Od dizajnerskog monitora i marketinga do crno-bijele emocije

Iako nije njihov primarni posao, fotografija im je puno više od hobija. Sa svjetski priznatim grafičkim dizajnerom Borisom Benkom i stručnjakinjom za marketing u velikim korporacijama Teom Smiljanić razgovarali smo o tome što je fotografija u njihovom životu, kako su se razvijali u ovom vidu vizualne umjetnosti te što planiraju dalje.

Povod za razgovor bila nam je izložba „Kvartovske face“, koja je otvorena 21. veljače u Galeriji ZILIK, kao finale višemjesečnog procesa učenja, promatranja i usporavanja u svijetu koji nikada ne staje. Nastala je kao rezultat radionica portretne fotografije u organizaciji Udruge KA-MATRIX, obrta Fotografika i Infoshopa Karlovac. Pod mentorskom palicom Denisa Stošića, fotografa koji je zanat pekao u dinamičnom svijetu novinske fotografije, polaznici su dobili naizgled jednostavan, ali zapravo duboko intiman zadatak: portretirati svoje sugrađane, ljude koji čine bilo i duh karlovačkih kvartova.

Među sudionicima čiji su radovi krasili zidove galerije bili su, dakle, Tea Smiljanić i Boris Benko. Iako dolaze iz različitih profesionalnih pozadina, oboje dijele oduševljenje Stošićevim pristupom.

-Denis nam je od prvog trenutka skretao pozornost na jednu stvar: nemojte žuriti. Rekao nam je: 'Uzmite si vrijeme da upoznate osobu, da se zbližite s njom, malo porazgovarate i opustite je. Tek tada kreće pravi proces.' Taj ljudski faktor, to međusobno povjerenje između fotografa i modela, ključ je svakog dobrog portreta. Mislim da smo to na početku svi malo podcijenili, ali smo do kraja radionice to itekako savladali, istaknuo je Benko i dodao kako je na radionicu stigao gotovo slučajno.

-Bila je to jedna od onih impulzivnih odluka u sitne noćne sate. Prijavu sam slao u dva ujutro nakon izlaska, a sutradan sam se pitao što mi je to trebalo uz sve obveze. No, čim je krenulo, znao sam da sam na pravom mjestu. Denis je bio strog, ali pravedan mentor. Ta kreativna energija i društveni aspekt cijele priče bili su upravo ono što mi je trebalo, kaže Benko.

Radovi na izložbi su isključivo u crno-bijeloj tehnici, što je autorima omogućilo da se fokusiraju na teksturu, kontrast i emociju modela.

Tea Smiljanić, stručnjakinja je za marketing s bogatim iskustvom u velikim korporacijama poput Konzuma i Žitoproizvoda. Tea je izložila portrete dvoje zanimljivih Karlovčana. Prva je Anastazija Prišlin, modna dizajnerica koja u srcu grada stvara unikatnu odjeću.

-Iako je Anastazija rodom iz Samobora, ona je već deset godina dio Karlovca. Bilo mi je važno uhvatiti je u trenutku stvaranja, onako spontano, dok je udubljena u svoje skice i šivanje. Cilj mi je bio biti nevidljiva s kamerom, uloviti tu njezinu ekspresiju bez namještenih poza, objašnjava Tea. Drugi model bio je Dinko Stopić, projektant čija se dinamika posla savršeno uklopila u koncept „Kvartovskih faca“ kroz snimke u uredu i na gradilištu u Draganiću.

Boris je u svojim radovima istraživao „kreativni nered“. Jedan od njegovih ključnih portreta prikazuje glumicu i lutkaricu Lovorku Trdin.

-Posjetio sam je u njezinoj radionici dok je izrađivala veliku kazališnu lutku tovara. Svuda oko nje bili su kistovi, šivaće mašine, tkanine, spužve... Cijeli taj ambijent, gdje se iz ničega stvara nešto opipljivo, bio je vizualno nevjerojatno snažan. Taj proces, uz njezinu opuštenost dok radi i puši cigaretu, činio je savršen kadar, opisuje Boris. Također je portretirao i samu Teu Smiljanić, koristeći studijsku rasvjetu i filtre kako bi naglasio njezinu kreativnu osobnost kroz igru svjetla i sjene.

Zanimljivo je promatrati kako je fotografija oboma sugovornicima donijela svojevrsnu katarzu u odnosu na njihove primarne karijere. Tea, koja se nakon 15 godina u marketingu odlučila na samozapošljavanje, fotografiju vidi kao nužnu nadogradnju svog vizualnog identiteta.

-Sada svijet promatram kroz objektiv, čak i kad nemam aparat u rukama. Pratim kadrove u filmovima, način na koji pada svjetlo... Fotografija će definitivno biti integralni dio mog budućeg rada u content marketingu, ističe Tea.

Boris, čiji je rad kao dizajnera i ilustratora primarno okrenut američkom tržištu i odvija se gotovo isključivo online, u fotografiji je pronašao društveni „ispušni ventil“.

-Moj posao je često izoliran, pred ekranom. Fotografija me vratila ljudima, interakciji uživo. No, moj pristup je više fine-art. Ne zanimaju me klasične, komercijalne svrhe, već galerije, muzeji i limitirane serije koje pričaju dublju umjetničku priču, zaključuje Boris, čiji je portret „Bake“ već odabran za prestižnu međunarodnu izložbu portreta „Čovjek-Man“ 2026. u Rijeci.

Ono što „Kvartovske face“ ostavljaju Karlovcu nije samo serija vrhunskih crno-bijelih portreta, već nova jezgra kreativaca. Kako sami sudionici kažu, karlovačka fotografska scena, koja je godinama bila pomalo „uspavana“, ovime je dobila snažan impuls.