"Moj zadatak je da stvaram igrače za prvu ekipu Nogometnog kluba "Karlovac 1919", to je primarno"

Odlukom Izvršnog odbora Nogometnog kluba "Karlovac 1919" novi voditelj Škole nogometa je Sanjin Lucijanić. Sanjin Lucijanić nakon igračke karijere posvetio se trenerskom poslu. Lucijanić je UEFA PRO trener koji je vodio sve selekcije mladeži "Karlovca 1919" i seniore u zadnjoj polusezoni Prve HNL 2011/2012. Također je bio trener seniora "Lučkog", "Vinogradara", "Jaske" i "Bjelovara", a još je bio i voditelj Škole nogometa u FC "Al-Nasrr". Sanjin Lucijanić zamijenio je na mjestu voditelja Škole nogometa Nogometnog kluba "Karlovac 1919" Jozu Bandića, koji je Školu nogometa vodio osamnaest mjeseci. Razgovarali smo sa Sanjinom Lucijanićem o trenerskoj karijeri, o novom poslu, o stanju u Školi nogometa Nogometnog kluba "Karlovac 1919", o učinjenom u jesenskom dijelu sezone, o trenerskom kadru i planovima za ovu godinu.

Sanjine, prošle su godine i godine kako si bio meni gost u emisiji i kako si otišao iz Karlovca, konačno si se vratio, kako se osjećaš?

-Da baš sam razmišljao prije nego što sam došao tebi u studio. Unazad deset godina ja sam eventualno godinu i pol, dvije bio tu, na prvu, onako. Tako da je stvarno puno prošlo vremena, a što reći, pokupio sam nekakva iskustva, vidio sam svijeta i nije bilo lako, odvojen od kuće, odvojen od najmilijih, ali to je naš nogometni posao. Posao jednog trenera je da imaš uvijek jedan kofer u ruci i biti spreman na poziv proći negdje nešto zaraditi, nešto proći u kvalitativnom smislu, vidjeti neku bolju ligu, nekakvu drugu kulturu. I ja sam tako odlučio prije petnaestak godina kada sam prvi put imao nekakvu ponudu da je to moj krug, to je moj život i bio sam spreman napraviti taj iskorak. Tako da je to na jedan način i savjet ostalim trenerima koji su tu u Karlovačkoj županiji i šire da jednostavno kada u životu hoćeš se nečim baviti, moraš biti spreman na odricanje. To je veliko odricanje, ali evo kažem ponovno, prošao sam svijeta, vidio sam svašta i na kraju drago mi je što sam se vratio kući što je bio i moj nekakav cilj i moja želja.

Ti si jedan od najškolovanijih trenera u Karlovačkoj županiji, koja je tvoja licenca, što si sve završio?

-Da, imam Višu trenersku školu na Kineziološkom fakultetu, gdje sam diplomirao davno prije i poslije toga sam išao na Nogometnu akademiju i tu imam UEFA Pro licencu. To je licenca koja je dovoljna za vođenje bilo koje lige, bilo gdje u Europi i svijetu. Tako da jesam, stvarno sam se potrudio da to još davno prije zaokružim u nekakvu cjelinu i da imam te barem papirologijom sve potrebne parametre da mogu proći gdje hoću i kada hoću.

Sanjine, sve ti je poznato u "Karlovcu 1919", mislim da si prošao dobar dio tih selekcija u Školi nogometa, kakvi su sada dojmovi?

-Da. pa ja sam prošao sve, pripremajući se za ovaj razgovor, razmišljao sam, znaš, nekako se informacije meni mogu negdje sakriti po putu, ali sam razmišljao, ja sam vodio sve selekcije i sve rangove. Znači, vodio sam seniore prve lige, seniore u drugoj ligi, seniore u trećoj ligi, seniore u četvrtoj ligi, seniore u županijskoj ligi. Vodio sam svu djecu, znači sve kategorije od limača do juniora. Bio sam šef škole u nogometu, odnosno voditelj škole kako sam kako bi se službeno to trebalo zvati. I bio sam instruktor Nogometnog saveza Karlovačke županije. Zato mislim da nema pozicije koju ja nisam obavljao. Sada, gdje se najbolje snalazim, to je već vjerojatno drugo pitanje, ali kažem, dao sam stvarno puno toga i odricanja i sredstava da se to zaokruži u jednu lijepu cjelinu i tako da te sve kategorije sam vodio. Kao što moram napomenuti da i danas u Školi nogometa svi dečki koji rade sa mnom, koji su treneri trenutno u Nogometnom klubu "Karlovac 1919", osim Rajka Janjanina, sve sam te dečke vodio kao trener ili im bio suigrač. Tako da nije mi ništa novo u nekakvom kontekstu toga šta sam došao u Nogometni klub "Karlovac 1919" u svoj klub i da nekog od njih ne znam.

Kada gledamo obim posla, to je dosta velika obaveza, mislim teška odgovorna funkcija, koliko ustvari imaš tih selekcija?

-Gledajte, mi imamo troje karliće, imamo dvoje limače, dvije ekipe mlađih pionira, imamo dvije ekipe starijih pionire, imamo dvije ekipe kadeta i dvije juniora, plus ženski nogomet. U tom obujmu posla moram ti iskreno reći, da je to jedan posao koji zahtjeva maksimalno prisustvo i jednu maksimalnu koncentraciju. Znaš i sam kako je to, svaki roditelj koji dovede svoje dijete u Nogometni klub "Karlovac 1919" očekuje da će njegovo dijete napraviti pomak, da će danas, sutra igrati u klubu kao senior. Tako da moramo biti vrlo pažljivi, to je jedan veliki obujam i veliki posao. I kažem, ja sam sretan što sam došao kući i nadam se da ću u suradnji sa svojim trenerima napraviti ono što je i sukus cijele ove moje priče, a to je da napravimo igrače koji mogu participirati i biti igrači seniorske ekipe. To je ono što bi trebao biti moj posao, što bi trebalo biti broj jedan. To je to je, ali to je jedan veliki proces i to je vrlo vrlo teško. Koliko vidim "Karlovac 1919" napravio je jedan veliki iskorak u proteklih nekoliko mjeseci ili zadnjih godinu dana, gdje se već počelo pristupati razvoju pojedinca više nego nekakav grupni rezultat u mlađim kategorijama, koji je bitan, ali možda ne kao razvoj pojedinca kroz taj rezultat. Klub je već uveo priču sa stipendijskim ugovorima, tako da se zaokruži jednu predivnu priču, gdje moram reći da sam ostao iznenađen i to pozitivno da je to sve na tom nivou, tako da je to stvarno dobro.

Čini mi se da je do sada potpisan 21 stipendijski ugovor i to je način da se mladi igrači zadrže u klubu i da ne moraju ići na treninge u Zagreb, a u školu u Karlovac, kakvo je tvoje mišljenje o tome?

-Mislim, to je toliko realno, toliko je normalno, kada bi roditelji prepoznali kvalitetu rada tu u Nogometnom klubu "Karlovac 1919", da su to treneri koji su školovani, da su to treneri koji se daju za taj posao, da onda tu dolazi i djelovanje i rad uprave koja će omogućiti da se toj kvalitetnijoj djeci omogući taj stipendijski ugovor. Možda nije nekakva određena količina novca u tom stipendijskom ugovoru, to nije glavni parametar za razvoj, ali možda nekom je. Prema tome imaš tu i situacije gdje su djeca zbog nezadovoljstva roditelja i nekakvim angažmanom trenera ili uprave oko njihovog djeteta stvarno odlazili u istu ligu u Zagreb. I sada gdje je tu logika, da tvoje dijete poslijepodne odlazi na trening u nekakav klub, koji je isti rang kao i mi i po putu dijete mora učiti, jer drugačije neće moći ispuniti apsolutno sve te svoje nekakve parametre u života neće moći izaći na pravi put, jer realno ne možeš zapostaviti školu s dvanaest godina. Mislim da je to i jedan od glavnih ciljeva da mi pokažemo da smo konkurentni svim tim zagrebačkim klubovima, jer ruku na srce i meni će kao treneru i voditelju škole "Karlovca 1919" biti apsolutno predivno kada čujem da je "Dinamo" došao po nekog našeg igrača, kao što je došao prije puno vremena po Lovrena ili Hudorovića, ali ne da naša djeca idu po nekakvoj percepciji da bi se ugurali tamo u nekakav klub. Mislim da to nema smisla, mislim da je jedan od mojih poslova da to dignemo na tu razinu da nam roditelji i javnost počnu vjerovati, da nema potrebe da to dijete iz Karlovca prije vremena odlazi negdje na nekakvu drugu adresu.

Po meni, ti stipendijski ugovor, koliko god bili, su dokaz da netko vodi brigu o tom djetetu, o tim roditeljima, je li se slažeš s tim?

-Da, apsolutno, ja mislim da je to jedan od ključnih koraka za stvaranje koncentracije kvalitete. U razgovoru s trenerom prve ekipe, s kojim se nadam da ću imati jako kvalitetan odnos i suradnju i slažem se s njime, nije to samo tako napraviti taj iskorak, pa pričati kako bi mi voljeli svi da je tu više Karlovčana. Mislim, ako me pratiš, to bi bila jedna predivna stvar, a da bi došlo do te razine da mi možemo izvlačiti iz svog pogona igrača za prvu ekipu, koja danas, na primjer igra drugi rang u državi, to bi bilo fantastično da ih možeš uopće na prste jedne ruke nabrojati. To je proces koji traje, slučajno talent se može dogoditi, neko dijete koje je zaslužilo da igra, ali nije to produkt jednog sustavnog rada, znači ovo što ćemo dobiti stipendijske ugovore za djecu i takvu mogućnost, to je taj put kojim treba ići. Tu se onda vidi i jedan angažman uprave, angažman nas trenera, da ide sve u jednom smjeru. Na primjer ono što ćemo ponuditi pored stipendijskog ugovora je i jedna vrsta individualnog rada, znači, ne samo da će on dobiti nešto u materijalnom smislu, nego ćemo mi s tim djetetom, koje procijenimo da je to dijete koje odskače, raditi u idealnom pristupu koji neće biti plaćen, nego ćemo ga dizati na taj nivo. Ako si me shvatio, to je jedan predivan početak i mislim da se "Karlovac 1919", ako ćemo ovako nastaviti, ne mora za nekoliko godina bojati da li će izaći nekakav igrač iz omladinskog pogona za prvu ekipu. Realno, kažem, to je jako dugotrajan proces i to se ne može samo tako i tu treba biti oprezan.

Obično je zadatak i obično klubovi traže od svojih škola nogometa da proizvode igrače za seniorski sastav, ali tu treba biti oprezan, što misliš o tome?

-Da, zahvaljujem vodstvu kluba na ukazanom povjerenju, imao sam još neke ponude, ali kada je došao poziv "Karlovca 1919", mog matičnog kluba tu nisam razmišljao niti sekunde. Dogovorili smo se za pet minuta, ali apsolutno se slažem s tobom i mislim da je jedna obaveza čak u konceptu, ja sada neću unaprijed nešto govorit, ali nije rezultat sam po sebi mjerilo nego taj individualni pristup. Ali mi smo vrlo blizu s naše tri generacije da uđemo u najviši rang te kategorije, samim tim ulaskom u najviši rang određene kategorije ti vučeš tu određenu vrstu kvalitete našeg rada, koja će biti zaokružena sa stipendijskim ugovorom, individualnom radom. Ideš u tom smjeru u kojem "Karlovac 1919" mora ići, jer mi bi svi voljeli da je tu pet, šest igrača iz Karlovca, ali znaš i sam da je na primjer, to smo pričali još prije, sjećam se kada sam bio zadnji put kod tebe, da smo pričali o tom jednom faktoru prelaska iz juniorskog u seniorski nogomet. Taj prelazak iz omladinske škole nogometa u ozbiljan seniorski nogomet, gdje više nema emocija na toj razini, gdje ti je sada materijalna stvar vrlo bitna, koliku plaću zarađuješ, gdje su ti odnosi između tebe i trenera, odnosi između suigrača na totalno drugom nivou, taj prelazak je najbolniji prelazak i ako taj junior ili kadet, uspije ga što prije preći, taj će napraviti jedan veliki iskorak u svojoj karijeri. Prema tome put imamo, smjer imamo, nadam se da ću svojim radom, svojim iskustvom, koje sam prikupio kroz ove zemlje, gdje sam radio, da ću pomoći, ne samo tim juniorima i kadetima, koji prelaze u seniore, nego da dignemo cijelu školu nogometa što prije na što viši nivo i da će onda sve ići u tom pravom smjeru, u kojem mi svi kao Karlovčani želimo.

Sanjine, malo si spomenuo te rangove, jesi li u principu zadovoljan rangovima u kojima igraju te selekcije škole nogometa?

-U ovom trenutku realno mislim da nismo u mogućnosti da participiramo u najvišim rangovima. Znači treba biti realan, nama se još uvijek može dogoditi kroz klub da imamo jedno godište ili dva godišta fantastična, što je splet okolnosti da je jedna generacija fantastično isplivala u kvaliteti, a da nije produkt sustavnog rada nego da je to samo bilo pitanje nekakvog slučaja da su oni kao takva generacija izašli na jedno na jedan visoki nivo. Dok onda nakon njih imaš jedno godište koje je relativno prazno s kvalitetom. Tako da kada bi nam se dogodilo da forsiramo nekakvu priču, moglo bi nam se dogoditi da upadnemo u jedan prazan hod. Nama je zadatak da u sljedećem razdoblju takvih generacija bude što manje, odnosno da probamo prevladati tu priču, da bude barem donekle kvalitetom negdje srednje razine, da nemamo taj prazan hod u nekom godištu koji bi nam bio nedovoljno dobar za tu najvišu priču, najviši rang natjecanja. Tako da mislim da u ovom trenutku sada možemo biti zadovoljni sa rangovima natjecanja, koje nam djeca igraju, ako si me shvatio, nećemo niti u jednom trenutku odustati ili se ne boriti, ako budemo mogli napraviti i taj iskorak. Kažem, iskorak i konstantno biti sudionici najvišeg ranga za starije pionire, za mlađe pionire, za kadete ili juniore, doći do prvog hrvatskog ranga, tu treba malo više sustavnog rada da ne bi došlo do situacije da imamo taj famozni prazan hod u generaciji.

Koliko imaš u u školi nogometa trenera, je li dovoljno to što imaš, jesi li negdje tu tanak, kakva ti je situacija?

-Mislim, da je za sada to dovoljan broj trenera. Ono što bih ja više potencirao je jedan pristup, koji je još malo na jednom višem nivou. Ja bih volio vidjeti nešto što je vezano samo za školu nogometa, da se to ne miješa sa seniorima. Na primjer, da imaš svog fizioterapeuta, da imaš svog kondicijskog trenera, da imaš svog video analitičara, to bi bila jedna predivna priča. Znači, da mi za dijete koje ima 14 godina imamo sve parametre, koje znamo da su potrebni da bi se s njim potpisao stipendijski ugovor, gdje se mogu pogledati njegove utakmice, na nekoj video analizi izvući najbolje parametre, koji su potrebni da bi on napravio nekakav iskorak u procjeni, da imamo složenu tu jednu priču. To je sada još u povojima, ali kako klub napreduje, kako ide prema gore, mislim da se nećete iznenaditi ako uskoro budete čuli da sve ove moje ideje koje sam tu sada tebi predložio da će ih se oživjeti. Mislim da su ti ljudi koji su u klubu apsolutno spremni uložiti u nogomet, u klub "Karlovac 1919", u školu nogometa, napraviti taj iskorak koji nije bio nikada. Vidim da to baš ide u tom smjeru, da jednu vrstu podrške za sada u razgovorima, koje sam vodio sa upravom kluba, da tu podršku imamo. Po ovome što sam ja dobio povratnu informaciju od njih, vidio sam u očima da oni žele pomoći školi nogometa da mi napravimo takav jedan iskorak da po mogućnosti za pet godina budemo imali pet igrača iz naše škole nogometa, koji će barem participirati u nekakvom krugu od dvadesetak i nešto seniorskih igrača, to bi bilo predivno.

Jesi li u tim juniorima, a možda i u kadetima, već sada si snimio nekoga koga bi mogao jednog dana preporučiti treneru Igoru Pamiću?

-Ma, apsolutno, već sam ja i pogledao prvu pripremnu utakmicu seniora, zato što je Igor uzeo sa sobom nekolicinu juniorskih igrača. Tako da mi već polako i slažemo neku priču za eventualno nekakav danas, sutra iskorak prema prvoj ekipi. Kina, to je jedan veliki posao, znači, seniorski nogomet drugog ranga u državi, to je vrlo ozbiljna priča. Davati procjene, veliki je trener onaj tko danas da procjenu za nekog igrača koji ima petnaest godina, on će biti za taj rang natjecanja, to ti je velika procjena i tu se treba ulaziti s puno opreza. Zato što je skok iz juniorskog u seniorski nogomet takav strašan skok i trebaš biti apsolutno spreman na njega. Ne samo s motoričkim sposobnostima, s tehničko-taktičkim zahtjevima, već i s psihološkom pripremom, to je jedna velika priča. Mi imamo već sada pod stipendijskim ugovorom nekoliko igrača i već gledamo i bacamo akcenat na to da bi danas sutra mogli biti igrači. Ali to je, kažem ti ponovo, to je jedan sustavni rad od određenog vremena, koji tek onda može zaživjeti, doći na neko plodno tlo. Sada reći da će taj neki igrač iz karlovačke priče juniora zaživjeti u seniorima, taj mora baš ono imati veliki rizik da to kaže, jer znaš, ti za sve svoje procjene, moraš stajati iza tih riječi, ne možeš samo bubati. Znači nama po procjeni, baš sam to spomenuo u razgovoru s Igorom, od nekakvih dvadesetak igrača mi da pogodimo, ne znam, pet igrača u procjeni da će biti ti, napravili smo posao. Odgovor na tvoje pitanje je da, imamo ih u planu, znamo koji bi eventualno to mogli biti, usmjerit ćemo pažnju na pojedince, što je moj zadatak. Moj zadatak je da ja stvaram igrače za prvu ekipu Nogometnog kluba "Karlovac 1919", to je primarno, nije meni zadatak biti prvi s nekom generacijom a da ta generacija ne iznjedri niti jednog igrača, onda od toga nemaš ništa.