"Volimo nogomet, volimo klub i guramo naprijed, imamo malo taj neki inat koji nas drži i evo dobro nam ide"

Nogometni klub "Vojnić 95" ugodno je iznenadio u prošloj sezoni u skupini A Četvrte nogometne lige Središte Zagreb, jer je završio prvenstvo na petom mjestu sa 49 bodova. Momčad iz Vojnića počela je s pripremama za novo prvenstvo, ambicije su ponoviti rezultat iz prošle sezone, a ako bude moguće i napraviti nešto više. Već godinama klub uspješno vodi jedna žena, predsjednica je Sanela Valentić, a trener je njen suprug Marijo Valentić. U petak, 18. travnja 2025. godine klub je zadesila velika tragedija, u prometnoj nesreći poginuo je član kluba, bivši hrvatski reprezentativac Nikola Pokrivač. Nakon treninga pred utakmicu s "Poletom" iz Svete Klare, Pokrivač je s kolegama iz ekipe Tinom Džaferovićem, Josipom Mohačem i Franjom Berišićem sjeo u auto te su krenuli prema Zagrebu. Zla sudbina čekala je na Turanjskoj obilaznici, u stravičnoj prometnoj nesreći koja se dogodila u 20 sati i 15 minuta poginuo je Nikola Pokrivač, a ozlijeđeni su Tin Džaferović, Josip Mohač i Franjo Berišić, od kojih dvojica teško. Bolna, tužna vijest zavila je u crno Vojnić, a ražalostila sve ljubitelje nogometa u Hrvatskoj, otišao je veliki nogometaš i veliki čovjek. Trebalo je vremena da se klub oporavi od ove tragedije, Velikim naporima klub je konsolidiran i u prošloj sezoni ostvaren je veliki uspjeh. Razgovarali smo s predsjednicom Nogometnog kluba "Vojnić 95" Sanelom Valentić o protekloj sezoni, pripremama za novu sezonu, o pojačanjima za novo prvenstvo, o planovima za novu sezonu, o sjećanju na Nikolu Pokrivača, o klupskoj infrastrukturi, o financijskoj situaciji i o planovima za budućnost.

Sanela, možemo reći da je iza kluba jedna od najboljih, ako ne i najbolja sezona, je li se slažete?

-Slažem se, da definitivno najbolja sezona uopće u povijesti kluba. Visoko peto mjesto i bili smo pri samom vrhu i evo zaista je bilo jako dobro. Sve nam se poklopilo, igrali smo jako dobro i ostvarili sjajan rezultat. Stvarno je to bila sezona za pamćenje i taj uspjeh nam puno znači, to nas je podignulo.

Da, no moramo se sjetiti i tragičnog događaja, prošla godina bila je vrlo teška zbog tragedije koja se dogodila klubu, ipak ste to uspjeli preboljeti i ući u sezonu spremni i na kraju peto mjesto, je bilo teško?

-Da, mislim da je i dalje jako teško o tome pričati, to je bila baš velika tragedija koja nas je pogodila. Baš smo neki dan spomenuli da uopće ne znamo kako smo to sve i preživjeli, tako rečeno. Ali da, nastavili smo dalje i možda nas je to zapravo i nosilo i nosi nas, ja mislim još uvijek i dalje i zbližilo nas je i zato smo evo tu gdje jesmo, možda je to ono nekako, nekakva pomoć odozgo, kako se kaže, nešto što nas gura naprijed. Bilo je zaista teško, bili su to teški trenuci za klub.

Vojnić je općina, izgleda da je tu prisutna velika ljubav prema sportu, prema nogometu i da su svi uz klub, je li tako?

-Jesu, da, pa evo mi smo općina i mislim da su ljudi dosta uključeni. Imamo tu stvarno vjerne naše i sponzore i volontere, prije svega to su ljudi koji jako puno rade u klubu, koji pomažu. Naši sponzori nam financijski pomažu, bez toga naravno mislim da ne bi mogli ništa. I evo ovim putem im se zahvaljujem, jer to nam stvarno puno znači. Ali da, ljudi su uz klub i volimo klub, mislim to je jedino što na neki način imamo tu u Vojniću i dosta dobro to sve ide, funkcionira. Volimo nogomet, volimo klub i guramo naprijed, imamo malo taj neki inat koji nas drži i evo dobro nam ide.

Je li prisutna podrška Općine Vojnić?

-Je, Općina Vojnić je tu i stoji uz nas. I mislim da je za nas velika stvar igrati Četvrtu nogometnu ligu Središta Zagreb uz klubove iz zagrebačke regije i Krapinsko-zagorske županije i mi tu znači s područja Karlovačke županije, Vojnić je jedna općina, jedno malo mjesto. Mislim da to i za općinu jako puno znači i da smo napravili jedan sportski iskorak i naravno oni stoje iza nas i evo dobro je, surađujemo dosta dobro.

Izgleda da je atmosfera u klubu jako dobra kada igrači vole doći ovdje, moramo se sjetiti prošle godine, moramo se sjetiti Nikole Pokrivača bivšeg reprezentativca, koji je došao u "Vojnić 95", što mislite o tome?

-Da, on je bio tu kod nas i stvarno je volio ovo mjesto, mislim i mi smo njega voljeli. Evo i dalje ne prođe dan da ga se ne sjetimo, da ga se ne spomene tu od nas. Ali, evo nakon njega kao da se nekako otvorilo. Vjerojatno nam je i on taj put malo otvorio i samim njegovim dolaskom se onda vidjelo, znači da se može, ako je on mogao doći, na neki način zašto onda ne i bilo tko drugi i malo su se te neke predrasude promijenile prema Vojniću. I dan danas ima ljudi, koji imaju predrasude. Mislim da smo ih dosta srušili i rušimo ih i dalje i nije to više kao što je prije bilo. Evo stvarno je dobra priča, tu se radi i slaže, volimo sport i volimo nogomet i mislim da se to i vidi i da su to i igrači prepoznali i zato stvarno vole i doći tu kod nas u Vojnić.

Počele su pripreme za novu sezonu, obično se voli reći da je vodstvo kluba radilo i prije priprema, da se radilo cijelo ljeto, bilo je dosta posla, nakon uspjeha u prošloj sezoni, jesu li ambicije porasle?

-Da, naravno, mi smo dosta radili i u klubu i oko kluba, uvijek se nešto malo infrastrukturno popravi, onako pripremi se sve za novu sezonu, za ulazak u prvenstvo. Tu smo radili malo s igračima, da pokrpamo možda neka mjesta gdje nam je malo nešto falilo i ja se nadam da ćemo minimalno ponoviti uspjeh od prošle sezone. Ako i ne, to nije ništa strašno, ali zašto da ne, napraviti možda neki iskorak, možda biti bolji nego prošle sezone, vidjet ćemo, pred nama je sezona.

Pojačali ste momčad, jeste li zadovoljni?

-Jesmo, pojačali smo se malo, pa ćemo sada vidjeti što će biti, sve ovisi o njima, ja ih pratim kako se oni pokažu, koliko oni, koliko igrači budu htjeli. Ja sam tu da ih pratim i slijedim, a na njima je da se pokažu, teren je jedino mjerilo. Neka budemo konkurentni, pa ćemo vidjeti što će nam vrijeme donijeti.

Između ostalih, došao je Stjepan Šalić, već afirmirani nogometaš iz "Karlovca 1919", kako je došlo do suradnje?

-Pa evo, nakon što smo čuli da neće nastaviti svoju put u "Karlovcu 1919", ja sam ga kontaktirala, možda sam bila među prvima koja sam mu se javila i mi smo se relativno brzo dogovorili. Ja sam sa Stjepanom razgovarala i mislim da nam je to jedno dosta dobro pojačanje i kažem vrlo brzo smo se i dogovorili. Ja sam sretna da je on tu kod nas i on pozna dečke, ne dolazi u ništa. Tako da mislim da će on uživati u nogometu, a i dečki da će uživati skupa s njim.

Stabilizirali ste se i što se tiče stručnog stožera, je li trener sluša?

-Pa sluša, dobar je, trener je stvarno jedan dobar čovjek prije svega i mislim da je ovo tek njegov početak i ja mu stvarno želim sve najbolje. Ja ga pratim u ovome što on voli i drago mi je da je tu gdje je i nadam se da je ovo samo neki početak i da će on stvarno napraviti jednu dobru priču. Tko zna možda uspije sve ostvariti i s "Vojnićem 95", ako ne u Vojniću možda  negdje drugdje.

Kakva je infrastruktura, sigurno je treba poboljšati, kakva je tu situacija, može li se po tom pitanju napraviti iskorak?

-Infrastruktura je naša bolna točka, treba je poboljšati, treba je popraviti. To je veliki zahvat, infrastruktura je mislim jedna velika i opširna tema o kojoj bi se stvarno moglo jako puno pričati. Svaki naš zahvat koji mi ovdje napravimo je minimalno vidljiv. Mi se stvarno trudimo i krpamo to igralište koliko možemo, ali kažem, to su velike površine i to je minimalno vidljivo. Ali evo apeliram i stalno smo u nekim pregovorima i razgovorima. Mi tu sami ne možemo puno, odnosno skoro pa ništa. To je zahvat gdje se ipak trebaju uključiti Općina Vojnić i Karlovačka županija i Hrvatski nogometni savez preko nekakvih projekata i suradnje. Treba istaknuti da smo mi jedina općina, gdje igraju dva nogometna kluba na jednom terenu, gdje je toliki broj djece, gdje se nije godinama, ja bih rekla, gdje se godinama nije ništa ulagalo u infrastrukturu. Ovo igralište postoji, ne znam, osamdeset, sto godina, koliko već, sve se mijenja, ali evo to se nije promijenilo. Ja obično volim reći koliko dugo postoji i što je sve pretrpjelo i što je sve prošlo preko njega, da se dobro i drži. Mislim, to je i dobro igralište obzirom na sve te silne godine. Svakako bi trebalo nešto učiniti i tu se mora u nekom skorom vremenu nešto poduzeti. Ima nekakvih naznaka da bi nešto moglo krenuti, načelnik je stalno u nekakvim razgovorima i pregovorima za neko novo zemljište i izgradnju potpuno novog igrališta. Tako da ja se nadam možda već nakon ovog razgovora i nakon što se ovo čuje, možda se stvarno nešto pokrene, jer kažem, na kraju krajeva rade se i neki rezultati i postiže se nešto, tako da mislim da je vrijeme da svi čuju i da se uključe i da se ovdje stvarno nešto napravi.

Četvrta nogometna liga Središte Zagreb skuplja je od Prve županijske lige, kako se uspijete pokriti?

-Da, skuplja je, ali je ljepša za igrati, pa onda jedno vuče drugo, pa uspijemo, nekako se uspijemo pokriti, s tim da jako puno toga radimo sami. Ljudi imaju krivu percepciju svega i mi u klubu jako puno radimo sami i tu uštedimo neki određeni novac. Nešto što drugi klubovi sve moraju platiti, da sada ne nabrajam puno toga. Evo recimo, ja odradim, trener odradi, volonteri nešto odrade i tu uštedimo nešto što onda nadomjestimo za ono što nam fali. I kažem uz sponzore i ljude, jednostavno tu naše lokalne ljude koji nam uskaču kada ono, kako se kaže voda dođe do grla, onda imamo tu naših par ljudi koji kažu pa čekajte, hajde skrpat ćemo, skupit ćemo i onda to ide, evo ide, dobro je.

Znači, ljudi u Vojniću vole klub i uskaču ako treba pomoći, je li zbog toga vama i lakše raditi kada imate podršku?

-Vole, naravno vole klub, ima uvijek onih koji su, ja volim reći, oporba, ali mislim da to svaki klub ima. To je zapravo nešto što i daje vjetar u leđa. Mislim, da svi sve vole i da je sve dobro, ne bi isto bilo dobro. Uvijek mora biti netko tko malo kritizira i zapravo netko tko ukazuje na nešto što možda nije dobro i onda se to malo popravi i tako se ide dalje. Tako da navikli smo na sve, ali u suštini da, ljudi stvarno vole klub i svaka kritika je zapravo i dobronamjerna.

Kako je biti žena na čelu nogometnog kluba?

-Pa ja sam evo sad već relativno dugo predsjednica i mogu reći da su se ljudi na mene navikli i već sam se ono stopila. Uvijek ima onih koji se čude ili koji imaju neke predrasude, ali ja to volim i nekako teško je odmaknuti se od svega toga, uđe u krv i pogotovo kada se rade neki rezultati, kada se uloži dosta i vremena i truda, ajmo reći i privatnog života. Onda je teško preko noći odvojiti se od svega toga, ali evo ide i dok imam volju i dok nekako me sve ovo još drži bit ću tu, pa vidjet ćemo.

Jeste li "željezna lady"?

-Nisam, ne nisam. Puno toga shvatim dosta emotivno i reagiram što možda nekad i nije dobro, ali evo ne mogu drugačije. Smeta mi nepravda, na nepravdu sam baš ono poludim kada je nešto, ali evo to je tako. Nogomet je takav, ima svega ali evo dosta sam emotivna u svemu i sa srcem jako puno radim.

Kada su utakmice tribine znaju biti gotovo ispunjene do zadnjeg mjesta, znači da ljudi vole klub i da tako daju svoj doprinos, jeste li zadovoljni s posjećenosti utakmica?

-Naravno, mi imamo jako posjećene utakmice i čak moram reći da kada idemo na gostovanja jako puno naših navijača ide s nama i ja sam im neizmjerno zahvalna na tome, jer to jako puno znači. Ali kada igramo kod kuće tribine su stvarno pune, atmosfera je prekrasna, navijanje, zabava je i naravno to klubu jako puno znači. Igračima to isto jako puno znači, posjećenost je stvarno dobra sa svih strana. Jako puno žena imamo i cura zapravo na tribinama, što je isto super, jer nije samo ono da su muški tu, tako da stvarno je jedna dobra priča, jedna dobra atmosfera je u klubu i oko kluba.

Sanela, kakva je suradnja s Nogometnim savezom Karlovačke županije i s Hrvatskim nogometnim savezom?

-Pa dobra, ne mogu reći, do sada, sve nešto što sam zamolila za pomoć, ne mogu reći stvarno nije išlo samo u jednom smjeru. Bilo je obostrano, pogotovo i oko tog turnira, memorijalnog turnira za Nikolu Pokrivača. Prošle godine stvarno su nam izišli u susret i pomogli su, evo i ove godine isto ne mogu reći surađujemo, ukoliko, ajmo reći, na neki način imam nekakva potraživanja ili nešto. Što se tiče toga stvarno sam zadovoljna. Ja opet nisam netko tko stalno kuca na vrata i stalno nešto traži i moli, jer mislim, gdje bi oni stigli na kraju krajeva nas je jako puno i svi mi imamo neke želje i zahtjeve i prohtjeve, tako da nije ni njima lako. Ali u suštini to je sve dosta dobro i evo ja sam zadovoljna.

Što očekujete od nove sezone?

-Pa očekujem puno, i dalje očekujem prije svega dobre u utakmice, dobru atmosferu i naravno da igrači imaju što manje ozljeda i da sve prođe u najboljem redu, a onda ćemo vidjet što nam dragi Bog da, da ponovimo, kao što sam već rekla rezultat od prošle sezone ili da napravimo neki iskorak, mi uvijek kažemo, treća liga je put do prve. Ja se volim tako malo šalit, ali gledajte čovjek mora imati neke ambicije, mora imat nekakav san, ako toga nema, mislim da onda nema ničega, iako ono kada ja to kažem, onda obično ljudi me gledaju u čudu, ali to sam ja i neću se mijenjati baš previše.