„Želim Karlovac koji je drzak, odlučan, svoje ambicije stavlja kao prve i postaje peti grad u ovoj državi“

Nezavisni gradski vijećnik, Dimitrije Birač koncem prošle godine gostovao je u programu našeg radija. U razgovoru je ocijenio 2025. godinu, komentirao je gradske i neke županijske projekte te je iznio i svoje vizije što bi u gradu trebalo napraviti.

Ovo je vrijeme kad se zapravo rekapitulira godina, a 2025. je bila izborna godina. Vi ste bili kandidat za gradonačelnika. Što vas je motiviralo da idete u izbornu utrku za gradonačelnika? Kakva je, po Vama 2025. godina bila sa političkog stanovišta?

-Živim u Karlovcu i živim Karlovac. Promatrajući zadnjih šest, sedam, osam godina, koliko sam i sam bio angažiran kroz lokalnu politiku, vidio sam da Karlovac može bolje, da Karlovcu na neki način nedostaje osoba koja bi stavila Karlovac kao centar svog svijeta, koja bi se izborila puno jače za ovaj grad. To je bio osnovni motiv da se kandidiram - da pomognem izgraditi bolju budućnost našeg grada. Prvi put sam se kandidirao za gradonačelnika Karlovca, na tom putu sam upoznao fenomenalne ljude. Zaista sam sretan zbog njihove vrlo glasne podrške. Moram reći da sada, kada se sve slegnulo, kada su se pokazali rezultati, vidi se zapravo ono što sam i ranije govorio;  da je oporba mene podržala za gradonačelnika pobijedili bismo i sigurno imali većinu u gradskom vijeću, s obzirom da sam kao treća opcija nezavisno dobio najviše glasova ikada u Karlovcu. Pokazalo se da ako transparentno radite, iskreno, pošteno, dosljedno, onda će vas najviše nagraditi. To je ono što meni daje nadu i motiv za dalje i zaista se veselim sljedećim godinama. Kad razgovaram na terenu s građanima to mi i oni potvrđuju - oproba je napravila pogrešku što me nije podržala. Mislim da se recept za pobjedu za četiri godine zna, a to je da se ujedinimo i da me podrže za gradonačelnika.

Prokomentirajmo najvažniji dokument grada, a to je Gradski proračun koji je veći od 145 milijuna eura. Vi ste dali prijedloge kroz amandmane, je li koji prihvaćen?

-Proračun, a posebno u lokalnoj zajednici je ključni financijski akt, ali i politički dokument, odnosno  potvrda određene politike i određene orijentacije i usmjerenja. S druge strane, postoji nešto na što  možete utjecati i to putem pisanih prijedloga, odnosno putem amandmana. Već nekoliko godina pokušavam na taj način utjecati na određene stvari u našem gradu. Ovaj put sam ih predao pet, a dio amandmana koji sam bio predlagao ranije, uključujući uređenje Šanca ili nogostup u Zagrebačkoj su indirektno prihvaćeni. Prvi je bio izgradnja nogostupa u mjesnom oboru Skakavac, 140 metara od osnovne škole do glavne ulice, zbog sigurnosti djece. Drugi je bio svjetlosno uređenje u košarkaškog igrališta u Novom centru. Oba su prihvaćena. Treći je bio kontrola mikročipiranja pasa i mačaka, taj je indirektno, odnosno djelomično prihvaćen s obzirom na zapošljavanje novog komunalnog redara, što sam također ranije tražio. Čini mi se ovdje da nije do kraja pogođeno što sam htio. Meni je poanta bila da se omogući besplatno čipiranje s jedne strane, a s druge strane da se odredi kazne onima koji to odbijaju. Zatim je moj amandman bio izrada strategije razvoja karlovačke poljoprivrede. To je odbijeno, kako su rekli, jer će iduću godinu, dvije Grad krenuti u izradu. I to smatram jednim dijelom svojim uspjehom, jer već godinama o tome govorim. Zadnji amandman koji je u potpunosti bio prihvaćen je dokument zapravo izgradnja kratkih lanaca opskrbe hranom. Drago mi je da su prihvaćeni u određenoj mjeri moji amandmani  i razumijem ovu ispruženu ruku gradske vlasti. No, neovisno o tome, proračun kao cjelinu i njegovu orijentaciju ne mogu podržati. To bi značilo ne samo da podržavam ovu gradsku vlast i politiku, nego to bi značilo da se slažem i s kontinuitetom zadnjih osam godina u gradskoj vlasti na koji se i gradonačelnik Mandić poziva, a za koji smatram da nije dobar, da može biti drugačiji i bolji, jer rezultat takve politike je takav da je Karlovac i po svojim nekim pokazateljima razvijenosti, po prepoznatljivosti zapravo negdje na sredini. Ja smatram da Karlovac može i mora biti peti grad iza velike četvorke.

Vi ste učestalo obilazili mjesne odbore i gradske četvrti, zapravo ste na terenu saznavali kakva je problematika, što se treba mijenjati… Kakvi su povratni rezultati vaših obilazaka mjesnih odbora i gradskih četvrti?

-Bez terenskog rada ne možete biti ni gradski vijećnik. Nešto ću vam reći, ljudima na terenu ne možete lagati. Oni prepoznaju dolazite li s figom u džepu, što znate, koliko znate i sve one puste priče ili floskule kad dođete razgovarati s Karlovčanima na teren, padaju u vodu. Ne zato što oni to ne razumiju, nego zato što to nisu konkretni problemi koji njih tište. Ne mogu čovjeku pričati o fiskalizaciji ili nekoj nacionalnoj temi ako on nema kanalizaciju ili ako ima problem s ekološkom rentom. S druge strane, taj terenski rad je meni pomogao da na sjednicama Gradskog vijeća svi moji govori budu nekakav izraz njihovih problema i povratno kontaktiram te ljude ili odem do određenih mjesnih odbora ili gradskih četvrti kako bi im dao povratnu informaciju. Mislim da sam više nego ikada, kao gradski vijećnik, upoznao ovaj naš prelijepi grad Karlovac. Morate izdvojiti vrijeme i nastupiti bez fige u džepu i puno toga ćete saznati pa onda imate pravo komentirati i možete predlagati amandmane i intervenirati u život Karlovca.

Govoreći o ovim problemima nameće se i pitanje javnog gradskog prijevoza. Gdje su najveći izazovi i kako biste Vi to rješavali?

-Prije nekoliko godina kad se raspravljalo o toj ideji, a sukus je bio da raniji pružatelj usluge nije bio dobar, odnosno ugovor koji je bio potpisan na deset godina 2011. ili 2012. je bio katastrofalan, sa puno minusa. Bilo je pitanje, hoće li Grad preuzeti javni prijevoz ili će napraviti neko prelazno rješenje. Ja sam se zalagao tada i zalažem se i dalje, bar dok ne vidim rezultate ovog sada, da to bude u potpunosti javni prijevoz, odnosno da to Grad preuzme. Mislim da čak i nema puno gradova u  Hrvatskoj koji nisu vlasnici javnog gradskog prijevoza. Na moju inicijativu je sazvana i tematska sjednica o javnom prijevozu. Jedna od alternativa može biti da Županija i Grad zajedno uđu u taj javni prijevoz pa da se pokrije županija i grad, jer svakako je ta vertikala potrebna. Naravno, postoje dionice u Karlovcu koje sigurno nisu isplative, možda je većina neisplativa, dakle to automatski ne može biti posao samo za privatnika. Ono što sad vidim, naravno da je bolje nego što je prije bilo, međutim trebamo još više raditi na tome da se ne samo stariji, nego generalna populacija počne voziti javnim prijevozom. Kad razgovaramo o javnom prijevozu, mnogi mi se građani žale i na međugradski prijevoz. Jako im je žao i ne mogu vjerovati da više nemate poveznice sa Zadrom ili Šibenikom i da čovjek mora ići u Zagreb da bi došao do mora. Grad nije vlasnik kolodvora i nema direktni utjecaj, ali i to trebamo imati na umu kada se angažiramo oko javnog prijevoza. Bitna je cjelina i treba imati viziju i raditi prema toj viziji da se ona što prije realizira. Bez dogovora neće biti ni rješenja, dakle javno i privatno ili bilo koja kombinacija partnerstava.

Prije emisije dotaknuli smo se kampanje Karlovačke županije #nijeOK, a koja je usmjerena na suzbijanje nasilja među djecom i mladima i na mentalno zdravlje. Kako vi komentirate mentalno zdravlje i mladih, ali i svih ostalih?

-Najprije bih pozdravio taj projekt. Svaki projekt koji cilja na detektiranje mentalnog stanja naših mladih i djece, koji cilja na to da se popravi to stanje i da naša djeca zapravo imaju bolju budućnost, je hvale vrijedan. Tako da s te strane puna podrška. Što se tiče jednog općeg mentalnog stanja, meni se nekako čini da smo svi, i mladi i stari, tjeskobni. Tjeskobe prolazite iz dana u dan, možda toga niste ni svjesni, ali i svima su sve više vrlo, vrlo „kratki fitilji. Pratim to i kad sam u autu ili kad sam u redu u trgovini, vrlo, vrlo malo treba nekome da pukne. Pitanje je kolike su te napetosti, koji su to problemi, razočarenja u ljudima da to izleti van. Što se tiče mladih…  Mislim da je moja generacija možda i sretna, jer je jedan dobar dio djetinjstva živjela bez digitalnih programa, ekrana… Znamo kakav je bio život prije. Međutim, mi smo se u to vrijeme znali malo „pošorati“ i u školi si se znao naguravati, ali se ne sjećam da je bilo jedne pasivnosti zapravo koja izranja iz tog snimanja. Imate situaciju zadirkivanja ili tučnjave i onda njih 50 ili 20 navija, a dio njih snimaju. To naravno nikako nije dobro.

Kakav je Vaš stav o zabranama korištenja mobitela u škola?

-Naravno da sama riječ zabrana uvijek problematična. Tako da s te strane ja nisam za bilo kakvu zabranu. Međutim, kako sam član Vijeća za prevenciju kriminaliteta grada Karlovca, upravo sam potegnuo to pitanje prije koji mjesec. Zanima me kako se naše škole suočavaju s tim problemom i kakva je njihova praksa oko mobitela. Odgovorili su mi da dobar dio naših škola ima tu praksu da nema mobitela na nastavi. Čini mi se da je Turanj maknuo skroz i da je ravnateljica primijetila da se djeca puno više druže. Naravno, postepeno je to išlo. Australija je zabranila internet i išla još dalje. Čini mi se da tu nema nekog apsolutnog rješenja, nego bi trebalo organizirati razgovore, to je na ovom tragu, što sada radi Karlovačka županija, da vidimo kakve su povratne informacije. Po meni, ako se spriječi jedno maltretiranje ili ako se spriječi jedno snimanje i zadirkivanje, to je već puno. Moramo od toga napraviti obrazac i da to postane sistematično, da se zna da je škola siguran prostor i djeca  moraju znati da ih tu cijene, vole i da su tu sigurni.

Rekli smo da ćemo se dotaknuti i geotermike. Posljednjih nekoliko dana vidimo da su neki gradovi krenuli u iskorištavanje geotermalnih potencijala. Bili smo među prvima. Vi kao gradski vijećnik sigurno imate više informacije od nas.

-Geoterma je po meni zaista jedna dobra priča. Kako smo imali kao vijećnici priliku slušati o njoj, ne samo da ima smisla, nego je to pozitivna stvar i može puno napraviti za budući razvoj Karlovca s obzirom na troškove energije i s obzirom na zelenu, obnovljivu energiju. GeotermiKA je osnovana među prvima, možda čak i prva, što je gradonačelnik govorio. Sve smo odradili i sad samo čekamo tu bušotinu. Nedavno je gradonačelnik spomenuo da se ide u tom smjeru. Međutim, o tome nije bilo nešto eksplicitno rečeno i ja sam ga to upravo htio pitati jer je meni čudno ako imamo sve, zašto onda svi ostali gradovi potpisuju ono najbitnije, a mi to nemamo? Na službenim stranicama Agencije za ugljikovodike nema Karlovaca. Ovim putem apeliram na gradonačelnika da se obrati javnosti i da kaže o toj situaciji. Zbog čega je to bitno? Zato što je ovaj dio priče oko revitalizacije vrelovoda i oko Gradske toplane i rađen u uskoj vezi s ovime. Sredstva su povučena upravo jer bi toplana trebala biti  distributer geotermalne energije. Dolazimo do druge bitne stvari, a to je da u mojoj nekoj viziji Gradska toplana bi morala već sada početi razmišljati o povećanju broja korisnika na svojoj mreži, priključenjem onih koji nisu priključeni, a imaju za to uvijete te izgradnjom dodatne vrelovodne mreže. Ako planirate geotermalnu energiju, onda morate odraditi infrastrukturu. Za sad je politika ovog Grada i direktora obrnuta.

Rekli ste da želite komentirati i gradsku tvrtku Vodovod i kanalizacija…

- Kada sam se počeo baviti i VIK-om i gradskim firmama, obilazio sam ih, prvo pitanje koje mi je palo na pamet je zašto VIK uzima toliko izvođača, koji onda uzimaju podizvođače? Zbog čega najveći dio ne ostaje u firmi? S druge strane zašto krpa, zašto ne mijenja sve trase? Onda mi je bilo odgovoreno da je to zbog konkurencije na tržištu, nekih regula Europske unije… Naravno, ne samo da je do vodstva, tu je bio uključen u jednoj mjeri i bivši šefa vodoopskrbe, na kojeg se nekoliko puta u javnosti referirao i sam direktor. Tako da to sad ne govorim ja prvi puta. To je bila očito politička ili ekonomska odluka, a koja se pokazala duboko pogrešnom. Meni je problem kod Vodovoda i kanalizacije, tražio sam i gradonačelnika Mandića da se izjasni, što je napravio po smanjenju gubitaka vode kao glavni i odgovorni po političkoj dužnosti. To je da je 2018. napravljeno koncepcijsko rješenje poznato je, u kojem se već za 2016. ustanovilo da Karlovac ima taj infrastrukturni indikator curenja oko 8 ili preko 8  i to znači da je prioritet smanjenje gubitaka. Čini mi se da se zadnjih osam godina nije puno po tome pitanju radilo, nego da se tek sad krenulo. Dat ću jedan primjer, koji možda nije bio dovoljno razjašnjen u javnosti. Karlovac sad treba oko 300 litra u sekundi i onda se gleda novo vodocrpilište u Mostanju koje to može omogućiti. Međutim, kada bi se smanjili gubici na razumnu razinu, onda možete zatvoriti jedno do dva vodocrpilišta da ne otvarate novo. Naravno, morate otvoriti novo jer ova su toliko izraubana, a to vam opet sve polazi od gubitaka. Cijelo vrijeme smo u istom krugu. Vodovod i kanalizacija, barem iz moje neke perspektive, sad su na putu, koji je daleki put, da povrate u jednoj mjeri povjerenje građana koje su izgubili,  ali to povjerenje ne možete povratiti ako ne radite dovoljno energično i ono što je najbitnije - dovoljno transparentno.

Kakvi su Vaši planovi u 2026. godini?

-Nastavljam se baviti gradskim problemima. Naši građani su me izuzetno motivirali da se nastavim ovim putem boriti, da se nastavim zalagati za rješavanje problema i da idemo prema boljem Karlovcu.  Ustanovio sam ključni pozadinski problem kod dobrog dijela naših ljudi, a to je nepovjerenje. Naši ljudi, nažalost i to je odgovornost oporbe, nemaju povjerenje da se nešto može promijeniti sa strane oporbe. Dat ću jedan kratak primjer. Kada bi napravili jednu mini-anketu i pitali: „Hoće li Birač izroniti od mosta do mosta i nazad, ili će se promijeniti vlast u gradu Karlovcu?“  Ljudi bi rekli: „Birač će izroniti dva puta“. To nije zato što oni vjeruju u nekakve moje nadnaravne ronilačke  sposobnosti, nego zato što jednostavno nemaju povjerenje da se nešto može promijeniti.  Međutim, da biste uspjeli pridobiti povjerenje kod građana, morate im se dokazati, jer Karlovčani „pušu i na hladno“ baš zbog silnih razočarenja. Kao da su odustali. Morate svaki dan objašnjavati, to je dnevni posao, tjedni, mjesečni, godišnji i najvažnije - ne smijete ih prevariti. Ja pokušavam ići u tom smjeru, ne odustati, kao što sam i 2017. dobio 200 glasova za vijećnika, a sad sam dobio više od 3000 glasova, vjerujem da se stvari mogu promijeniti. Sadašnjem gradonačelniku, po meni, nedostaje ambicije i sam grad Karlovac je počeo živjeti kao grad kojim su ambicije manje od njegovih mogućnosti i potencijala. Ja želim Karlovac koji je drzak, koji je odlučan, želim Karlovac koji se ne srami svojih ambicija i koji svoje ambicije stavlja kao prve i koji postaje peti grad u ovoj državi.  Želim tu energiju i tu viziju podijeliti s našim sugrađanima, a da bi to napravio moram im se dokazivati od kvarta, od ulice do ulice, jer svaki kvart, svaka ulica je centar njihovog svijeta i samo tako možemo ići naprijed.