Učenica kakva se rijetko sreće: Fascinantna svestranost i skromnost iza kojih stoji titula državne prvakinje

U karlovačkoj Gimnaziji generacije se smjenjuju, no u tri desetljeća profesorskog rada rijetko se pojavi ime koje spaja apsolutnu izvrsnost u prirodnim znanostima, kreativnu crtu i nevjerojatnu skromnost. Ona je Laura Vuljanić, maturantica prirodoslovno-matematičke gimnazije u Karlovcu, novopečena državna prvakinja iz fizike u kategoriji eksperimentalnog rada, trećeplasirana na državnom natjecanju iz biologije i putnica na Međunarodnu biološku olimpijadu u Litvu.

O njezinom razvojnom putu, radu pod građevinskim šljemovima u dislociranoj školi, tajnama timskog rada i mentalnom sklopu koji pobjeđuje bez pritiska, razgovarali smo s Laurom i njezinom mentoricom te razrednicom, profesoricom fizike Tanjom Mihaljević.

Za početak, Laura, predstavi nam ukratko svoj smjer. Što je zapravo baza Prirodoslovno-matematičke gimnazije i kako si se odlučila upravo za tu školu?

-Sada završavam četvrti razred Prirodoslovno-matematičke gimnazije. U ovom smjeru fokus je na matematici, fizici i informatici, gdje imamo znatno veću satnicu od ostalih smjerova. Cilj je učenike što bolje pripremiti za državnu maturu i osigurati nam široko znanje iz tih područja. Mene je od djetinjstva uvijek sve jako zanimalo, a osobito znanost. Kako mi je u osnovnoj školi odlično išla matematika, odlučila sam upisati ovu gimnaziju. Pokazalo se to kao pun pogodak; škola me izuzetno dobro pripremila za sve što slijedi, a iz nje nosim predivne uspomene.

Tijekom sve četiri godine redovito si išla na brojna natjecanja. Što te zapravo pokretalo – profesori koji su prepoznali potencijal ili vlastita znatiželja?

-Na natjecanja idem prvenstveno zato što su mi zanimljiva. Volim testirati samu sebe i svoje znanje. Profesori su, naravno, uvijek bili sretni i zadovoljni mojim odlascima, ali za mene je to bila zabava i pouka. Kroz natjecanja sam upoznala mnogo ljudi i dublje ušla u područja koja me zanimaju. Pokrivala sam stvarno širok spektar: od matematike, fizike i biologije, pa sve do kemije, povijesti i hrvatskog jezika.

Koliko je zapravo truda i pripreme potrebno za takav ritam?

-Kontinuirano i redovito učenje u školi je osnova svega. Kada se približi natjecanje, potrebno je proći dodatnu literaturu i intenzivnije se pripremati tjedan ili dva prije kako bi rezultat bio što bolji. No, ključ je u motivaciji. Dok ne pronađem pravu motivaciju, ne mogu početi raditi. Jednom kada si zadam cilj, gradivo podijelim u više manjih etapa i tada mi sve postaje lagano. Najvažnije je da nema vanjskog pritiska. Natjecanje mora biti slobodan izbor, a ne moranje. Kad se velika količina informacija podijeli na manje cjeline, zahtjev više ne izgleda strašno.

Ove godine briljirala si na državnom natjecanju iz fizike i to u dvostrukoj ulozi. Kako je izgledao put do titule državne prvakinje u eksperimentalnom radu?

-Tako je, ove godine sam se natjecala u dvije kategorije: u znanju i u eksperimentalnom radu. Pobjednički eksperimentalni rad nosi naslov „Bežični prijenos energije u RLC krugu“. To je bio timski rad koji sam realizirala s kolegicom Klarom Mlinarić, učenicom trećeg razreda. Klara je bila pokretač i inicijator ideje. Budući da su za prijavu rada u ovoj kategoriji potrebna dva učenika, ona mi je prišla s idejom i pozvala me da joj se pridružim, s obzirom na to da smo se već poznavale s natjecanja iz prethodnih godina.

Profesorice Mihaljević, kako je iz Vaše perspektive izgledao taj višemjesečni proces stvaranja rada? Čujemo da uvjeti zbog obnove škole nisu bili idealni.

-Kategorija samostalnog eksperimentalnog rada je izuzetno zahtjevna. Učenici sami biraju temu, eksperimentalnu situaciju, parametre koje će mjeriti i proučavati. Rad na ovome počeo je vrlo rano, već u rujnu i listopadu prošle godine. Gimnazija je u to vrijeme bila u renovaciji pa smo bili dislocirani. Doslovno nam je nedostajalo samo da stavimo građevinske šljemove na glavu dok smo se nas tri probijale do kabineta fizike jer im je za mjerenja bio nužan osciloskop. One su same izradile aparaturu, same su isprintale potrebne dijelove i motale zavojnice kako bi provele mjerenja, ističe prof. Mihaljević, a Laura se nadovezuje:

-Najveći izazov nam je bio smisliti kako tehnički izvesti sva ta mjerenja. Kada smo jednom uspješno postavile aparaturu, sve je išlo glatko. Izrada samog rada počela je u siječnju, kada smo krenule u intenzivna mjerenja, pisanje prve inačice i izradu prezentacijskog plakata.

-Natjecanje se sastoji od tri rigorozna kruga. Prvo šaljete temu i sažetak, u drugom krugu kompletan rad, a tada državni odbor između svih pristiglih radova iz cijele Hrvatske – gdje su svi razredi od prvog do četvrtog u jednoj jedinstvenoj kategoriji – izabere samo šest najboljih koji idu na državno natjecanje. Sama činjenica da ste ušli među tih šest je ogroman uspjeh. Tamo ih čeka javno izlaganje i obrana pred tročlanim povjerenstvom. To izgleda doslovno kao obrana diplomskog rada. Jedan član ispituje fiziku rada, drugi tehničke detalje, treći metodologiju... No, moram reći s ponosom – cure su na toj prezentaciji briljirale i rasturile. Kad su stale pred povjerenstvo i počele odgovarati na pitanja, uklonile su svaku dilemu oko prvog mjesta, pojasnila je Mihaljević.

Uz eksperimentalni rad, Laura, natjecala si se i u klasičnom testu znanja iz fizike i osvojila visoko osmo mjesto u državi. Koje vas je gradivo dočekalo u završnoj godini?

-U četvrtom razredu na red dolazi moderna fizika. To su sva ona velika i revolucionarna otkrića s početka 20. stoljeća koja su promijenila naš pogled na svijet. Bilo je prilično zahtjevno i tijesno natjecati se u obje kategorije istovremeno, ali ujedno i jako poučno i zabavno.

No, fizika nije jedino područje gdje si ove godine u samom državnom vrhu. Biologija te vodi još dalje, izvan granica Hrvatske?

-Da, biologija je druga velika grana u kojoj uživam. Na ovogodišnjem državnom natjecanju iz biologije osvojila sam treće mjesto. Zahvaljujući tom rezultatu i kvalifikacijama, postala sam dio četveročlane hrvatske ekipe koja ovog ljeta putuje na Međunarodnu olimpijadu iz biologije (IBO) u Litvu. Jako se veselim tom putovanju i natjecanju.

Često postoji stereotip da su ljudi iz STEM područja fokusirani isključivo na brojke i eksperimente. Međutim, saznali smo da ti imaš i vrlo izraženu umjetničku stranu?

-Istina je, u slobodno vrijeme jako volim crtati i pisati. Kako je škola pred sam kraj bila izuzetno zahtjevna, morala sam to malo zapostaviti, ali svakako se planiram više posvetiti kreativnom radu tijekom predstojećih ljetnih praznika kada budem imala vremena. Smatram da je kreativnost zapravo ključna za svaki uspjeh, pa tako i u znanosti.

Povezuje li se ta ljubav prema pisanju i s čitanjem? Kažu da današnje generacije mladih sve manje čitaju.

-Što se tiče općenitog čitanja „za svoju dušu“, moram priznati da ga u posljednje vrijeme jesam malo zapostavila zbog obaveza, tako da možda nisam najbolji primjer. Lektire, naravno, redovito čitam, a izvan toga sam primarno fokusirana na stručnu i dodatnu literaturu koja mi je potrebna za fiziku i natjecanja.

Tvoja mentorica i kolege ističu da si, unatoč nevjerojatnim rezultatima, iznimno skromna, jednostavna i samozatajna. Imaš li podršku obitelji u svemu ovome, s obzirom na to da si jedinica?

-Jesam, jedinica sam. Moja obitelj i prijatelji su moja stalna podrška u svakom koraku, kako tijekom školovanja, tako i u životu općenito. Zato sada, nakon što je prošao ovaj najstresniji dio, planiram samo opušteno uživati u ljetu bez školskog pritiska.

Profesorice Mihaljević, radite u karlovačkoj Gimnaziji od 1996. godine. Kako biste Vi opisali rad s učenicom poput Laure?

-Radim punih trideset godina i doista bih na prste jedne ruke mogla nabrojati ovako iznimne, talentirane i nadarene učenike. No, želim naglasiti jednu stvar: iza svakog Laurinog talenta stoji strahovito puno rada. Možemo mi pričati floskule da ona to sve odrađuje s lakoćom, ali vjerujte mi da iza ovoga stoje sati i sati riješenih teških zadataka i pročitane stručne literature. Ona ima izuzetan odnos prema radu. Danas je sve manje djece koja žele odvojiti svoje slobodno vrijeme za duboko bavljenje znanošću. Program matematičke gimnazije je rigorozan – šest sati matematike, tri sata fizike, tri sata informatike tjedno, uz sve općeobrazovne predmete gdje se ništa ne smije preskakati. A Laura pokriva sve, od STEM-a do povijesti i hrvatskog. Ponosna sam što sam joj bila profesorica i razrednica. Danas smo imali zadnji sat i bilo je izuzetno emotivno. To je veza koja ostaje za cijeli život.

Laura, planovi za nastavak Tvog puta su, pretpostavljam, čvrsto definirani? Postoji li neka alternativa?

-Alternativa ne postoji, potpuno sam odlučna. Upisujem studij fizike, istraživački smjer na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Još se nisam opredijelila za neko uže područje unutar fizike, ali znam da želim ostati u znanosti. Moj krajnji cilj je biti uspješna fizičarka na nekom institutu ili fakultetu i nadam se da ću u sljedećih desetak godina ostvariti puno toga na tom polju. Iako sam malo tužna što odlazim iz srednje škole i što nekim lijepim stvarima dolazi kraj, iznimno cijenim sve profesore koji su me pripremali, posebno svoju mentoricu koja me u prvom razredu i zainteresirala za fiziku, kao i sva prijateljstva koja sam ovdje stekla.

Za sam kraj, profesorice Mihaljević, što biste poručili Lauri i ovoj generaciji maturanata koja sada napušta klupe karlovačke Gimnazije?

-Poručila bih im, gledajući Lauru i sve njih, da ne trebaju biti toliko skromni. Imaju golemo znanje, to su pametna djeca i neka iskoriste sve svoje potencijale. Nakon ove četiri godine naše, u šali kažem, „gimnazijske torture“, mi smo ih naučili svemu, dali smo im sve alate i pokazali put. Sigurna sam da će rasturiti državnu maturu. Vrata svijeta su im širom otvorena, neka krenu i neka ga osvoje – apsolutno su spremni!