"Sve ide odlično, vidjet ćemo kako će završiti, još je puno utrka ispred mene i očekujem sve bolje rezultate"

Bruno Belčić počeo je ovu godinu pripremama na Tenerifima, a zatim je uslijedila dobra dvoranska sezona, iako u dvorani nema njegove discipline, 3.000 metara sa zaprekama. Bruno je dočekao spreman sezonu na otvorenom i uslijedili su kvalitetni rezultati. Na Prvenstvu Balkana u Volosu, u Grčkoj, u utrci na 3.000 metara sa zaprekama Bruno Belčić osvojio je prvo mjesto u vrlo neizvjesnoj utrci, u kojoj je nastupilo devet atletičara, sa svojim najboljim rezultatom sezone 8:40.05. Konkurencija je bila vrlo jaka, jer su nastupili sjajni turski trkači. Bruno Belčić za sada po renkingu ima uvjete za nastup na Europskom prvenstvu, ali to još treba potvrditi, prilika će biti na Prvenstvu Hrvatske za seniore i seniorke. Prošle godine u ovo doba je na mitingu u belgijskom gradu Oordegemu postavio novi državni rekord na 3.000 metara sa zaprekama s 8:39,25. Kada bi sada ponovio taj rezultat na Prvenstvu Hrvatske, potvrdio bi nastup na Europskom prvenstvu u Birminghamu. O svemu tome razgovarali smo sa seniorskim reprezentativcem Hrvatske Brunom Belčićem.

Bruno, u tijeku je puna sezona na otvorenom, kako ide?

-Pa da, evo sve je krenulo odlično, rezultati su tu, sezona je duga, zapravo je tek počela na neki način. Sve ide odlično, vidjet ćemo kako će završiti. Još je puno utrka ispred mene i očekujem sve bolje rezultate.

Počelo je sve negdje početkom godine, imali ste pripreme na Tenerifima, koliko su te pripreme bile bitne?

-Pa naravno da, jako su bile bitne, tamo je bilo odlično vrijeme, mogli smo normalno trenirati Mislim nisu samo te pripreme bitne, cijelo pripremno razdoblje je bitno, kako se rasporedi od jednih do drugih priprema. Da, Tenerifi, tamo je bilo idealno vrijeme, neometano smo mogli trenirati. Kažem, to je samo možda dva tjedna gdje radimo nekakve jače treninge, ali cijelo pripremno razdoblje je bitno, od listopada, pa do travnja.

Nakon Tenerifa imali ste redovne pripreme u Makarskoj, kako su one prošle?

-Pa da, kažem, svake pripreme su bitne. Svaki dan je zapravo bitan u pripremnom razdoblju. Nama je to više na neki način da pobjegnemo od svakodnevnih obaveza, da možemo svaki dan trenirati dva puta bez nekakvih obaveza. Tako da možemo mirno raditi, imamo u hotelu sve što nam treba, doručak, ručak i večeru. Jednostavno sve je predodređeno treningu i ne moramo se o ničemu brinuti. To je zapravo taj najbitniji faktor na pripremama, da možemo bez brige biti i trenirati.

Te obaveze su i fakultet, kako stojiš na Kineziološkom fakultetu?

-Pa, imam još šest ispita do kraja, uključujući diplomski. Tako da sve sam odslušao, apsolvent sam, jedino moram riješiti te ispite i diplomski i završavam faks. Tako da to planiram sada u jesenskom roku, kada mi prođe sezona. Naravno, sezona mi je na prvom mjestu tako da ovaj ljetni rok sam malo zanemario, ali to je tako. Mislim ipak su natjecanja cijelo ljeto, ne stigne se jedno i drugo.

Razmišljaš li o trenerskom poslu?

-Pa da, mislim, još ću sigurno koji olimpijski ciklus odraditi za sebe kao natjecatelj i kada završim svoju karijeru sigurno ću se posvetiti maksimalno trenerskom poslu. Ali dobro još je rano za to, ima vremena za to.

U tijeku je taj olimpijski ciklus, za dvije godine su Olimpijske igre u Los Angelesu, ali imaš jednu bitnu stanicu na tom olimpijskom putu, to je Europsko prvenstvo u Birminghamu, kako stojiš trenutno s tim?

-Pa da, Europsko prvenstvo u Birminghamu to je glavni cilj ove godine, za sada je jako dobro i izgledno je da ću završiti tamo. Još moram samo odraditi tu jednu utrku na državnom prvenstvu, koja će mi donijeti još završne bodove, jer dvije utrke sam već jako dobro odradio, a tri utrke mi ulaze u renking. Tako da još jednu utrku odradim i ako Bog da idem na Europsko prvenstvo u Birmingham.  

Je li to bio i glavni plan ove sezone?

-Pa da, to je bio glavni plan, sve utrke zapravo su dizanje forme za Birmingham. Znači, nismo mi još postigli top formu, a već su rezultati bili odlični. Na 2.000 zapreke imam šesti rezultat u svijetu. Na Balkanskom prvenstvu bio sam prvi, pobijedio sam dva Turčina koji imaju bolji rezultat od mene. Jedan Turčin ima 8:26, ja sam trenutno na 8:39. Znači pobijedio sam ga, a ima 13 sekundi bolji rezultat od mene što znači da mogu i ja puno brže ići. Bit će zanimljivo ako se plasiram na Europsko prvenstvo, vjerujem da mogu napraviti nešto tamo.

Ovaj dio sezone na otvorenom je dobar, kako je bilo u tom dvoranskom dijelu, iako nema tvoje discipline 3.000 metara sa zaprekama, nisi puno trčao, kako je bilo?

-Pa da, dobro sam otvorio, jedino sam imao tu ozljedu rupturu lista koja me dosta unazadila, jer sam mjesec dana bio bez treninga i bez natjecanja točno taj prvi i drugi mjesec i ja sam zapravo preskočio dvoransku sezonu, trčao sam koju utrku, samo jednu čistu utrku na 3.000 metara, bila je to solo utrka iz treninga i to sam išao 8:29 što mi je zapravo dobar rezultat na 3.000 metara sa zaprekama, ali dobro drugo je dvorana, drugo vani, nisam bio još u formi u dvorani, to je samo pripremno razdoblje za dalje, tako da dvorana je zapravo samo usputna stanica u treningu još uvijek.

Je li to ustvari dobra priprema za sezonu na otvorenom?

-Pa da, malo da razbijemo tu dosadu jer od listopada do travnja je skoro pola godine, to dugo traje, dosadno je i onda malo da se razbije ta dosada ubacimo koju utrku da malo podignemo formu i onda je lakše kasnije trenirati, podići formu za van. Ali eto ove godine sam imao tu ozljedu tako da sam preskočio dvoranu i svejedno sam se uspio dobro vratiti, tako da evo sve ide odlično.

Proteklih godina imao si problema s ozljedama, je li to sve sanirano?

-Trenutno je stanje dobro, treniram i natječem se, idemo iz utrke u utrku. Idemo korak po korak, isto kao što Dalić uvijek priča, korak po korak, iz utakmice u utakmicu. Tako i ja i osjećam se dobro, jedva čekam nastavak sezone. Tako da ne uopće ne razmišljam o ozljedama, ne želim o tome ni pričati ni razmišljati. Tako da to je iza mene trenutno i naravno postoji mogućnost da se opet desi, na to ne mogu utjecati. Radimo maksimalno da se ne desi, redovito idem na masaže, Ivan Katić mi je fizioterapeut, kod njega idem, on radi odličan posao. Puno mi pomaže, idem redovito kod njega na masaže i odmah se to vidi kada se brine o takvim stvarima. Prije, dok sam bio mlađi, nekako nismo obraćali pozornost na to, ali što sam stariji naravno da to puno pomaže.

Ivan Katić je bivši atletičar pa zna što treba, je li tako?

-Pa da, poznaje taj sport i zna točno anatomiju, vrhunski je stručnjak, jer završio je fakultet tako da čovjek zna svoj posao. Ja znam svoj posao i kada se složimo to je to. Zaista mi te masaže puno pomažu, pa mogu slobodno trenirati.

Bruno, kakav je raspored do Europskog prvenstva u Birminghamu?

-Znači, državno prvenstvo je u subotu i nedjelju 25. i 26. srpnja, prvenstvo će biti na "Mladosti" u Zagrebu, nije više u Karlovcu ove godine. Prije toga idemo na visinske pripreme na Roglu, tamo ćemo biti od 13. do 20. srpnja, uvjeti su tamo odlični  onda smo još u Karlovcu na završnim pripremama i to je to. Državno prvenstvo je zadnji pravi ispit prije Europskog prvenstva.

Između državnog prvenstva i Europsko prvenstvo u Birminghamu hoćeš li nastupiti na kojem mitingu?

-Pa, imat ću još jednu pripremnu utrku 1. kolovoza u belgijskom gradu Oordegemu, gdje sam prošle godine istrčao državni rekord, to se pokazalo kao jako dobro natjecanje. Odlični uvjeti, staza je top, zečevi, sve odlično, tako da to je zadnja utrka, zapravo, ajmo reći, trening utrka prije Europskog prvenstva.

Na Europskom prvenstvu za niz europskih zemalja nastupit će atletičari koji su porijeklom iz afričkih zemalja, kakva će ustvari biti konkurencija u Birminghamu?

-Pa da, konkurencija će biti jaka, isto kao i francuska nogometna reprezentacija koja je puna Afrikanaca, tako i kod nas ima dosta tih Marokanaca, Alžiraca, koji su zapravo jako dobri i po meni možda i ne bi ni trebali biti na Europskom prvenstvu. Ali što je tu je, oni su došli do tih država, ne znam, do Italije, Francuske, Španjolske. Ima ih dosta, zato je konkurencija vrlo jaka, ali dobro to je tako, ne možemo mi na to utjecati, oni imaju državljanstvo i imaju pravo natjecati se. Konkurencija je dosta jaka, nije kao svjetsko prvenstvo, znači malo je slabije, nema Amerikanaca, nema Kenijaca, nema tih vodećih država u dugim prugama, makar na zaprekama nisu oni toliko dominantni kao na čistim disciplinama bez zapreka. Europa se diže u cijeloj atletici i sada je evo ovaj Nijemac srušio europski rekord, išao je ispod osam minuta zapreke, svjetski rekord je 7:52, približio se svjetskom rekordu. Tako da to je sve tu, nije više tolika dominacija Kenijaca.

S čime bi bio zadovoljan na Europskom prvenstvu, je li ti važniji plasman ili rezultat koji ćeš ostvariti?

-Puno bitniji mi je plasman, jer na takvom natjecanju plasman donosi sponzore, plasman donosi sve. Pa s ulaskom u finale bio bih zadovoljan, s plasmanom u finale upao bih u program Hrvatskog olimpijskog odbora gdje bi dobio još dodatna sredstva za još neke pripreme. Tako da finale bi mi bilo odlično i onda u finalu ćemo vidjeti, ako se plasiram sve je moguće, to je jedna utrka, zapravo druga, gdje smo svi već prošli kvalifikacije, svi su malo umorni, svi su već vidjeli tko je u kakvoj formi. Ako jako dobro odradim kvalifikacije, u finalu je sve moguće.

Bit će puno teže plasirati se na Olimpijske igre u Los Angelesu, kakva će biti norma na 3.000 metara, je li tu dolazi u obzir taj renking?

-Pa da, Olimpijske igre su puno teže za izboriti od Europskog prvenstva, jer je broj atletičara približno isti po disciplini. Na Europsko prvenstvo kvalificiraju se 34 atletičara, a na Olimpijske igre 36. Znači dva samo više, a država je puno puno više, tako. da je dosta teže, trebat će imati puno bolji renking i norma je 12 sekundi brža. Znači to i nije toliko brže, ali renking je puno puno teži, jer u drugim državama izvan Europe stvarno ima jako puno atletičara koji bi se bez problema kvalificirali na Europsko prvenstvo. Tako da bit će dosta teško, bit će zahtjevno, trebat će puno porasti, ali neću sada o tome još razmišljati. Prvi korak je Europsko prvenstvo, ako se kvalificiram za Birmingham i ako tamo odradim dobar rezultat, ja sam siguran, uvjeren sam i vjerujem da mogu izboriti i svjetsko prvenstvo sljedeće godine i Olimpijske igre u Los Angelesu, pogotovo ako završim fakultet i budem bez obaveza da mogu mirno trenirati. Ja mislim da je to sigurno moguće.

Koliko je na 3.000 metara sa zaprekama bitno to iskustvo?

-Pa dosta je bitno, ne bih čak rekao iskustvo, koliko je bitna mirnoća i godine su tu dosta bitne, jer steplechase je dosta teška disciplina u kojoj treba biti mentalno jak, a ti kada si mlađi ne možeš to svaki put ni podnijeti. Samo po sebi tri kilometra je dosta teško trčati i još kada su ispred tebe zapreke umore te dosta, treba biti dosta mentalno jak da odlučiš se boriti sam sa sobom, jer zapravo mi smo sami sebi najveći neprijatelji na toj stazi i kada je najteže treba se nešto poklopiti da ti uspiješ sam sebe nagovoriti da se patiš drugu polovicu trke, a kada si mlađi to je dosta teže nego kada si stariji. Kad si stariji znaš što trebaš, znaš zašto to radiš, znaš koji su ti ciljevi. Znaš da to moraš sada napraviti, moraš iskoristiti taj trenutak, kada si mlađi, ne razmišljaš na taj način. Tako da po meni su godine i ta, ajmo reći, mudrost najvažniji.

Brat Matko je na tvom tragu, jesi li zadovoljan kako on napreduje na 3.000 metara sa zaprekama?

-Pa da, dosta je dobar, čak je još bolji na 1.500 nego na 3.000 metara sa zaprekama. Baš je skinuo dosta dobar osobni ove godine na 1.500 metara, tako da on sljedeće godine može ići na Europsko prvenstvo za mlađe seniore i na 1.500 metara i na stiplu, tako da je dosta dobar. Treba se još odlučiti za glavnu disciplinu, vidjet ćemo što će odlučiti, jer je dosta niži od mene, tako da će mu zapreke stvarati malo veće probleme nego meni. Tako da možda se odluči za 1.500 metara, ali vidjet ćemo. U svakom slučaju jako je dobar i ide u dobrom smjeru.

Matko ti puno znači, jer trenirate zajedno, to je ustvari dobro za obojicu, što misliš o tome?

-Pa da, stvarno, evo to mislim i meni dosta znači jer trenira sa mnom i na neki način te utrke koje ja ne trčim, jer sam se već dosta specijalizirao. trčim većinom samo stiple. To mi je dokaz da radimo dobro i da bih ja možda mogao isto trčati na "suhe discipline" dosta dobro. On je stvarno odradio ove sezone vrhunski posao pogotovo na tih 1.500 metara i mi zapravo iz godine u godinu samo rastemo i pitanje je hoće li on isto kroz koju godinu i na Olimpijske igre isto moguće i na 1500 i na stiplu.

Matko i ti ste na tim dužim dionicama, Andrej je izabrao srednje pruge, je li tako?

-Pa da, on je više na 400 i 800 metara, naravno da je to skroz druga priča i ne možemo skupa raditi većinu treninga. Ali on ima jednu prednost po meni što može trčati štafete 4x400 metara, koje se također trče na velikim natjecanjima i tu mi imamo u Hrvatskoj dosta potencijalnih reprezentativaca za Olimpijske igre i europska i svjetska prvenstva. Tako da on ako bude tu kroz koju godinu u najboljih dva, tri trkača na 400 metara u Hrvatskoj, on čak i da se ne kvalificira za na svoju disciplinu, znači na 800 ili čistih 400, on uvijek može upasti u štafeti, ako će se štafeta plasirati. Tako da to je isto još jedna velika prednost, znači situacija je dosta dobra, sva trojica smo dosta dobri i idemo iz sezone u sezonu pa ćemo vidjeti što će biti.

Gledao sam neke utrke gdje je Andrej trčao s Bloudekom, odgovara mu kada je jača konkurencija, je li ga to posebno motivira?

-Pa da. To je u atletici jako bitno i taj Marino Bloudek koliko god da je on trenutno bolji od nas, mi njega gledamo, učimo se od njega. Neke treninge, ne mogu reći da kopiramo, ali radimo po istom principu i on je zapravo cijelu Hrvatsku, hrvatske srednje i duge pruge zapravo podigao na višu razinu, jer mi svi njega pratimo na utrkama, pomaže nam zapravo na tim utrkama i kroz koju sezonu ja vjerujem da će cijela hrvatska atletika otići dalje, dobro, naravno glupo je reći zbog njega, ali on je jedan od čimbenika koji je to možda pokrenuo. Tako da njemu isto hvala na svemu što radi jer zapravo i nas puno gura prema naprijed.

Je li ti problem što nema u Hrvatskoj puno trkača na 3.000 metara sa zaprekama?

-Pa nije problem, zato što mogu uvijek sjesti u avion i otići na neki jači miting, gdje ima hrpa dobrih trkača s kojima mogu trčati, kao tipa taj Bruxelles. Ima dosta mitinga na kojima uopće ne treba imati menadžera, na koje se sami možemo prijavit i odemo tamo i imamo odlične uvjete, odlične zečeve tako da dosta je to sada postalo puno jednostavnije nego što je bilo prije.