Plevnik: Pravog novinara ne može se prisiliti da odbaci istinu

U vremenu kada tehnologija mijenja lice profesije, dr. sc. Danko Plevnik, doajen hrvatskog novinarstva i geopolitički analitičar, ostaje glas razuma koji brani činjenice. Autor više od pedeset knjiga, Plevnik u Karlovcu ne analizira samo prošlost, već hrabro skicira budućnost, pozivajući na povratak knjizi kao jedinom mediju koji nas ne razara.

Kako komentirate činjenicu da se od novinara i dalje očekuje relevantnost, iako su se uvjeti rada drastično promijenili?

-Mirko Galić je nedavno primijetio da su novinari između politike i kapitala kao između čekića i nakovnja. S jedne strane imamo viziju Pavla Novosela da će svaki čovjek biti komunikator, a s druge umjetnu inteligenciju koja analizira milijune podataka u sekundi. Ipak, tu nedostaje vjerodostojnost provjere. Iskusni novinar je danas potrebniji nego ikad kao mjesto verifikacije u tsunamiju informacija.

Koliko današnji uvjeti rada utječu na integritet novinara?

-Generalno, pravog novinara se ne može prisiliti da odbaci istinoljubivost. U svakom mediju uvijek će se naći pojedinci koji će objasniti uzroke pojava i, što je najvažnije, predvidjeti događaje. Kroz cijelu karijeru nastojao sam ostati objektivan jer sam tako osigurao publici da mi može vjerovati. Dio profesije su napadi i prijetnje, ali novinar mora težiti permanentnom samoobrazovanju. Ako ostanete na razini znanja iz 2000-ih, danas ne možete razumjeti svijet.

Skovali ste pojam "legologija" – znanost o čitanju. Kako ona korelira s današnjom digitalnom površnošću?

-Danas se čita više nego ikada, ali s mobitela i laptopa, što stvara kognitivnu distrakciju. Moja je teza da će se ljudi vraćati knjigama jer su to mediji koji ne razaraju. Razlika je ključna: mi postavljamo pitanja ChatGPT-u i on nam odgovara, što nas zadovoljava. Međutim, knjiga ispituje nas. Ona nam omogućava linearnu atmosferu u kojoj se možemo identificirati sami sa sobom. AI nas ne "voli" kao književnost; on će vam dati upute za samoubojstvo, dok će vas pisac uvijek uvjeravati da postoji tisuću razloga za život.

Razgovarali ste s Jürgenom Habermasom. Što nam njegova misao govori o današnjem povijesnom revizionizmu u Hrvatskoj?

-Habermas je isticao povijesno jedinstvo holokausta. Preneseno na nas, to znači poštivanje antifašizma. Ne mogu se izbacivati komunisti koji su pokrenuli taj rad. Kod nas se, kroz "transgeneracijske traume", pokušava afirmirati neoustaštvo, što je anahrono i razvojno pogubno. Naša vlast i opozicija ne mogu se maknuti iz prošlosti u sadašnjost; u Saboru nismo čuli ozbiljnu raspravu o budućnosti. Zato nas je i Rumunjska pretekla po plaćama.

Zašto se politika tako uporno vraća na ideološke podjele?

-Zato što nismo političko društvo koje se bavi standardom, već se inzistira na podjelama "ustaše-partizani". HDZ ima stabilnih 30% birača, a tko god želi do većine, mora koketirati s desnicom. Predlagao sam veliku koaliciju po uzoru na Njemačku, ali naši političari nemaju snage za to. Oni su ljudi kabineta, a birači ih zanimaju samo kao sredstvo.

Kao geopolitički analitičar, kako vidite ulogu Donalda Trumpa i trenutne globalne sukobe?

-Trump vodi politiku kao reality show "You're fired". On zloupotrebljava moć za privatne interese, a geopolitiku vodi paradno, bez strategije. Najveću štetu je napravio samoj Americi kao simbolu demokracije. Što se tiče Irana i Izraela, to je epohalni izazov. Iran je napravio grešku prijeteći uništenjem Izraela, dok Izrael želi trajno riješiti problem Hezbollaha i Hamasa. Treći svjetski rat je malo vjerojatan jer trenutno nema kolektivnog antagonista koji bi se vojno suprotstavio NATO-u.

Napisali ste više od 50 knjiga. Što trenutno pripremate?

-Ove godine izlazi knjiga "Pusti ChatGPT, knjige čitaj". Također, radim na rukopisu "Pohvala traču, filozofija znatiželje". Trač nije samo ogovaranje; to je razgovor o onome što treći ne bi htio da se zna, a često je u srži ljudske znatiželje. To će biti "coup de grâce" moje karijere.

Ostali ste u Karlovcu cijeli život, iako ste radili po cijelom svijetu. Kako vas grad prihvaća?

-Moja nedavna izložba ujedinila je vlast i opoziciju, što me ugodno iznenadilo. Uvijek sam pisao samo za sebe, nikada za Tuđmana ili druge. Čudili su se što mi to plaćaju jer nisam bio novinar "po narudžbi". Moja poruka je uvijek bila ista: možete živjeti u najmanjem selu, ali ako ste povezani s izvorima informacija i znate ih obraditi, imate svoju ulogu u svijetu.