su se njih devetero, kao i onih koji zbog bolesti ili drugih opravdanih razloga nisu mogli sudjelovati na susretu.

Na okupljanju su bili Marijan Bartolac, Vladimir Brajak, Marina Čulibrk, Barka Čohan, Ivan Dukovčić, Mira Fabina, Boris Frančić, Anica Fraculj, Đurđa Galović, Marijan Hrelić, Nevenka Krajač, Jasna Kostelić, Božica Maradin, Marijan Maradin, Nada Medak, Boris Miketić, Goran Moškun, Ivan Novogradac, Katica Pereško, Marica Povž, Danica Rožman, Biserka Šavor, Vesna Šavor, Damir Škrtić i Boža Žužinjak.

Pojedinačno predstavljanje bilo je posebno zanimljivo jer su se nakon toliko godina mnogi ponovno upoznavali sa životnim putevima svojih nekadašnjih školskih kolega.

Razgovor je brzo vratio sudionike u vrijeme njihova djetinjstva. Prisjećali su se školovanja u uvjetima koji su današnjim generacijama gotovo nezamislivi – dugih pješačenja do škole po svakakvom vremenu, hladnih i snježnih zima, života bez javnog prijevoza, skromne odjeće i obuće, ali i brojnih aktivnosti koje su im ispunjavale školske dane.

S nostalgijom su se prisjetili čitanja lektire, natjecanja iz prve pomoći i sporta, pjevačkog zbora, literarne, likovne, glumačke i sportske grupe, subota provedenih na domaćinstvu, plesova uz gramofonske ploče, pisanja spomenara i, naravno, prvih ljubavi.

Bilo je to vrijeme kada se živjelo skromnije, ali su se, kako ističu sudionici susreta, upravo zbog toga više cijenili obitelj, roditeljska pomoć, prijateljstvo i učitelji. S puno topline prisjetili su se svojih nastavnika, kojima i danas zahvaljuju na znanju i vrijednostima koje su im prenijeli.

Iako su danas većinom u mirovini, a neki se bore i s narušenim zdravljem, bivši učenici ostali su, kako sami kažu, pozitivni i hrabri ljudi. Ponosni su na svoje živote, obitelji i poslove kojima su se bavili.

„Zahvaljujući svemu tome postali smo uspješni i dobri ljudi, ponosni na svoj život, obitelji i posao kojim se bavimo“, poručuju.

Atmosferu susreta teško je opisati riječima. Prostor hotela Amarilis bio je ispunjen veseljem, pozitivnom energijom, smijehom, ali i suzama radosnicama i nostalgijom.

„Sretan sam da sam s ovim divnim ljudima proveo lijepe godine života i da su svi oni ostali u mom srcu. Zapravo, imali smo predivno, zdravo djetinjstvo puno pozitive i ljubavi“, poruka je koja možda najbolje opisuje ovaj susret.

Razgovori puni emocija potrajali su dugo u noć, a na kraju je pao i dogovor - vidjeti se ponovno za godinu dana.