Specijalna bolnica za produženo liječenje Duga Resa

Uskoro počinje s radom prva ambulanta za gerijatriju u Hrvatskoj

VIŠE IZ RUBRIKE

U Specijalnoj bolnici za produženo liječenje Duga Resa uskoro će s radom početi ambulanta za gerijatriju, prva ambulanta te vrste u Hrvatskoj. Tim povodom je u emisiji našeg radija „Zajedno za starost gostovala dr. spec. gerijatrije, Vanda Eđed Šimić, prva i jedina specijalistica gerijatrije u Hrvatskoj. Razgovor prenosimo i u Karlovačkom tjedniku i na našem portalu.

*Koja je razlika između gerijatrije i gerontologije?

-Gerontologija je zapravo znanost o starosti. To to je uopćeni pojam koji obuhvaća više područja koja se mogu baviti starim čovjekom kao što su sociologija ili javno zdravstvo. A pojam gerijatrije je baš specijalizacija u okviru medicine. Ona u Europi postoji više desetljeća, a taj tijek dobivanja specijalizacije i organizacije je bio dosta dugotrajan kod nas, ali eto napokon se ostvario i idemo dalje.

*Što vi točno radite?

-Primarno, da bi se bavili gerijatrijom je da imate ljubav prema starijem čovjeku i da vam je na neki način poslanje da mu želite pomoći.

Gerijatriju bih nazvala prvom holističkom specijalizacijom u medicini. Radi se o vrlo širokoj, kompliciranoj specijalizaciji koja nastoji optimizirati liječenje starijeg čovjeka. Kod starijeg čovjeka postoje vrlo velike specifičnosti kojima se nitko nije bavio i vrlo je bitno razgraničiti da kod osobe starije dobi dolazi do više komplikacija u liječenju. Uvijek volim spomenuti profesora Zijada Đurakovića. On se bavio gerijatrijskom medicinom i imamo dva udžbenika gerijatrijske medicine koju je on napisao. Vrlo mnogo bavio se toksikologijom, te je napisao i prvi toksikološki udžbenik, mislim jedini u Hrvatskoj. On nam je zapravo stalno isticao da su nuspojave kod gerijatrijskog pacijenta puno češće nego kod mlađih ljudi. Tako je radio i studije i u jednoj od njih naveo da je recimo kod pacijenta od 20 godina sedam puta rjeđa nuspojava nego kod pacijenta koji ima 80-ak godina. To je vrlo vrlo bitna činjenica koje zapravo liječnici nisu svjesni.

Znam da u svom obrazovanju mi nismo dobivali tu informaciju i ja zapravo nastojim educirati liječnike koji danas rade i subspecijaliste u gerijatriji i zato je bila i korisna ova specijalizacija. Gerijatrija je u početku bila shvaćana kod puno liječnika kao palijativna medicina. Ona zapravo je jedan mali dio palijativne medicine naravno, ali zapravo je puno šira. Gerijatrija se bavi, što je zapravo jedan vrlo važan njezin dio, i redukcijom prevelike terapije koja je danas kako vidimo sve veća, uz sve veće medikacije i polifarmacije i ona nastoji reducirati negativne posljedice i nuspojave doza lijekova, kao i međusobno djelovanje lijekova. Pravilo koje važi u gerijatriji je da imamo do pet lijekova, ne više. A mi svi znamo da je sad taj broj lijekova naravno puno veći, pogotovo za kronične bolesnike kojih je sve više i to ne samo starije dobi nego nažalost i mlađe dobi.

*Koliko traje ta specijalizacija i kakav je uopće interes za nju?

-Ima naravno i mladih liječnika koji su posebno vezani uz stariju dob. Uvijek imate liječnike koji vole liječiti stariju dob, kao što imate neki koji vole jako liječiti pedijatrijsku dob, tako da naravno ima liječnika koji su zainteresirani. Bit će ih sigurno sve više što mi budemo otvoreniji za edukaciju tih mladih ljudi, jer oni se zapravo nisu imali gdje ni educirati i zato su se vjerojatno toga i plašili. Specijalizacija traje pet godina kao što traje i svaka druga internistička specijalizacija i naravno sve su zahtjevne na svoj način, ali kada imate nekog tko vas educira i tko vam može pomoći kao mentor, sve je puno lakše. Meni je bila prednost što sam ja već kao mlad liječnik prepoznala gerijatriju kao moj interes kao i kliničku farmakologiju, toksikologiju. Uvijek me to vrlo interesiralo i  prepoznala sam to kao nekakav dar.

Želja mi je bila prevenirati nuspojave koje dovode nažalost sve češće do vrlo negativnih ishoda i do dijagnostičkih zahvata i komplikacija koje se povećavaju i danas je medicina to prepoznala. Nažalost, danas se u globalu priznaje da je 30 posto smrtnosti u bolnicama uzrokovano nekakvim ili zahvatima ili jatrogenim uzrocima i komplikacijama. Mi želimo smanjiti i komplikacije i umiranje, pa i financijsko opterećenje koje nastaje u medicini.

*Koristite li neke posebne metode u gerijatriji?

-Da, spominje se uvijek ta depreskripcija. To je specifično vezano uz gerijatriju i sada se taj pojam počeo sve više pojavljivati. To je jedno racionalno smanjivanje preskribirane terapije koja se ne mora sastojati nužno samo na ukidanju lijeka, ni u kom slučaju, nego u recimo smanjivanju doze ili da se, što se sada sve češće primjenjuje, neki lijekovi daju recimo svaki drugi dan. To je sve češće i češće i za to je zapravo zaslužna gerijatrija, naravno i interna općenito. Sada imamo više hrabrosti u gerijatriji reći „pa ne moramo baš davati svaki dan taj lijek“ kao što je recimo primjer s Andolom, ili na primjer sa željezom. To je nekad bilo nezamislivo da kažemo da ćemo dati svaki drugi dan, a sada zapravo vidimo da je farmakokinetika odnosno biodistribucija kod starijeg čovjeka jako usporena i vi možete neki lijek bez problema dati svaki drugi dan,  a da imate isti učinak, a manje nuspojava.

*Što prvo napravite kod pacijenta koji dođe u vašu ambulantu?

-Najprije se radi gerijatrijska procjena. Naravno, ta gerijatrijska procjena je vrlo široka. Zato taj pregled traje i duže nego što traje u drugim specijalizacijama. Vi morate napraviti ne samo procjenu njegove medikacije, njegovog kliničkog stanja, znači i psihijatrijski, neurološki, internistički status, te još i neke druge traumatološke bolesti, plus nutricionistički status, pa status njegove medikacije. Taj jedan vrlo široki pregled zahtjeva i široko i veliko iskustvo i voljela bih da se  u tu specijalizaciju ulazi ipak sa malo nekakvog prediskustva.

*Kako određujete terapiju?

-Individualno, to je jako bitno. U gerijatriji nemate šprancu. Nemate nažalost ni referentne vrijednosti, jer u gerijatriji se dugi niz godina dosta ustručavalo postavljati referentne vrijednosti za neke laboratorijske nalaze. Vi ih još dan danas nemate. Znači potrebno je primarno iskustvo da ste svjesni da referentna vrijednost kod starijeg čovjeka ne može biti ista kao mlade ili osobe srednje dobi. Vi mu morate prići ne po nekim šprancama nego prilazite individualno. A mladi ljudi danas traže naravno smjernicu i to je dobro. Znači kad mi završavamo medicinu mi dobivamo masu smjernica koje su dobre jer je potrebno za orijentaciju mladog liječnika. On treba smjernice. Mi ih isto tako trebamo. Ali stariji liječnik prihvaća to da je smjernica samo smjernica i da zapravo mora prići individualno tom pacijentu. Iako bez obzira što meni možda smjernica govori da ja dajem šest ili sedam lijekova u toj dozi u gerijatriji, ja to ne smijem samo tako prihvatiti, nego moram procijeniti radi li ta doza lijeka pacijentu problem.

*Ali potrebne su i dodatne pretrage?

-Da, naravno, pretrage su potrebne za jedan holistički pristup pacijentu i vi morate raditi i procjenu njegovog nutritivnog statusa, a za to je potrebna naravno daljnja pretraga. Samo ne smijemo se toliko oslanjati na pretrage, koliko se moramo oslanjati na pacijenta kojeg pregledavamo klinički. Znači klinički pregled u medicini mora biti na prvom mjestu. Nažalost danas u medicini nije. Klinički pregled je dosta zastupljen, ali više nije na prvom mjestu i to je problem. On je na sekundarnom mjestu, a na primarnom mjestu vam rade laboratorijske pretrage, radiološke pretrage i druge. Znači primarno je uvijek bila klinička procjena. Vi sa kliničkom procjenom, što ste iskusniji stariji liječnik možete vjerujte jako puno laboratorijskih pretraga već predvidjeti i  samo potvrđujete vađenjem krvi ono što ste pretpostavljali. Znači već prvi ulazak pacijenta kad vam ulazi, vi već otprilike znate. Uvijek su se mladi liječnici čudili kad bih ja gledala pacijenta i rekla vrijednost vam je tolika otprilike i stvarno kad bi izvadili krv, bila je takva. Ili već po kliničkom pregledu kažem pacijentu tu imamo upalu pluća, ili imamo dekompenzaciju srca i kad naprave rendgen začude se jer je stvarno tako. To se više ne forsira nego se više forsiraju dijagnostičke pretrage, laboratoriji, a ne toliko doticaj sa pacijentom i to je šteta.

*Je li već sada veliki interes za radom ove ambulante?

-Do ambulante koja bi s radom trebala započeti uskoro, dolazit će se preko uputnice i to bi trebalo biti vrlo jednostavno. A kakva će biti navala to se svi pitamo, ali interes je strahovito velik  jer to su pacijenti koji su u velikim potrebama. Ja imam već cijeli red pacijenata koji jedva čekaju da se otvori, zaključuje dr. spec. gerijatrije, Vanda Eđed Šimić.