„Call from nowhere“: Od misterioznog poziva u tri ujutro do filmske premijere u Kinu Edison

Premijera kratkometražnog nezavisnog filma „Call from nowhere“ mladog autora, Zagrepčanina karlovačkih korijena, Davida Cmrečkog, studenta 2. godine režije na VERN-u u Zagrebu, održat će se u Kinu Edison 6. veljače. Ovo je njegov prvi samostalni film, a vizualnim pričanjem priča bavi se od djetinjstva, kontinuirano stvarajući kratke forme, istražujući film kao medij i razvijajući vlastiti autorski izraz. S Davidom smo porazgovarali o njegovoj odluci da studira režiju.

-Prvotno me zanimala biologija, da bi išao na Prirodoslovni fakultet, ali tijekom korone me zainteresirao film, gdje sam počeo raditi u svom vrtu, u svom stanu neke male filmove. I kako je to krenulo, ja sam bio više intrigiran. Tada sam išao u srednju školu koja je isto imala sam predmet Film i to me još više intrigiralo i onda je sve došlo do Akademije, na koju nisam upao pa sam došao na Vern.

Odluku da se bavi režijom podijelio je i Davidov kolega, također student 2. godine režije Ivan Terzić, s kojim David na filmu surađuje od početka.

-Moj put je bio različit od velikog broja kolega sa moje godine, naime ja sam nešto stariji od njih. Ja sam prije ovoga studirao na potpuno drugom fakultetu, na PMF-u u Zagrebu, matematiku, ali kasnije sam shvatio da je to meni jako dosadno i da se ne želim uopće time baviti. Tako da sam se usmjerio u kreativne vode i tu sam puno sretniji i svi ljudi ovdje su slični meni.

David iskreno kaže kako je do odluke da snimi film došlo spontano, a i početak realizacije bio je impulsivan i bez konkretnog plana.

-Do filma je došlo tako što sam ja u tri ujutro išao natočit vodu. Imam starinski fiksni telefon na okretanje brojeva koji je još uvijek u funkcionalan i meni je usred noći, u tri ujutro krenulo zvoniti. Pitao sam se što je sad to, onda sam se javio i nitko nije bio na drugoj liniji. Rekao sam sebi, ništa, to je bilo malo creepy i onda sam tijekom noći razmišljao o tome i rekao mogao bih snimiti film neki na tu temu. Odlučio sam snimati odmah za vikend. Zvao sam Ivana Terzića da ide sa mnom, da mi glumi u filmu i nas dvojica smo otišli na Sljeme bez ikakve ideje, bez ičega, samo onako s nekom premisom da krenemo snimati. I kako smo mi snimali, tijekom snimanja smo dolazili zapravo do sve više ideja o događajima koji bi se mogli desiti u filmu, dok nismo na kraju došli do filma od 17 minuta i 10 sekundi.

Iskustva s ovim filmom i suradnjom s Davidom podijelio je i Ivan.

-David je je jako iznenadio kad me samo tako nazvao i rekao - danas idemo snimati. I eto, bez plana ispalo je jako dobro. Znači, taj prvi dan snimanja, to je bila samo ta jedna ideja, čovjek hoda po šumi, šta radi ne znamo i to s telefonom, naravno. A kasnije kako je to evoluiralo na drugom, trećem danu snimanja i koliko se tu zapravo dodalo radnje, poveznica, to je zapravo fenomenalno bilo.

Posebna vrijednost ovog projekta je da je film nastao kao potpuno nezavisna inicijativa mladih autora. Projekt je rezultat entuzijazma, zajedništva i snažne potrebe za stvaranjem, izvan institucionalnih okvira, ali ipak prema nekim pravilima struke.

-Ja sam ponajviše pratio neke točke koje smo trebali pokriti što se tiče filmskog aspekta, na primjer da ne kršimo rampu i takva neka filmska pravila. Ali nismo bili baš ful fokusirani na točna pravila kako se treba nešto snimati jer to bi onda bilo kao svaki drugi film. Što se tiče žanra filma spada u triler, triler-horor, kazao je David.

-Meni je drago kad me David nazove bilo kad, može i u tri ujutro i ja sam znao da ako idem s njim, da će to biti jako dobro napravljeno. I bilo je zapravo jako zabavno kako smo kroz razgovor samo nadodavali na tu radnju, zajednički smo smišljali te kadrove i jednostavno priča je samo rasla i rasla i postajala sve bolja i onda smo shvatili da ovo ima nekog potencijala, ovo moramo pretvoriti u pravi kratkometražni film, opisao je Ivan.

Premijera filma u Karlovcu podrška je mladim kreativcima, njihovoj hrabrosti da stvaraju, povezuju se i javno predstave svoj rad, a takvi projekti doprinose razvoju suvremene kulturne scene i otvaraju prostor novim autorima.