Struka razjasnila nedoumice: Talog na kućnom filtru nije dokaz neispravnosti vode

Vodovod i kanalizacija d.o.o. zatražilo je stručno mišljenje Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije vezano za javno objavljene rezultate analize taloga na končastom filtru korištenom za filtraciju vode za ljudsku potrošnju na kućnom priključku jednog korisnika.

-Ukazujemo da javno iznošenje netočnih ili stručno neutemeljenih interpretacija rezultata analiza može predstavljati obmanjujuće informiranje potrošača, uzrokovati neopravdanu uznemirenost te narušiti povjerenje u sustav javne vodoopskrbe, a potencijalno imati i pravne implikacije sukladno važećim propisima. Očitovanjem Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije se objašnjavaju rezultati analize te osporavaju pogrešni zaključci o zdravstvenoj ispravnosti vode za ljudsku potrošnju.

Iz očitovanja izdvajaju slijedeće:

-Potrebno je naglasiti da se končasti filtar koristi kao mehanička barijera za uklanjanje suspendiranih čestica iz vode. Stoga rezultati analize taloga ne predstavljaju izravne koncentracije metala u vodi za piće, već kumulativni rezultat zadržavanja čestica tijekom protoka vode kroz filtar.

Izmjerena koncentracija od približno 500 mg/kg ST Pb znači da talog sadrži oko 0,5 mg Pb po gramu suhe tvari. Budući da nemamo podatak o ukupnoj masi zadržanog taloga, nije moguće izravno procijeniti koncentraciju olova u vodi. Ako se, primjerice, pretpostavi da je na filtru zadržano oko 10 g suhe tvari, ukupna masa olova iznosila bi približno 5 mg. U odnosu na ukupno profiltriranih 30 m³ (30 000 L), to bi odgovaralo prosječnoj koncentraciji manjoj od 0,2 μg/L, što je višestruko niže od trenutno važeće maksimalno dopuštene vrijednosti od 10 μg/L za olovo u vodi za ljudsku potrošnju. 

U nastavku prilažu kompletno očitovanje Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije:

Vodovod i kanalizacija d.o.o.

Gažanski trg 8

47000 Karlovac

Poštovani,

vezano uz Vaš upit o rezultatima analize taloga zadržanog na končastom filtru korištenom za filtraciju vode za piće na kućnom priključku korisnika Karlovačkog vodovoda, dostavljamo stručno mišljenje i preporuke.

Dostavljeni su sljedeći podaci:

Na kućnoj instalaciji korisnik je ugradio končasti filtar kroz koji je tijekom tri mjeseca proteklo približno 30 m³ vode. Na filtru su zadržane suspendirane čestice čiji je sastav određen elementarnom analizom. Utvrđeno je da talog, izražen na suhu tvar (udio suhe tvari oko 35 %), sadrži 495,68 mg/kg ST olova (Pb), 12,57 mg/kg ST mangana (Mn) i 0,27 mg/kg ST željeza (Fe).

Potrebno je naglasiti da se končasti filtar koristi kao mehanička barijera za uklanjanje suspendiranih čestica iz vode. Stoga rezultati analize taloga ne predstavljaju izravne koncentracije metala u vodi za piće, već kumulativni rezultat zadržavanja čestica tijekom protoka vode kroz filtar.

Izmjerena koncentracija od približno 500 mg/kg ST Pb znači da talog sadrži oko 0,5 mg Pb po gramu suhe tvari. Budući da nemamo podatak o ukupnoj masi zadržanog taloga, nije moguće izravno procijeniti koncentraciju olova u vodi. Ako se, primjerice, pretpostavi da je na filtru zadržano oko 10 g suhe tvari, ukupna masa olova iznosila bi približno 5 mg. U odnosu na ukupno profiltriranih 30 m³ (30 000 L), to bi odgovaralo prosječnoj koncentraciji manjoj od 0,2 µg/L, što je višestruko niže od trenutno važeće maksimalno dopuštene vrijednosti od 10 µg/L za olovo u vodi za ljudsku potrošnju.

Naglašavamo da je ovakva procjena isključivo ilustrativna i služi za procjenu reda veličine, budući da stvarna masa taloga nije poznata.

Preporučujemo ciljano praćenje koncentracije olova u vodi za piće na mjestu potrošnje (uzorak prvog mlaza nakon stagnacije te uzorak nakon ispiranja instalacije), jer je to jedini relevantan i normativno utemeljen način procjene zdravstvene ispravnosti vode.

U slučaju pojačane pojave taloga potrebno je razmotriti i stabilnost vode, odnosno njezinu eventualnu agresivnost prema materijalima cjevovoda. Ako je voda kemijski nestabilna (korozivna), može doći do otapanja zaštitnih karbonatnih slojeva, pojačane korozije čeličnih i pocinčanih cijevi te povećanog oslobađanja metala iz instalacije (Fe, Pb, Zn i dr.), što dugoročno dovodi i do degradacije vodovodnih sustava.

Međutim, vrlo nizak sadržaj željeza u analiziranom talogu (0,27 mg/kg ST) ne upućuje na izraženu koroziju čeličnih cjevovoda. U slučaju značajne agresivnosti vode očekivale bi se veće količine željeznih korozijskih produkata te vizualno izražen smeđe-crvenkasti talog. Stoga dobiveni rezultati ne ukazuju na poremećaj stabilnosti vode u smislu pojačane korozivnosti distribucijskog ili kućnog sustava.

Ostaje pitanje podrijetla olova u talogu. Moguće je da je prisutnost Pb povezana s lokalnim elementima kućne instalacije (mesingane armature, spojevi, ventili), povremenim otpuštanjem čestica uslijed hidrauličkih promjena ili taloženjem čestica iz distribucijske mreže koje sadrže tragove olova. Olovo se često nalazi u legurama te se može selektivno oslobađati u manjim količinama bez pojave opće korozije sustava. U praksi je pojava olova u vodi češće povezana s materijalima kućne instalacije (npr. stariji lemovi ili armature), osobito nakon duljeg stajanja vode u cijevima.

Zaključno, analiza taloga s končastog filtra predstavlja kumulativni pokazatelj prisutnosti suspendiranih čestica, a ne izravnu koncentraciju metala u vodi za piće. Na temelju raspoloživih podataka ne može se zaključiti da postoji značajan rizik za kakvoću vode koju korisnik konzumira. Povišeni udio olova u talogu opravdava ciljanu provjeru koncentracije olova u vodi na mjestu potrošnje kako bi se jednoznačno procijenila usklađenost s važećim propisima. Dostupni podaci ne ukazuju na poremećaj stabilnosti vode niti na izraženu korozivnost sustava, no preporučuje se dodatna kontrola olova u vodi radi potpune procjene zdravstvene sigurnosti.

S poštovanjem,

mr. sc. Marinko Markić

izv.prof.dr.sc.DajanaKučićGrgić doc. dr. sc. Matija Cvetnić

Sveučilište u Zagrebu

Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije